Život poslije smrti

Kad čovjek umre, većina njih, čuju svog liječnika kako ih proglašava mrtvima. Kroz glavu im prolaze oglušujuća zvonjava ili buka i istodobno osjećaju kako brzo prolaze kroz mračni tunel. Nakon toga shvaćaju da su izvan svog tijela, ali su još uvijek u istoj prostoriji gdje su i umrli. Vide svoje tijelo i sobu iz određene udaljenosti, tj. gleda kako ga doktor pokušava oživjeti, i to ih veoma uplaši.
Nakon nekog vremena se smire i promotre tu neobičnu situaciju. Primjete da još uvijek imaju tijelo, ali ne ono zemaljsko, neko nekakvo spiritualno.
To tijelo se razlikuje od onoga koje su imali na zemlji, tj. onog kojeg su upravo napustili. Nakon toga kad shvate što im se je dogodilo, dolaze im u susret drugi duhovi, duhovi rođaka i prijatelja koji su već prije umrli. Oni mu dolaze pomoći. Među njima dolazi i ˝biće od svjetlosti˝ , topao i srdačan duh pun ljubavi. Duh postavlja pitanja i govori mu neka procjeni njegov život na zemlji. Da bi mu pomogao, prikazuje mu slike najvažnijih događaja njegova života. Čovječji duh dolazi do nekakve prepreke i shvaća da mu još nije vrijeme da umre. Ali on se ne želi vratiti, jer je zaokupljen doživljavanjem života poslije smrti. Pun je osjećajima, kao što su ljubav, radost, veselje i smirenost. Unatoč tome, on se vraća i nastavlja živjeti.
Te doživljaje koje je proživio pokušava opisati drugima, ali primjećuje da mu baš i ne uspjeva. Prvo, nemože naći te riječi kojima bi to opisao. Drugo, ljudi ga ismijavaju, pa prestaje o tome govoriti. Ali bilo da on to ispriča ili ne, taj doživljaj jako mijenja njegov život i pogled na smrt. Još bi htio reći da ljudi kad umru vide svoje tijelo sa bolničkom stolu. To se nekad dešava kad spavate, vidite sebe kako spavate u istom položaju u kakvom zapravo jeste. Do znači da je duša odlutala iz tijela. Meni jedna osoba tvrdi, da je mogla, nekad, otići i do druge galaksije, jer duša nije ograničena, ali sad je muče previše briga, pa onda nemože otići niti dalje od kuće. Događa se.
KAKO IZGLEDA KAD ČOVJEK UMRE? To pitanje ljudi pitaju od kada postoje. Kad se negdje raspravlja o toj temi, ona budi u ljudima, koji po svojim emocionalnim stavovima i po životnom stilu mogu biti vrlo različiti, najsnažnije osjećaje. Smrt nas sve zanima, ali većini je teško govoriti o njoj. Za to postoje dva razloga.
Prvi razlog je to da kada dođemo u bilo kakav kontakt sa smrću, dobimo u glavi sliku o svojoj smrti i to mnoge ljude plaši. S psihičkog staništa razgovor o smrti je indirektan način da bismo joj se približili. Kad ljudi razgovaraju o smrti onda si ju predočavaju a to ih dovodi u neizbježnu u situaciju suočenja s neizbježnom vlastitom smrti. Stoga, da izbjegnemo tu psihičku traumu, ne razgovaramo o smrti.
Drugi je razlog u razgovoru o smrti složeniji, jer je urastao u samu prirodu jezika. Većina riječi ljudskog jezika opisuje iskustva stečena tjelesnim osjetilima. Smrt je izvan dosega svjesnog iskustva, jer je većina ljudi nije proživjela. I zato što ljudi smrt ne mogu opisati zemaljskim jezikom, uspoređuju je s doživljajima koji su im poznati i ugodni. Ljudi najčešće uspoređuju smrt sa snom. Sami sebi govore: ˝Kad umremo, bit će kao da smo zaspali.˝ Ta se govorna epoha pojavila već i kod starih Grka, Homer u Ilijadi naziva san ˝bratom smrti.˝ Ovo je analogija ugrađena i u naš suvremeni jezik. Kad odvedemo psa ili neku drugu kućnu životinju veterinaru i kažemo daje uspava, on joj sigurno neće dati tablete za spavanje, tj. protiv nesanice. Smrt je, ljudi kažu, zaborav. Kad umremo zaboravljamo sve nevolje - smrt briše sve bolne i neugodne uspomene.

izvor


-----------------------------------------------------------------------------------------------


u klinickoj smrti..slazem se sa ovim sto sam obiljezila ..da je covjek pun ljubavi ..mira i nema bola ..nema nista samo mir ...isto tako tacno je da vrlo malom broju ljudi mozes o tome prica..ili se boje sta ce cuti ili te smatraju cudakom ..i zaista taj dozivljaj promjeni zivot ..mozda ne svima ali meni je sigurno ...
Zanima me ima li jos neko sa ovim iskustvima ..i da li se i vama zivot promjenio ..na bolje ili losije ....da li pricate o tim stvarima ili cutite ...

Iskren da budem imam iskustva sa tim ,konkretno osobno , i dozivio sam da mi osoba umre na rukama. Da li se zivot promijenio , je diskutabilno pitanje. Ali pogled na zivot , shvatanje i poimanje zivotnih vrijednosti jest. Te stvari kad dozivis shvatis ono biblijsko da si samo pepeo i prah. Nista vise. Mnogima ce to biti ovdje smijesno ili budalsto. Razumijem taj stav , ali ako nesto nisi okusio ne mozes ni znati kako je. Mozda cu biti cinik kada kazem da bi to svatko trebao proci , mada je to tesko i nemoguce znati kada ce vam se desiti. Ali je jedno veliko i neprocjenjivo iskustvo...Onda skontate sto znaci biti ziv i zasto zivis i zbog koga...To je moje iskustvo bilo.

@Blizanko

@Sumrak

imate zbilja tužna iskustava... ali bitno je da su vas dovela u osobe koje ste sada, a nemožete reči da niste dobre osobe. Znate da je život prekratak da bi ste ga razbacivali na stvari koje jednostavno nisu vrijedne toga

ja sam samo u regresiji..znači dubokoj hipnozi doživjela dvije smrti... jedno od raka drugo je bila ... nije bitno, ne volim se sjećati kako sam proživjela drugu "smrt"
mogu reči da kad prođe panika, bol... da se točno to osjeća.. odpuštanje, ljubav, mir.. nema više držanja ikakvog bijesa u sebi
ne znam da li se to računa mnogi ne znaju kakav je to osjećaj

a što se tiče kako izgleda. Bila je neka dobra emisija koja je pokušala odgovoriti na to pitanje.. jedno je bilo da su ljudi kad umru onakvi kako oni misle da izgledaju.. kao su duševni, a ne kako fizički su izgledali u ovom svijetu... predpostavljam da znam kako ću ja izgledati

Ako želite detaljan opis života poslije smrti, pročitajte serijal knjiga od Michaela Newtona.

Smrt je smrt. Jednom kada umreš, to je to, gotovo je.

Slazem se sa tobom, Wildy.

trebamo najprije rascistiti s tim sto je zapravo smrt..pa zatim pricati o tome postoji li zivot posle smrti.
Slozimo se oko toga da je smrt prestanak zivotnih funkcija..no naucnici uporno tvrde da postoji zivot posle smrti..tkzv reinkarnacija..dakle pojavicemo se negde na zemlji kroz sto.. dvjesto godina u istom obliku sam se nadam da ce mi pamet biti na nekoj visoj razini..