Usamljenost kod djece

Život bez prijatelja
Autor: Ana Plazonić prof.

Mnogo roditelja se često upita je li njihovo dijete – usamljeno dijete. Često pate jer i njihovo dijete pati, jer vrlo često od djeteta čuju izjave poput „Mama, djeca se pod odmorom ne žele igrati sa mnom“ ili „Tata, zašto mene uvijek izaberu zadnjeg za neku igru?“.

Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće, a usamljenost i izolacija najteže padaju baš djeci školske dobi.

Većina djece u svojem razvoju prolazi kroz faze u kojima se „muče“ s uspostavljanjem prijateljstava, ili kroz učenje vještina pregovaranja svojih različitosti u održavanju tih prijateljstava. Te česte, razvojno uvjetovane „muke“ često ne zahtijevaju zabrinutost; ono što djeci u takvoj fazi treba je razgovor i podrška u njihovim pothvatima prijateljevanja. Iako takva dječja iskustva ne ukazuju nužno na činjenicu da je dijete usamljeno, u nekim slučajevima, ukoliko se na to ne obrati dovoljno pažnje, može predstavljati početak djetetovog puta prema usamljenosti.

Usamljena djeca nisu jednostavno – sama, već su odvojena od onoga što je od vitalne važnosti za njihov rast i razvoj kao ljudske jedinke. Njihova usamljenost ih odvaja od tri važna područja: povezanosti s odraslim osobama (roditeljima, rodbinom, učiteljima ...), povezanosti sa svojom vršnjačkom skupinom, te povezanosti sa smislenim aktivnostima. Kada se to poveže s djetetovom (ne)sposobnosti za izražavanje svoje unutarnje frustracije i boli, dijete se počinje osjećati da ga nitko ne razumije ili primjećuje, osjeća se bespomoćno, kao da nigdje ne pripada. Razvijaju se osjećaji usamljenosti, bezvrijednosti, besmisla i nesigurnosti u svijet koji ga okružuje, što sve može predstavljati i početak razvoja simptoma depresije.

izvor: http://www.skole.hr/roditelji/savjeti?news_id=1730

na navedenoj stranici nalaze se i savjeti kako pomoći usamljenom djetetu

jeste li kao dijete bili usamljeni?
je li vaše dijete usamljeno, odnosno priča li s vama o tome (ako je usamljeno)?
kako mu pomažete?

Nekada jesam bila..u jednom dijelu dijetinjstva..ali tek u teen-godinama. Onaj glupi rat svatko vodi svoje birge, a ti odrastaš zbunjen i s milijardu pitanja i nemaš s kim razg.. i takvog povučenog te nitko ne treba.
A moje dijete pa za sada nije usamljena..iako nema nešto puno djece oko sebe..ali vidim da je njoj malo djece oko i nje kada se njih 20 igra s njom..nikada joj nije dovoljno društva.
Često smo na igralištu i tamo ju svi poznaju..ima svoju malu prijateljicu i kada ih gledam kako se svađaju i uvijek kontam da se ništa ne promijeni žensko je žensko (a drago mi jer znam da će uvijek imati nekoga s kim će moći razgovarati) ..male kokoškice