Masoni i Slobodni Zidari

Ovaj puta pokušat ću u što kraćim crtama upoznati vas s masonima i slobodnim zidarima. Kako je mjesta za pisanje pre malo a informacija pre više nadam se da će te posegnuti za priloženim linkovima i literaturi te upotpuniti informacije.


Slobodni zidari ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu. prva Velika Loža nastala u 17st. u Engleskoj i danas broje preko 6 milijuna članova. Poznati su po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju.

Slobodan zidar može postati svaki muškarac. No, naravno mora se prvo ispuniti ritual ulaska u ložu nakon čega njegov ulaz u ´bratstvo´ odobrava mason. Može se, pak desiti da mason sam izabere neku osobu istaknutu u društvu za budućeg brata - kako se masoni međusobno oslovljavaju. Osoba može postati mason i ako joj je otac bio mason. To su luftoni.

Slobodno zidarstvo najčešće djeluje kao poslovni ceh. Snažno se naglašava davanje sredstava u dobrotvorne svrhe - neke tako podignute ustanove, kao masonske bolnice i škole, mnogo su pomogle masonstvu. U prošlosti je masonstvo bila poput putovnice za uspjeh u svijetu financija, sudstva i biznisa. U srednjem su vijeku vješti klesari i graditelji putovali Evropom gdje su radili na mnogim velikim građevinskim projektima. Njihovi ‘sindikati’ ili cehovska udruženja (Slobodni Zidari) počeci su masonstva. Kao članovi ovog posebnog udruženja Imali su svoje tajne lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih drugi iskorištavaju.


Kako je vrijeme prolazilo, masonstvo je prestala biti udruženje samo graditelja. Ipak, masonstvo je bilo zabranjeno u mnogim zemljama i unatoč tome što je svaki vjernik u Boga, kršćanin, židov,musliman, hinduist itd. mogao postati mason, članovi su bivali proganjani jer se tvrdilo da je masonski pokret antipatriotski i antikršćanski. Danas su masoni zabranjeni u Sovjetskom Savezu, Kini, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu. Većina velikih kršćanskih crkvi, rimokatolička, pravoslavna pa i Vojska spasa, zabranjuju svojim članovima pristup u slobodne zidare. Međutim, anglikanska crkva i slobodne protestantske crkve ne zabranjuju takvo članstvo, pa mnogi vodeći članovi tih crkava zauzimaju visoka mjesta među masonima.

Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonstva. U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira. Dok se ime za Boga mistično otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog. Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu.


Masoni su postali društveno uređenje i unutar ovog okultnog tajnog društva se nalaze brojni političari, bankari, financijeri i svjetske vođe. Masontvo se pripisuje nekadašnjim ikonama ovih prostora kao što je Broz Tito pa i hrvatskim velikanima. Danas se prepoznaju putem tajnih znakova i simbola preuzetih iz drevnog egipta koji i nas okružuju a njihovi ciljevi su postali mračne i sotonističke naravi.


Mural na zidu masonskog aerodroma u Denveru.Prikazuje mračnu kreaturu s sabljom,utjelovljenje Novog Svijetskog Poretka a iza njega vidimo majke koje oplakuju svoju mrtvu djecu u nedogled.


Samo u posljednjih 100 godina, što usljed ratova i drugih katastrofa uzrokovanim od strane čovjeka (u kojima su Masoni igrali veoma značajnu ulogu kao politički vođe) život je izgubilo oko 2 milijarde ljudi.
Masoni su u suštini danas samo alat iluminata te se u piramidi hierarhije nalaze ispod njih, te po njihovom naredjenju izvršavaju zadatke dovođenja planete na rub ekološkog kolapsa. To što ovo nećete čuti na medijima, zaslužni su takođe masoni, jer su ona takođe pod njihovom kontrolom. Oni se danas brinu (po naređenju iluminata) za to šta narod treba da čuje i zna te za zataškavanje i uništavanje dokaza o njihovom postojanju i istine općenito.

Stoga masoni, skupa s iluminatima u svojoj završnoj fazi imaju zadatak da finaliziraju porobljivanje čovječanstva uspostavljanjem Novog Svjetskog Poretka sa fizički i mentalno-kontroliranom, mikročipiranom i zombificiranom populacijom. Ovdje mislim na one koji će preživjeti prethodnu depopulaciju planeta, koja će se obaviti uz pomoć bioloških oružija u obliku cjepiva i drugog etničkog biološkog oružja, što uz pomoć većih oružanih sukoba koji su trenutno u fazi pripreme.

Potvrda svim ovim stvarima jest i nedavno otvoreni masonski aerodrom u Denveru koji na nevjerovatno očit, provokativan i zlokoban način otkriva najmračniju stranu ovog sotonističkog udruženja. Kako su to uspjeli? Uspjeli su to tako jer im ovo ignoratno društvo neznanja i tuposti to i dozvoljava.
unutrašnjost sadrži zidne murale s sotonističkim prizorima apokalipse koju će nam donijeti Novi Svijetski poredak. LINK - foto galerija aerodroma , LINK - snimka aerodroma kamerom iznutra


Goruća šuma, djeca u suzama, Žrtvovanje žene i dva djeteta koja su položena mrtva u sarkofage te kornjača zapetljana u mrežu pored dupina-poprilično konkretni simboli dominacijom nad prirodnim resursima putem uništavanja morskih blagodati uz ostale okultne simbole žrtvovanja.

Ovo je jedan u nizu postova koji će se počet baviti najmračnijim stranama zavjere. Za one koji nisu sigurni da žele pogledati pravoj istini u oči bilo bi najbolje da prestanu pratiti blog. Teme koje će se obradjivati u skorije vrijeme će se baviti iluminatskom simbolikom, FEMA koncetracionim logorima, Podzemnim postrojenjima za kontrolu uma, poznatim žrtvama kontrole uma i tiranije elite, Novim Svjetskim Poretkom, sotonističkim obredima putem kojih su pogubljeni Bivši američki predsjednik ( i posljednji) J.F.Keneddy i Princeza Dijana, i ostale slične teme. Da ponovim naglašeno, ovo nije katalizator straha, već mjesto gdje se upoznajemo s istinom. Borba protiv ovih nemilih mračnih stvari jest znanje jer, upravo činjenica da ga oni posjeduju,za razliku od vecine stanovnistva, daje im i prednost.
izvor / http://duh-vremena.bloger

Dosta sam prije citao o njima. Nedavno je u Srbiji bio 1. javni "kongres" masona. Pisalo je o tome u tisku. Pa i ja mislim da oni diktiraju tok svega. Naravno sve je to pod krinkom i mi mali mozemo samo o tome zamisljati i stvarati neke slike tog upravljanja. Cilj im jest svesti sve pod kontrolom. Izgleda da u tome svaki dan sve vise napreduju...

Trenutno proučavam lik i djelo Alberta Pikea...................a ako netko hoće nek potraži Moral i Dogma, Liturgija ili Magnum opus..................
Samo treba biti oprezan jer Pike stalno radi navlakuše kako bi zaveo one "dokone i neznalice"...........i valjda pri tome misli na prvi stupanj masona........................
Ne znam jel spomenuto gore ali maonerija leži na Plavoj loži koja se grana u jorkški i škotski obred.......................
Uglavnom čitajte.............

Poznati hrvatski autor Mladen Lojkič izdao je novu knjigu pod naslovom "Masoni protiv Hrvatske". Ovdje je predgovor koji je napisao poznati kolumnist Marko Francisković, osobno jako volim čitati njegove kolumne.Knjiga se već nalazi u prodaji.
***************************************************************************

MASONSKI RAT PROTIV BOGA I ČOVJEKA


Knjiga Mladena Lojkića „Masoni protiv Hrvatske“ nastavak je jednog nadahnutog i izuzetno vrijednog rada na otkrivanju povijesne istine, kao i istine u povijesti, a koji je hrvatskome narodu prijeko potreban da bi se mogao snaći u prisutnoj kakofoniji laži u koju je stavljen. Za jedan narod je od presudnog značenja da otkrije svoj smisao postojanja, da uvidi koje poslanje u povijesti ima, jer narod otuđen od svoje povijesti nema mogućnosti uvida u vlastiti bitak te takav postaje nedefinirana masa koju se lako može modelirati po određenom kalupu. Odnosno, u našem konkretnom slučaju, po kalupu koji je napravljen u radionicama masonskih loža. Točnije, po kalupu centralne majke-lože u Londonu koja izrađuje temeljni model po kojem se dalje ovaj obrazac zla širi kroz paukovu mrežu masonerije u koju je uhvaćen praktički cijeli svijet.

Nažalost, i Hrvatska se dala uplesti u tu mrežu zla te je time kao država učinila jedan, u biti, samoubilački akt, jer dozvoliti djelovanje jedne organizacije koja kao svoj svjetonazor deklarira brisanje država i poništenje različitosti naroda te se ujedno i hvali time da gradi Novi svjetski poredak gdje će cijeli svijet biti jedna jedinstvena država bez granica i bez narodnosnih identiteta, a s jednom jedinstvenom i svima prihvatljivom religijom. Time što se sugerira da je potrebna jedna sinteza, čak i nadogradnja, svih postojećih religija, istodobno se implicira da ni jedna od njih nije „ona prava“ koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijelog čovječanstva. Masonstvo sebe vidi kao avangardu čovječanstva na putu prema samoostvarenom savršenstvu, kao ono najbolje od najboljeg što ljudski rod može dati, te se istovremeno nameće kao tražitelj i stvaratelj (graditelj) te nove, čovječanstvu navodno prijeko potrebne i spasonosne religije kojom će se ostvariti masonska utopija tzv. hrama čovječanstva izgrađenog po nacrtima Velikog arhitekta univerzuma.

Istodobno, na razini politike i državništva kao umijeća upravljanja i vođenja države, sama činjenica da države svijeta toleriraju unutar sebe postojanje jedne organizacije čije je unutarnje djelovanje tajno i koja je hijerarhijski navezana na centralu u jednoj drugoj državi, već govori dovoljno samo za sebe koliko je ta organizacija moćna, a samim time i opasna bez potrebe da se ide do duhovno-metafizičke razine.

Naime, prihvatiti postojanje i djelovanje jedne takve organizacije od strane države sukladno je dozvoliti pristup i djelovanje jednog deklariranog i potvrđenog razaratelja obitelji u svoju kuću. Osobno vjerovati i zagovarati obitelj u pravom smislu riječi, a istodobno prihvatiti nekoga tko umjesto obitelji zagovara npr. nekakvu komunu gdje nema granica između bračnih parova nego je sve jedna velika obitelj i svatko je svačiji muž i žena. Kada bi naš susjed, koji ima obitelj, ženu i djecu, prihvatio da u njegov dom dođe živjeti onaj tko obitelj kao takvu smatra nečime lošim i preprekom ostvarenju njegovog ideala poput spomenute komune, te metodički radi na uništenju obitelji i uspostavi nečeg drugog, kako se danas kaže „alternativne obitelji“, s punim pravom bi smatrali tog našeg susjeda u najmanju ruku neodgovornim čovjekom, ako ne i maloumnikom. Čovjeka bi se, onako narodski, proglasilo ludim.


Svi bi se pitali: „Kako to dozvoljava?“. Ili: „Zašto ne potjera tog zlikovca van, na cestu, i zaprijeti mu da se ne usudi ponovno pojaviti pred kućnim pragom!“. Ako bi taj naš susjed progledao i naredio uzurpatoru da izvoli otići, a ovaj to ne bi htio poslušati, ne znam koji bi normalan čovjek mogao zamjeriti uporabu sile prema tom nametniku i uništavatelju obitelji? I to sve do likvidacije istog, jer ovdje se radi o legitimnoj obrani integriteta obitelji, a obitelj je organska cjelina, jedno jedinstveno tijelo oformljeno sakramentom braka gdje je i izrijekom navedeno „sada ste jedno tijelo“, pa tako muž kao glava obitelji ima puni legitimitet i pred Bogom i pred ljudima obraniti tu svetinju koja mu je povjerena kao što svatko od nas ima legitimno pravo na obranu vlastitog života. Ne samo da se ima legitimitet, dakle pravo, nego i obavezu koja stavlja pred njega odgovornost za grijeh propusta, nedjelovanja, ukoliko ne učini sve što može u svojim mogućnostima.

Kako je to samo jednostavno i razvidno na ovakvom jednostavnom primjeru obiteljske zajednice. Ista stvar vrijedi i za državu sa legitimnim obnašateljem vlasti kao glavom kuće i narodom kao povjerenim mu tijelom.

I, postavlja se onda pitanje, kako je moguće da jedna ovako zdravorazumska politika zaštite povjerenih života nije na djelu, nego upravo suprotno od toga? Kako je moguće da jedna država, sa svim svojim institucijama, vojskom, policijom, pripadnim tajnim službama, sveučilištima i tko zna čime sve ne, nije u stanju spoznati tako banalnu činjenicu da masonerija predstavlja razarajući element po državu? Element protiv kojeg bi se trebalo djelovati svim legitimnim sredstvima koja državi stoje na raspolaganju.

Imamo tako situaciju da danas, npr., unutar MUP-a RH postoji oformljen poseban odjel koji se bavi navijačkim skupinama poput BBB, Torcide, Kohorte i kako li se sve već ne nazivaju. Procijenjeno je da njihovo djelovanje zaslužuje izdvojenu pažnju do te mjere da se i unutarnje-organizacijski tome specijalistički pristupa. Dakle, skupine impulzivnih i slabo obrazovanih mladića koje su prilično labavo i anarhično organizirane oko zajedničke ideje fanatičkog navijanja za pripadajući klub i koje se unutar sebe dogovaraju i planiraju različita djelovanja, ali djelovanja koja imaju svoj maksimum u dnevnom huliganstvu i nikada ništa više od toga, predstavljaju sigurnosnu prijetnju za MUP RH do te mjere da se infiltriraju unutar redova huligana, prate i snimaju ih, sve u svemu, obrađuju ih kako to samo policija zna. S druge strane, jedna skupina inteligentnih i obrazovanih zrelih ljudi, ljudi koji su jako dobro organizirani i hijerarhijski ustrojeni, ljudi na pozicijama moći i ugleda, ljudi koji su direktno povezani s istim takvim ljudima izvan državnih granica, e, oni za MUP RH ne predstavljaju nikakvu prijetnju nego im se čak pruža i posebna zaštita kako bi nesmetano mogli raditi kako im odgovara.

Kako je to tako nešto moguće? Da li je to plod slučajnosti ili se tu radi o promišljenom djelovanju kojim se potpomaže djelatnost državno destruktivnih snaga?

U potrazi za odgovorima na sva ova pitanja dolazimo do Mladena Lojkića i njegovog stvaralaštva jer samo kroz autore i djela takvog profila može se dokučiti kako je moguća jedna takva apsurdna i po svakoj zdravoj logici nedopustiva situacija kakva je maloprije opisana. Kako je moguća ova stvarnost u kojoj živimo i gdje država umjesto da bude nama svima na korist, postaje službenicom masonerije i pripadnih svjetskih centara moći.

Tako, kada u knjizi čitamo kako je 14. lipnja 1995. godine održana osnivačka skupština Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, to ujedno znači da je masonerija prethodno dobro pripremila teren za svoj dolazak. Odnosno, da kažemo to izravno, to znači da su bili sigurni da njihova djelatnost neće biti ni na koji način ugrožena od strane nadležnih državnih institucija – njihovi ljudi već su bili pozicionirani na takvim mjestima da se to moglo s priličnom sigurnošću garantirati.

Isti princip vrijedi i za idući podatak iz knjige gdje piše kako od 1997. Hrvatska ima svoju Veliku ložu Hrvatske što nam govori da je izvršen ritual prenošenja svjetla iz nadležne lože, a taj ritual i to svjetlo nisu ništa drugo doli sama demonska manifestacija proizašla kroz pripadnu ritualnu praksu. Odnosno, svaka Velika loža sa pripadnim masonima iniciranima u najviše stupnjeve, ima svojeg osobnog demona, zloduha, s kojim izabrani članovi direktno komuniciraju i preko kojega postižu svoje svjetovne ciljeve. Najveća većina masona nije upućena u ovu demonološku dimenziju njihove sekte, nego naivno vjeruju proklamiranim načelima za javnu uporabu. Također kao i u slučaju prije sa državom, ovaj ritualni unos demona pod krinkom „svjetla“ govori nam da je prethodno osigurano da na to da neće primjereno djelovati ona najvažnija institucija koja jedina i može na primjereni način te demone ugroziti – Crkva. Znači, posredno ili neposredno, odgovorni ljudi u Crkvi su blokirani u prikladnom djelovanju. Izvedena je diverzija na duhovnoj bojišnici.

Kao što na osnovu određenih pokazatelja dajemo dijagnozu o čovjekovom zdravstvenom stanju, tako i na osnovu ovih podataka možemo dijagnosticirati kakvo je stanje naroda, države ili Crkve. Ne treba tu biti u strahu pred iznošenjem te dijagnoze jer jasno nam je poručeno da nas samo istina može osloboditi, a istina je često jako nezgodna i uznemirujuća. Posebno onima koji se osjete pogođenima njezinom britkom oštricom, a ne žele prihvatiti i svoj udio odgovornosti za nastalo stanje.

Knjiga „Masoni protiv Hrvatske“ čitatelju pruža odgovore i na ova, ali i na cijeli niz drugih problema i pitanja, te je odlično štivo kako za one koji se prvi put susreću s tematikom masonerije, tako i za one koji su jako dobro upućeni u cijelu stvar jer u knjizi mogu pronaći izuzetno vrijedne informacije tematski i sistematski složene, kao i autentične autorove opservacije na cijelu tematiku. Time ova knjiga postaje neizostavnim dijelom svake ozbiljne biblioteke, bilo kućne, bilo javne, te se svojom vrijednošću nameće kao bitan kamenčić u mozaiku mukotrpnog hrvatskog pregalaštva za istinu i slobodu nasuprot Golijata laži i porobljavanja. Točno onako kako bi trebao raditi svako kome je Bog udijelio talente – iste uložiti i višestruko ih oploditi. U Lojkićevom slučaju to oplođivanje datih mu talenata je spasonosno za njegov narod i sigurno je da u Božjoj providnosti plodova na koncu neće nedostajati, ma koliko svima nama sada situacija izgledala beznadnom i katastrofalnom.

Upravo u vremenu kada su zakazale sve velike i moćne institucije, kako države, tako i same Crkve, hrabrost i nepotkupljivost nadahnutih pojedinaca je ono što je najviše potrebno. Tu do punog izražaja dolazi jedna točka iz famoznih „Protokola sionskih mudraca“ u kojoj se govori kako nema veće opasnosti za judeo-masonske planove porobljavanja svijeta od iskazivanja osobne inicijative. Mladen Lojkić kontinuirano iskazuje upravo to – svoju osobnu inicijativu, ali još i više od toga, jer je kao pravi kršćanski vjernik podložio svoju volju volji Očevoj. Kako i stoji u od Gospodina danoj nam molitvi: „Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.“ Također, time što je judeo-masonerija priznala da opasnost prijeti jedino od strane pojedinaca izvan sustava, posredno se pokazuje kako se već tada, prije barem 120. godina, imalo pod nadzorom ili barem neutralizacijom praktički sve institucije, sve relevantne organizacije i udruženja. Bilo posredno, bilo neposredno, za krajnji rezultat manje-više svejedno.

Kada masonerija i zlo u cjelini izgleda svemoćnim i sveprisutnim, dolaze do izražaja ljudi Božji, oni istinski posvećeni poslanju svetosti na koju smo svi pozvani, oni koji ne drhte pred pozemljarskom moći nego kroz svoju vjeru znaju da je situacija upravo obrnuta – da se sve zle sile koje se kriju u pozadini masonerije neizmjerno boje tih i takvih Božjih slugu jer su itekako svjesni kako su svoju pozemljarsku moć izgradili na staklenim nogama laži. Boje se i strepe te strukture, jednako ljudske i demonske, pred samo jednim zazivom imena Isusa Krista, onoga koji je pobijedio smrt i nas ljude oslobodio od okova grijeha te nam dao mjesto u Njegovom kraljevstvu nebeskom.

Naravno, upravo stoga jer je ta duhovna dimenzija odlučujuća, jer je vjera u Krista spasonosna, sva djelatnost masonerije i svih ostalih pripadajućih antikristovskih struktura svodi se na odvraćanje ljudi od Puta, Istine i Života. To je ključ po kojem se gledajući plodove nečijih djelatnosti prepoznaje jesu li ti plodovi dobri ili loši. Ovo je posebno bitno u ovom vremenu diktature relativizma koja na priznaje nikakve apsolutne autoritete, odnosno, samo na jedan elegantan način ne priznaje Boga i Njegove zakone koje smo primili na našu korist. Izbacivši Boga iz jednadžbe života, događa se točno ono što je Dostojevski sažeo napisavši da ukoliko Boga nema – onda je sve dozvoljeno.

Onda nije ni čudo dolazimo do radikalizacije današnje situacije u smislu da se masonska tiranija u mekanim rukavicama sve više pretvara u tiraniju željezne šake. Samo je sada riječ o jednoj sintezi tehnološko-znanstveno-birokratskog aparata kojim se masostvo koristi i koji se osjeća dovoljno snažnim da počinje javno postavljati uvjete i norme koji udaraju u temelje integriteta ljudske osobe. Tako se otvoreno najavljuje postavljanje implantata u mozak, različiti oblici integracije mikroprocesora s ljudskim tijelom, tzv. čipiranje, ali i stvari poput radikalnih svjetonazorno-kulturoloških pomaka gdje se utvrđuje kako „privatnost više nije društvena norma jer je u međuvremenu evoluirala“ (Mark Zuckerberg, osnivač i vlasnik Facebook-a ). Naravno, i danas već standardni zahtjevi za homoseksualnim „brakovima“ i slične izopačenosti koje se podvode pod „normalno“ dio su cijelog procesa prema „vrlom novom svijetu“ masonske utopije.

Također, paralelno s takvim izjavama o nestanku privatnosti kao društvene norme, kroz namještene terorističke napade nameće se uvođenje novih skenera koji snimaju ljudsku golotinju tako da se intima i privatnost i silom zakona otmu čovjeku i to je sve skupa dio postupnog stezanja okova do potpune zarobljenosti, a ako mi ovdje u Hrvatskoj to želimo izbjeći, jedini način je očuvanje nacionalnog suvereniteta i nezavisnosti, odbijanje bilo kakvih integracija u EU, istupanje iz NATO-a, WTO-a i svih ostalih globalističkih izmišljotina proizašlih iz judeo-masonskih radionica u funkciji porobljavanja naroda kao kolektiva i čovjeka kao pojedinca.

Odabir je jasan: ili sloboda ili ropstvo. Sredine nema, nikad je nije ni bilo i nikada je neće biti. Služiti dva gospodara nije moguće – pa odaberimo onda ono što jedino vrijedi.

Knjiga Mladena Lojkića „Masoni protiv Hrvatske“ predstavnik je ove dobre opcije, ispravne opcije, hrvatske državotvorne opcije te, na koncu i najvažnije: Božje opcije.

Hvala mu iz sveg srca na njegovom dosadašnjem doprinosu i neka ga Gospodin blagoslovi u njegovom daljnjem radu i zaštiti od svih zlih nakana.




Bog i Hrvati!

Marko Francišković

izvor/ hr.svijet

Poznati hrvatski autor Mladen Lojkič izdao je novu knjigu pod naslovom "Masoni protiv Hrvatske". Ovdje je predgovor koji je napisao poznati kolumnist Marko Francisković, osobno jako volim čitati njegove kolumne.Knjiga se već nalazi u prodaji.
***************************************************************************

MASONSKI RAT PROTIV BOGA I ČOVJEKA


Knjiga Mladena Lojkića „Masoni protiv Hrvatske“ nastavak je jednog nadahnutog i izuzetno vrijednog rada na otkrivanju povijesne istine, kao i istine u povijesti, a koji je hrvatskome narodu prijeko potreban da bi se mogao snaći u prisutnoj kakofoniji laži u koju je stavljen. Za jedan narod je od presudnog značenja da otkrije svoj smisao postojanja, da uvidi koje poslanje u povijesti ima, jer narod otuđen od svoje povijesti nema mogućnosti uvida u vlastiti bitak te takav postaje nedefinirana masa koju se lako može modelirati po određenom kalupu. Odnosno, u našem konkretnom slučaju, po kalupu koji je napravljen u radionicama masonskih loža. Točnije, po kalupu centralne majke-lože u Londonu koja izrađuje temeljni model po kojem se dalje ovaj obrazac zla širi kroz paukovu mrežu masonerije u koju je uhvaćen praktički cijeli svijet.

Nažalost, i Hrvatska se dala uplesti u tu mrežu zla te je time kao država učinila jedan, u biti, samoubilački akt, jer dozvoliti djelovanje jedne organizacije koja kao svoj svjetonazor deklarira brisanje država i poništenje različitosti naroda te se ujedno i hvali time da gradi Novi svjetski poredak gdje će cijeli svijet biti jedna jedinstvena država bez granica i bez narodnosnih identiteta, a s jednom jedinstvenom i svima prihvatljivom religijom. Time što se sugerira da je potrebna jedna sinteza, čak i nadogradnja, svih postojećih religija, istodobno se implicira da ni jedna od njih nije „ona prava“ koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijelog čovječanstva. Masonstvo sebe vidi kao avangardu čovječanstva na putu prema samoostvarenom savršenstvu, kao ono najbolje od najboljeg što ljudski rod može dati, te se istovremeno nameće kao tražitelj i stvaratelj (graditelj) te nove, čovječanstvu navodno prijeko potrebne i spasonosne religije kojom će se ostvariti masonska utopija tzv. hrama čovječanstva izgrađenog po nacrtima Velikog arhitekta univerzuma.

Istodobno, na razini politike i državništva kao umijeća upravljanja i vođenja države, sama činjenica da države svijeta toleriraju unutar sebe postojanje jedne organizacije čije je unutarnje djelovanje tajno i koja je hijerarhijski navezana na centralu u jednoj drugoj državi, već govori dovoljno samo za sebe koliko je ta organizacija moćna, a samim time i opasna bez potrebe da se ide do duhovno-metafizičke razine.

Naime, prihvatiti postojanje i djelovanje jedne takve organizacije od strane države sukladno je dozvoliti pristup i djelovanje jednog deklariranog i potvrđenog razaratelja obitelji u svoju kuću. Osobno vjerovati i zagovarati obitelj u pravom smislu riječi, a istodobno prihvatiti nekoga tko umjesto obitelji zagovara npr. nekakvu komunu gdje nema granica između bračnih parova nego je sve jedna velika obitelj i svatko je svačiji muž i žena. Kada bi naš susjed, koji ima obitelj, ženu i djecu, prihvatio da u njegov dom dođe živjeti onaj tko obitelj kao takvu smatra nečime lošim i preprekom ostvarenju njegovog ideala poput spomenute komune, te metodički radi na uništenju obitelji i uspostavi nečeg drugog, kako se danas kaže „alternativne obitelji“, s punim pravom bi smatrali tog našeg susjeda u najmanju ruku neodgovornim čovjekom, ako ne i maloumnikom. Čovjeka bi se, onako narodski, proglasilo ludim.


Svi bi se pitali: „Kako to dozvoljava?“. Ili: „Zašto ne potjera tog zlikovca van, na cestu, i zaprijeti mu da se ne usudi ponovno pojaviti pred kućnim pragom!“. Ako bi taj naš susjed progledao i naredio uzurpatoru da izvoli otići, a ovaj to ne bi htio poslušati, ne znam koji bi normalan čovjek mogao zamjeriti uporabu sile prema tom nametniku i uništavatelju obitelji? I to sve do likvidacije istog, jer ovdje se radi o legitimnoj obrani integriteta obitelji, a obitelj je organska cjelina, jedno jedinstveno tijelo oformljeno sakramentom braka gdje je i izrijekom navedeno „sada ste jedno tijelo“, pa tako muž kao glava obitelji ima puni legitimitet i pred Bogom i pred ljudima obraniti tu svetinju koja mu je povjerena kao što svatko od nas ima legitimno pravo na obranu vlastitog života. Ne samo da se ima legitimitet, dakle pravo, nego i obavezu koja stavlja pred njega odgovornost za grijeh propusta, nedjelovanja, ukoliko ne učini sve što može u svojim mogućnostima.

Kako je to samo jednostavno i razvidno na ovakvom jednostavnom primjeru obiteljske zajednice. Ista stvar vrijedi i za državu sa legitimnim obnašateljem vlasti kao glavom kuće i narodom kao povjerenim mu tijelom.

I, postavlja se onda pitanje, kako je moguće da jedna ovako zdravorazumska politika zaštite povjerenih života nije na djelu, nego upravo suprotno od toga? Kako je moguće da jedna država, sa svim svojim institucijama, vojskom, policijom, pripadnim tajnim službama, sveučilištima i tko zna čime sve ne, nije u stanju spoznati tako banalnu činjenicu da masonerija predstavlja razarajući element po državu? Element protiv kojeg bi se trebalo djelovati svim legitimnim sredstvima koja državi stoje na raspolaganju.

Imamo tako situaciju da danas, npr., unutar MUP-a RH postoji oformljen poseban odjel koji se bavi navijačkim skupinama poput BBB, Torcide, Kohorte i kako li se sve već ne nazivaju. Procijenjeno je da njihovo djelovanje zaslužuje izdvojenu pažnju do te mjere da se i unutarnje-organizacijski tome specijalistički pristupa. Dakle, skupine impulzivnih i slabo obrazovanih mladića koje su prilično labavo i anarhično organizirane oko zajedničke ideje fanatičkog navijanja za pripadajući klub i koje se unutar sebe dogovaraju i planiraju različita djelovanja, ali djelovanja koja imaju svoj maksimum u dnevnom huliganstvu i nikada ništa više od toga, predstavljaju sigurnosnu prijetnju za MUP RH do te mjere da se infiltriraju unutar redova huligana, prate i snimaju ih, sve u svemu, obrađuju ih kako to samo policija zna. S druge strane, jedna skupina inteligentnih i obrazovanih zrelih ljudi, ljudi koji su jako dobro organizirani i hijerarhijski ustrojeni, ljudi na pozicijama moći i ugleda, ljudi koji su direktno povezani s istim takvim ljudima izvan državnih granica, e, oni za MUP RH ne predstavljaju nikakvu prijetnju nego im se čak pruža i posebna zaštita kako bi nesmetano mogli raditi kako im odgovara.

Kako je to tako nešto moguće? Da li je to plod slučajnosti ili se tu radi o promišljenom djelovanju kojim se potpomaže djelatnost državno destruktivnih snaga?

U potrazi za odgovorima na sva ova pitanja dolazimo do Mladena Lojkića i njegovog stvaralaštva jer samo kroz autore i djela takvog profila može se dokučiti kako je moguća jedna takva apsurdna i po svakoj zdravoj logici nedopustiva situacija kakva je maloprije opisana. Kako je moguća ova stvarnost u kojoj živimo i gdje država umjesto da bude nama svima na korist, postaje službenicom masonerije i pripadnih svjetskih centara moći.

Tako, kada u knjizi čitamo kako je 14. lipnja 1995. godine održana osnivačka skupština Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, to ujedno znači da je masonerija prethodno dobro pripremila teren za svoj dolazak. Odnosno, da kažemo to izravno, to znači da su bili sigurni da njihova djelatnost neće biti ni na koji način ugrožena od strane nadležnih državnih institucija – njihovi ljudi već su bili pozicionirani na takvim mjestima da se to moglo s priličnom sigurnošću garantirati.

Isti princip vrijedi i za idući podatak iz knjige gdje piše kako od 1997. Hrvatska ima svoju Veliku ložu Hrvatske što nam govori da je izvršen ritual prenošenja svjetla iz nadležne lože, a taj ritual i to svjetlo nisu ništa drugo doli sama demonska manifestacija proizašla kroz pripadnu ritualnu praksu. Odnosno, svaka Velika loža sa pripadnim masonima iniciranima u najviše stupnjeve, ima svojeg osobnog demona, zloduha, s kojim izabrani članovi direktno komuniciraju i preko kojega postižu svoje svjetovne ciljeve. Najveća većina masona nije upućena u ovu demonološku dimenziju njihove sekte, nego naivno vjeruju proklamiranim načelima za javnu uporabu. Također kao i u slučaju prije sa državom, ovaj ritualni unos demona pod krinkom „svjetla“ govori nam da je prethodno osigurano da na to da neće primjereno djelovati ona najvažnija institucija koja jedina i može na primjereni način te demone ugroziti – Crkva. Znači, posredno ili neposredno, odgovorni ljudi u Crkvi su blokirani u prikladnom djelovanju. Izvedena je diverzija na duhovnoj bojišnici.

Kao što na osnovu određenih pokazatelja dajemo dijagnozu o čovjekovom zdravstvenom stanju, tako i na osnovu ovih podataka možemo dijagnosticirati kakvo je stanje naroda, države ili Crkve. Ne treba tu biti u strahu pred iznošenjem te dijagnoze jer jasno nam je poručeno da nas samo istina može osloboditi, a istina je često jako nezgodna i uznemirujuća. Posebno onima koji se osjete pogođenima njezinom britkom oštricom, a ne žele prihvatiti i svoj udio odgovornosti za nastalo stanje.

Knjiga „Masoni protiv Hrvatske“ čitatelju pruža odgovore i na ova, ali i na cijeli niz drugih problema i pitanja, te je odlično štivo kako za one koji se prvi put susreću s tematikom masonerije, tako i za one koji su jako dobro upućeni u cijelu stvar jer u knjizi mogu pronaći izuzetno vrijedne informacije tematski i sistematski složene, kao i autentične autorove opservacije na cijelu tematiku. Time ova knjiga postaje neizostavnim dijelom svake ozbiljne biblioteke, bilo kućne, bilo javne, te se svojom vrijednošću nameće kao bitan kamenčić u mozaiku mukotrpnog hrvatskog pregalaštva za istinu i slobodu nasuprot Golijata laži i porobljavanja. Točno onako kako bi trebao raditi svako kome je Bog udijelio talente – iste uložiti i višestruko ih oploditi. U Lojkićevom slučaju to oplođivanje datih mu talenata je spasonosno za njegov narod i sigurno je da u Božjoj providnosti plodova na koncu neće nedostajati, ma koliko svima nama sada situacija izgledala beznadnom i katastrofalnom.

Upravo u vremenu kada su zakazale sve velike i moćne institucije, kako države, tako i same Crkve, hrabrost i nepotkupljivost nadahnutih pojedinaca je ono što je najviše potrebno. Tu do punog izražaja dolazi jedna točka iz famoznih „Protokola sionskih mudraca“ u kojoj se govori kako nema veće opasnosti za judeo-masonske planove porobljavanja svijeta od iskazivanja osobne inicijative. Mladen Lojkić kontinuirano iskazuje upravo to – svoju osobnu inicijativu, ali još i više od toga, jer je kao pravi kršćanski vjernik podložio svoju volju volji Očevoj. Kako i stoji u od Gospodina danoj nam molitvi: „Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.“ Također, time što je judeo-masonerija priznala da opasnost prijeti jedino od strane pojedinaca izvan sustava, posredno se pokazuje kako se već tada, prije barem 120. godina, imalo pod nadzorom ili barem neutralizacijom praktički sve institucije, sve relevantne organizacije i udruženja. Bilo posredno, bilo neposredno, za krajnji rezultat manje-više svejedno.

Kada masonerija i zlo u cjelini izgleda svemoćnim i sveprisutnim, dolaze do izražaja ljudi Božji, oni istinski posvećeni poslanju svetosti na koju smo svi pozvani, oni koji ne drhte pred pozemljarskom moći nego kroz svoju vjeru znaju da je situacija upravo obrnuta – da se sve zle sile koje se kriju u pozadini masonerije neizmjerno boje tih i takvih Božjih slugu jer su itekako svjesni kako su svoju pozemljarsku moć izgradili na staklenim nogama laži. Boje se i strepe te strukture, jednako ljudske i demonske, pred samo jednim zazivom imena Isusa Krista, onoga koji je pobijedio smrt i nas ljude oslobodio od okova grijeha te nam dao mjesto u Njegovom kraljevstvu nebeskom.

Naravno, upravo stoga jer je ta duhovna dimenzija odlučujuća, jer je vjera u Krista spasonosna, sva djelatnost masonerije i svih ostalih pripadajućih antikristovskih struktura svodi se na odvraćanje ljudi od Puta, Istine i Života. To je ključ po kojem se gledajući plodove nečijih djelatnosti prepoznaje jesu li ti plodovi dobri ili loši. Ovo je posebno bitno u ovom vremenu diktature relativizma koja na priznaje nikakve apsolutne autoritete, odnosno, samo na jedan elegantan način ne priznaje Boga i Njegove zakone koje smo primili na našu korist. Izbacivši Boga iz jednadžbe života, događa se točno ono što je Dostojevski sažeo napisavši da ukoliko Boga nema – onda je sve dozvoljeno.

Onda nije ni čudo dolazimo do radikalizacije današnje situacije u smislu da se masonska tiranija u mekanim rukavicama sve više pretvara u tiraniju željezne šake. Samo je sada riječ o jednoj sintezi tehnološko-znanstveno-birokratskog aparata kojim se masostvo koristi i koji se osjeća dovoljno snažnim da počinje javno postavljati uvjete i norme koji udaraju u temelje integriteta ljudske osobe. Tako se otvoreno najavljuje postavljanje implantata u mozak, različiti oblici integracije mikroprocesora s ljudskim tijelom, tzv. čipiranje, ali i stvari poput radikalnih svjetonazorno-kulturoloških pomaka gdje se utvrđuje kako „privatnost više nije društvena norma jer je u međuvremenu evoluirala“ (Mark Zuckerberg, osnivač i vlasnik Facebook-a ). Naravno, i danas već standardni zahtjevi za homoseksualnim „brakovima“ i slične izopačenosti koje se podvode pod „normalno“ dio su cijelog procesa prema „vrlom novom svijetu“ masonske utopije.

Također, paralelno s takvim izjavama o nestanku privatnosti kao društvene norme, kroz namještene terorističke napade nameće se uvođenje novih skenera koji snimaju ljudsku golotinju tako da se intima i privatnost i silom zakona otmu čovjeku i to je sve skupa dio postupnog stezanja okova do potpune zarobljenosti, a ako mi ovdje u Hrvatskoj to želimo izbjeći, jedini način je očuvanje nacionalnog suvereniteta i nezavisnosti, odbijanje bilo kakvih integracija u EU, istupanje iz NATO-a, WTO-a i svih ostalih globalističkih izmišljotina proizašlih iz judeo-masonskih radionica u funkciji porobljavanja naroda kao kolektiva i čovjeka kao pojedinca.

Odabir je jasan: ili sloboda ili ropstvo. Sredine nema, nikad je nije ni bilo i nikada je neće biti. Služiti dva gospodara nije moguće – pa odaberimo onda ono što jedino vrijedi.

Knjiga Mladena Lojkića „Masoni protiv Hrvatske“ predstavnik je ove dobre opcije, ispravne opcije, hrvatske državotvorne opcije te, na koncu i najvažnije: Božje opcije.

Hvala mu iz sveg srca na njegovom dosadašnjem doprinosu i neka ga Gospodin blagoslovi u njegovom daljnjem radu i zaštiti od svih zlih nakana.




Bog i Hrvati!

Marko Francišković

izvor/ hr.svijet

10 najmisterioznijih tajnih društava


1 Slobodni zidari
Masoni su i dalje jedno od najuticajnijih bratskih društava na svetu, koje broji negde oko pet miliona članova. Organizacija je osnovana 1717. godine, ali dokumenta koja se odnose na njihovo postojanje datiraju još iz 14. veka. Društvo je oformljeno kao bratstvo čiji članovi dele iste filozofske ideje, među kojima i verovanje u vrhovno biće. Uprkos naizgled bezopasnim aktivnostima, slobodni zidari su bili izvrgnuti žestokoj kritici. Teorije zavere dugo su govorile o njihovim okultnim obredima, i čak su se osnivale čitave političke grupe kao znak otpora slobodnim zidarima. Takođe su i crkve svih veroispovesti kritikovale ovu organizaciju. Sa svojim mnogobrojnim članstvom i različitim ložama raširenim po celom svetu, moderni masoni više ne dele iste univerzalne obrede, kao što je bio slučaj u prošlosti. Međutim, jedan od obreda koji je ostao konstantan jeste inicijacija novih članova. Novog posvećenika predlaže neko ko je već mason, a svaki novi član mora da prođe kroz tri različita stepena, pre nego što dostigne nivo majstora. Članovi takođe imaju posebna pravila međusobnog pozdravljanja, uključujući rukovanje, gestikulaciju i šifre, a na njihovim sastancima zabranjen je pristup onima koji nisu masoni. Poznati masoni bili su Vinston Čerčil, Mark Tven (na slici), Henri Ford, Bendžamin Franklin. Simboli masona su šestar i lenjir.


2 Iluminati, slobodni mislioci
Priče o iluminatima se često mogu sresti u literaturi, na filmovima i televiziji. Organizacija je osnovana u Nemačkoj krajem 18. veka. U to vreme, članovi grupe predstavljali su sebe kao red prosvetljenih slobodnih mislilaca. Štampa se ubrzo okrenula protiv njih, i mnogi su počeli da ih smatraju grupom disidenata čija je namera rušenje vlasti, pa su čak optuženi i za izazivanje Francuske revolucije. Grupa je uskoro rasturena, ali njihov uticaj je ostao vrlo jak, i dugo se pričalo da još uvek deluju iz senke. Zahvaljujući stalnom prisustvu u popularnoj kulturi, mnogi se plaše iluminata i dan-danas. Moderni teoretičari zavere smatraju da je društvo uspelo da preživi i da danas deluje kao opasna vlada iz senke upravljajući svetskom industrijom i politikom, koja želi da uspostavi novi svetski poredak. Kao pripadnici iluminata navode se porodica Buš, Vinston Čerčil i Barak Obama. Službeni simbol iluminata je piramida, preuzeta od masona, na čijem se vrhu nalazi oko okruženo svetlosnim zracima.

3 Društvo studenata s Jejila „Lobanja i kosti“
Društvo studenata s Jejla „Lobanja i kosti“ bilo je najčuvenija studentska organizacija. Svakog proleća bi primali nove članove. Među njima su se nalazili američki predsednici (Džordž H. V. Buš, Džordž V. Buš), senatori, sudije vrhovnog suda, što je mnoge navelo da smatraju da grupa deluje kao neka vrsta podzemne organizacije i ostvaruje ciljeve političke elite. Nema sumnje da je društvo vrlo bogato. Članstvo u ovom društvu više nije tajna, ali njihovi obredi jesu. Sastaju se dva puta nedeljno, ali šta se dešava iza zatvorenih vrata na njihovim sastancima, nikad nije otkriveno. Poznat je slučaj kada ih je poglavica plemena Apača tužio, tvrdeći da je kostur Džeronima u njihovom posedu. Pored toga, poznato je da navodno teraju nove članove da ispovedaju svoj intimni život ostatku grupe, i da svakom novom članu daju nadimke. Tako se proširila priča da je Džordž Buš stariji dobio nadimak Magog, koji se daje članovima sa najviše seksualnog iskustva.

4 Sinovi slobode
Sinovi slobode ime je grupe disidenata koji su postojali u Americi pre Revolucionarnog rata. Nisu bili tajno društvo u klasičnom smislu. Pre je reč o manjim grupama patriota raštrkanim po kolonijama koji su se ujedinile radi zajedničkog cilja. Obično su se sastajali u Bostonu, ispod jednog bresta koji je od tada postao poznat kao Drvo slobode. Tu su se dogovarali o akcijama otpora, koje su uključivale deljenje letaka, pa čak i neke terorističke aktivnosti. Bostonska grupa bila je najjača među ostalim grupama Sinova slobode. Ali, i druge su bile vrlo aktivne. Grupa na Rod Ajlandu spalila je britanski teretni brod u znak protesta zbog nepravične trgovine. Ipak, najpoznatiji događaj je takozvana „bostonska čajanka“ iz 1773. godine, kada su članovi obučeni kao Indijanci potopili tovar čaja u Bostonskoj luci.


5 Društvo Tule
Za veliki broj tajnih organizacija sumnja se da imaju zle namere, ali Društvo Tule jedno je od malobrojnih koje je to i dokazalo. Počeli su da se okupljaju u Nemačkoj nakon završetka Prvog svetskog rata, bavili su se okultizmom, ali su se ubrzo transformisali u organizaciju koja je promovisala ideologiju arijevske rase, i koja je zauzela rasističke stavove u odnosu na Jevreje i druge manjine. Godine 1919. osnovali su političku organizaciju pod imenom Nemačka radnička partija, čiji je član postao i mladi Adolf Hitler. On će preuzeti partiju, koja će se kasnije pretvoriti u nacističku partiju. Ali, i pre toga, članovi Društva Tule biće uključeni u neke vrlo bizarne aktivnosti. Najčudnija je bila njihova opčinjenost arijevskom rasom.


6 Vitezovi zlatnog kruga
Ovo tajno društvo delovalo je u Americi za vreme američkog Građanskog rata. U početku su nastojali da dođe do aneksije Meksika i Kariba. Međutim, kad je rat počeo, preusmerili su svoju pažnju sa kolonijalizma na vatrenu podršku novoosnovanoj vladi Konfederacije. Uskoro su dobili hiljade sledbenika. U severnim državama imali su veliki uticaj. Mnoge novine i javne ličnosti optuživali su simpatizere Juga, uključujući predsednika Frenklina Pirsa, da su pripadnici tajne organizacije Vitezovi zlatnog kruga. Vitezovi se nisu samo bavili tajnim sastancima i misterioznim planovima. Često su formirali odmetničke bande kako bi svoje ciljeve ostvarivali uz upotrebu sile. Član društva bio je i odmetnik Džesi Džejms (na slici). Grupa „vitezova“ je 1860. preduzela neuspeo pokušaj osvajanja Meksika, iako su jedno kratko vreme imali kontrolu nad južnim Novim Meksikom.


7 Crna ruka
Crna ruka je bilo ime tajnog društva poli tičkih revolucionara, antiimpe rijalistički nastrojenih, osnovanog u Srbiji 1912. godine. Grupa je želela da ujedini južnoslovenske narode Evrope u jednu državu. Širili su antiaustrougarsku propagandu i vršili obuku sabotera i ubica. Ova grupa bi verovatno do danas bila zaboravljena, da nije bilo njihovog učešća u jednom od najvećih događaja 20. veka. Godine 1914. organizovali su ubistvo austrijskog nadvojvode Franca Ferdinanda, kada je pred vojvodin automobil u Sarajevu istupio Gavrilo Princip i ubio ga. Ovo ubistvo bilo je povod za izbijanje Prvog svetskog rata.


8 Hašašini – Red ubica
Hašašini ili „nizari“ bili su misteriozna grupa muslimanskih ubica koja je delovala na Bliskom istoku tokom 13. veka. Osnovali su je muslimani šiiti, koji su se odvojili iz veće organizacije i povezali u red, kako bi osnovali utopijsku šiitsku državu. Zbog malobrojnosti, koristili su gerilsku taktiku protiv neprijatelja, uključujući špijunažu, sabotažu i politička ubistva. Postavili bi odlično obučene krtice u neprijateljska uporišta, sa instrukcijama da napadnu samo kada za to dođe pravo vreme. Bili su poznati po izuzetnoj diskreciji, koja se ogledala u minimalnim civilnim žrtvama. Kako priča kaže, neprijateljske vođe bi se često budile ujutru i zaticale nož položen na jastuk, sa porukom „imamo te“. Legenda o njima brzo se raširila, i pre nego što su Mongoli konačno uništili ovu grupu, postali su poznate ubice po ugovoru, koji su radili prljave poslove za onoga ko bi ih unajmio, a među njima je bio i kralj Ričard „Lavlje srce“.

9 Bilderberška grupa
Bilderbeška grupa nije tajno društvo po definiciji, ali deluje pod velom misterije, što je grupu učinilo predmetom mnogih teorija zavere. Grupa je osnovana 1954. godine, i od tada se njeni članovi okupljaju svake godine na ekskluzivnoj konferenciji na kojoj se okupljaju svetski lideri, bankari, ekonomisti i medijski moguli. Konferenciji mogu prisustvovati samo oni sa pozivnicama. Grupu su osnovali ljudi zabrinuti zbog širenja antiameričkog raspoloženja posle Drugog svetskog rata, ali, tokom godina, njihove rasprave pretvorile su se u šire diskusije o postizanju uzajamnog razumevanja među raznim kulturama. Bilderberška grupa osporavana je zbog jednog ključnog razloga: na njihovim konferencijama nije dozvoljeno prisustvo medija, niti izdaju saopštenja sa svojih konferencija. Takva vrsta tajnovitosti, kao i ona vezana za opsežne mere bezbednosti na mestima na kojima se konferencije održavaju, što često podrazumeva naoružane čuvare, policiju, pa čak i borbene avione koji patroliraju nebom, izaziva oštre kritike. Na konferenciji 2009. godine održane u Grčkoj, učestvovali su grčki premijer Kostas Karamanlis, švedski šef diplomatije Karl Bild, američki sekretar za finansije Timoti Gajtner, predsednik Svetske banke Robert Zelik...


10 Red istočnog hrama
Ordo templi orijentis je mistična organizacija osnovana početkom 20. veka, po uzoru na manje tajne „slobodne masone“, a oslanja se na ritualne i okultne obrede, koji služe kao sredstvo uz pomoću koga se članovi penju na hijerarhijskoj lestvici unutar organizacije. Opšte filozofsko načelo im je bilo verovanje u ezoterične principe novog doba, kao metode za ostvarivanje pravog identiteta osobe. Čuveni okultista i ekscentrik Alister Krauli sastavio je manifest „Misterija mistika maksima“, a kasnije je postao njen vođa. Posle njegove smrti, uticaj i popularnost reda počeli su da blede. Društvo i danas postoji, i ima različite podružnice rasute po svetu, uglavnom u SAD, Velikoj Brita niji i nekim delovima Evrope. Kako je popularnost Alistera Kraulija rasla, tako su učenja društva Ordo templi orijentis bivala poznatija javnosti. Delovanje društva danas je manje tajno, nego u prošlosti. Ali to ne znači da i danas ne upraž njavaju neke bizarne obrede. Glavni među njima je fiksacija članova dru štva za čovekovu seksualnost, posebno njihovo učenje o „obo žavanju falusa“ i magiji masturbacije.


P.S. cassia nadam se da se neces ljutiti sto sam se ubacio...


izvor:blic

Naravno da neću tema je otvorena za sve....samo piši...