Martin Scorsese

Rodno ime Martin Marcantonio Luciano Scorsese
Rođenje 17. studenog 1942.
Queens, New York, SAD
Godine rada 1963. -
Supruga/e Laraine Brennan (1965.-?)
Julia Cameron (1975.-1979.)
Isabella Rossellini (1979.-1983.)
Barbara De Fina (1985.-1991.)
Helen Morris (1999. -)

Nagrade:
Oscari

Najbolji redatelj
2006. Pokojni

Zlatni globusi
Najbolji redatelj
2002. Bande New Yorka
2006. Pokojni

Nagrada Cecil B. DeMille (2009.)

Nagrade BAFTA

Najbolji redatelj
1990. Dobri momci

Najbolji film
1990. Dobri momci

Najbolji adaptirani scenarij
1990. Dobri momci
Nagrade César
Nagrada za životno djelo (2000.)
Nagrade AFI
Nagrada za životno djelo (1997.)
Ostale nagrade

Zlatna palma
1976. Taksist

Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najboljeg redatelja
1986. U sitne sate

Srebrni lav za najboljeg redatelja
1990. Dobri momci

Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najboljeg redatelja
1990. Dobri momci
2006. Pokojni

Grammy za najbolji dugometražni video
2006. No Direction Home

Martin Marcantonio Luciano Scorsese (Queens, New York, 17. studenog 1942.) američki je filmski redatelj, scenarist, producent i povjesničar filma. Osnivač je Svjetske filmske zaklade te dobitnik nagrade Američkog filmskog instituta za životno djelo za svoj doprinos filmu te Zlatnog globusa, BAFTA-e i nagrade Ceha američkih redatelja. Scorsese je predsjednik Filmske zaklade, neprofitne organizacije posvećene očuvanju filma i prevenciji propadanja filmskog materijala.
Scorseseovo djelo obrađuje teme kao što su identitet talijanskih Amerikanaca, katolički koncept krivnje i iskupljenja,mačizam i nasilje. Scorsese se smatra jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih američkih redatelja svoje generacije, pogotovo zbog režije filmova kao što su Taksist, Razjareni bik i Dobri momci; na sva tri je surađivao s jednim od svojih najvjernijih suradnika, glumcem Robertom De Nirom. Za film Pokojni osvojio je Oscar za najboljeg redatelja te zaradio titulu magistra primijenjenih umjetnosti u filmskoj režiji na Tisch School of the Art.


Karijera
Rana karijera
1970-e
Ulice zla
Taksist
New York, New York i Posljednji valcer
1980-e
Razjareni bik
Kralj komedije
U sitne sate
Boja novca
Posljednje Kristovo iskušenje
1990-e
Dobri momci
Rt straha
Doba nevinosti
Casino
Osobno putovanje Martina Scorsesea kroz američki film
Kundun
Između života i smrti
2000-e
Bande New Yorka
Avijatičar
No Direction Home
Pokojni
Vječni sjaj

Rani život

Martin Scorsese rođen je u New York Cityju. Njegov otac, Luciano Charles Scorsese (1913.–1993.), i majka, Catherine Scorsese (1912.–1997.), radili su u njujorškoj tvornici odjeće. Kao dječaka roditelji su ga često vodili u kino; u tom je razdoblju svog života razvio svoju strast za film. U ranoj dobi opsjednut povijesnim spektaklima, čini se kako su bar dva filma tog žanra, Zemlja faraona (1955.), i El Cid (1961.), ostavili snažan i trajan utjecaj na njegovu filmsku tehniku. Kasnije se prisjetio tog utjecaja u dokumentarcu o talijanskom neorealizmu te komentirao kako su ga Kradljivci bicikla zajedno s filmovima Paisà, Rim, otvoreni grad inspirirali te kako je to utjecalo na njegov pogled i prikaz njegova sicilijanskog nasljeđa. U svojem dokumentarcu, Moje putovanje u Italiju, Scorsese je istaknuo da je sicilijanska epizoda Paise Roberta Rossellinija kao prvo što je vidio na televiziji zajedno sa svojim rođacima, koji su sami bili sicilijanski doseljenici, izvršilo veliki utjecaj na njegov život. Kao još jedan veliki utjecaj na svoju karijeru naveo je indijski neorealizam redatelja Satyajita Raya.Njegova prvotna želja da postane svećenik dok je pohađao Cardinal Hayes High School u Bronxu, zamijenjena je ono za film - sjemenište je zamijenio za Njujoršku školu filma, gdje je 1969. stekao magisterij.

Rana karijera
Iako je Vijetnamski rat počeo u to vrijeme, Scorsese je uspio izbjeći vojnu službu. Pohađao je filmsku školu u sklopu njujorškog sveučilišta, snimajući kratkometražne filmove Što tako lijepa djevojka radi na ovakvom mjestu? (1963.) i Nisi samo ti, Murray! (1964.). Njegov najpoznatiji kratki film iz ovog perioda bio je crnohumorni The Big Shave (1967.), u kojem se nepoznati čovjek brije sve dok ne počne obilno krvariti, režući vlastiti vrat britvicom. Film je bio svojevrsna optužba američke vojne intervencije u Vijetnamu, a alternativni naziv filma bio je Viet '67.
Iste godine, Scorsese je snimio svoj prvi dugometražni film, crno-bijeli Tko to kuca na moja vrata, s kolegom studentom, glumcem Harveyjem Keitelom i montažerkom Thelmom Schoonmaker, s kojima će dugo i uspješno surađivati. Film je bio preteča kasnije snimljenog filma Ulice zla. Iako nedovoljno razvijen, već je tada bio evidentan "Scorseseov stil": osjećaj za ulični život talijanskih Amerikanaca, dinamična montaža, eklektični rock soundtrack i problematični muški protagonist.


Redateljevi zaštitni znakovi

Često za svoje filmove angažira Roberta De Nira, Harveya Keitela, Joe Pescija, svoju majku Catherine Scorsese prije njezine smrti 1997., a u nekoliko posljednjih godina, i Leonarda Di Caprija.
Često radi s montažerkom Thelmom Schoonmaker.
Često radi sa snimateljima Michaelom Ballhausom i Robertom Richardsonom.
Počinje filmove sa segmentima uzetima iz sredine ili s kraja priče. Primjeri su Razjareni bik (1980.), Dobri momci (1990.), Casino (1995.) i Posljednji valcer (u kojem je prva izvedena pjesma zapravo bis s koncerta).
Često koristi usporene snimke, npr. u Ulicama zla, Taksistu i Razjarenom biku.
Glavni junaci u njegovim filmovima često su sociopati i/ili žele postati prihvaćeni u društvu.
Plavuše u naslovnim ulogama obično se u očima glavnog junaka smatraju anđelima i božanstvenima; nose bijelo u svojoj prvoj sceni te su snimane usporenom snimkom (Cybill Sheperd u Taksistu, Cathy Moriarty nosi bikini u Razjarenom biku, Sharon Stone nosi bijelu minicu u Casinu).
Često koristi duge prateće kadrove.
Koristi montažne sekvence s agresivnim pokretima kamere i dinamičnom montažom, uz popularnu glazbu.
Često surađuje sa skladateljom Elmerom Bernsteinom i, puno češće, s Howardom Shoreom.
Prije njihove smrti, angažirao je svoje roditelje, Charlesa i Catherine, za manje uloge, slučajne prolaznike ili sporedne uloge.
Nekad se sam pojavljuje nakratko u svojim filmovima (Ulice zla, Taksist, Kralj komedije, U sitne sate, Posljednje Kristovo iskušenje (u kojem je skriven pod kapuljačom), Doba nevinosti, Bande New Yorka). Osim toga, često koristi vlastiti glas u filmovima bez osobnog pojavljivanja ili pripovijeda priču u Ulicama zla i Boji novca, a u Razjarenom biku pojavljuje se u svlačionici u zadnjoj sceni filma. U filmu Između života i smrti posudio je glas dispečeru hitne pomoći koji se u filmu ne vidi.
Često koristi glazbu The Rolling Stonesa, a pogotovo pjesmu "Gimme Shelter".
Kao mjesto radnje često koristi New York, npr. u filmovima Bande New Yorka, Taksist, Doba nevinosti, U sitne sate i New York, New York.
Nekad koristi kružni efekt iz filmova o Jamesu Bondu kako bi istaknuo likove. Ovaj efekt može se vidjeti u Casinu (Sharon Stone) i u Pokojnima (Matt Damon).
U mnogim njegovim filmovima nalaze se aluzije na film Shane (1953.).
Često je izjavljivao kako misli da su najbolje uloge Roberta De Nira pod njegovom redateljskom palicom bile one Jakea La Motte u Razjarenom biku ili Jimmyja Conwaya u Dobrim momcima.
U zadnje vrijeme, u njegovim filmovima se pojavljuju korumpirani likovi, kao što su policajci u Pokojnima i Bandama New Yorka i političari u Bandama New Yorka i Avijatičaru.

Scorseseov krug

Scorsese je bio poznat po angažiranju istih glumaca u svojim filmovima, posebno Roberta De Nira, koji je surađivao s njim na 8 filmova. Scorsese je često govorio kako je najbolja De Nirova izvedba pod njegovom režijom bila u Kralju komedije u ulozi Ruperta Pupkina. Osim toga, u njegovim filmovima često su se pojavljivali i Harvey Keitel (5), Joe Pesci (3), Frank Vincent (3) te Leonardo DiCaprio (4, uključujući najnoviju suradnju[58]). Prije njihove smrti, u manjim ulogama su se pojavljivali i Scorseseovi roditelji, Charles i Catherine.
Od svoje ekipe, Scorsese je često radio s montažerkom Thelmom Schoonmaker, snimateljima Michaelom Ballhausom i Robertom Richardsonom, kostimografkinjom Sandy Powell, scenografom Danteom Ferrettijem i skladateljima Elmerom Bernsteinom i Howardom Shoreom. Schoonmaker, Richardson, Powell i Ferretti su osvojili Oscare u svojim kategorijama za njihove suradnje sa Scorseseom. Elaine i Saul Bass, od kojih je potonji bio Hitchcockov dizajner špice, dizajnirali su uvodnu špicu za Dobre momke, Doba nevinosti, Casino i Rt straha.
Privatni život

Scorsese je od 1999. u braku s Helen Morris; ona mu je peta žena. Imaju kćer, Francescu, koja se pojavila u Pokojnima i Avijatičaru. Iz prvog braka s Laraine Brennan ima kćer Catherine, a iz drugog braka s Juliom Cameron ima kćer glumicu Domenicu Cameron-Scorsese. Scorsese je od 1979. do 1983. bio u braku s Isabellom Rossellini. 1985. je oženio producenticu Barbaru De Finu; i njihov je brak završio razvodom.

Izvor