Toksičma istina- Prekomjerne doze vitaminskih dodataka u tijelu postaju – otrov!

Stres bez kojeg je život postao nezamisliv te već poslovično užurban način života gotovo neizbježbno dovode do nezdrave prehrane i određenih zdravstvenih tegoba. U takvim situacijama često posežemo za raznim dodacima prehrani, vitaminskim i mineralnim pripravcima, u nadi da ćemo se tako riješiti umora, popraviti imunitet, izliječiti anemiju ili riješiti neki drugi problem. No jesmo li pritom svjesni koliko suprotan i iznimno štetan učinak mogu imati prevelike doze tih ‘spasonosnih’ pilula?

I smrtonosni efekti

– Iako je uzimanje visokih doza vitamina popularno, treba imati na umu da nasumično uzimanje visokih doza nekih vitamina, minerala i fitokemikalija može biti štetno za zdravlje. Najbolji su primjer antioksidansi, koji se u visokim koncentracijama ponašaju suprotno, kao prooksidansi, te pogoduju neželjenim procesima u tijelu – upozorava na opasnost ugledna nutricionistica Darija Vranešić Bender.

U nekoliko se navrata štetnost pokazala vrlo opasnom, ističe Vranešić Bender, pregledom studija, čiji su rezultati pokazali da unos vitamina E više od 400 IU dnevno tijekom jedne godine povećava opasnost od prijevremene smrti.

Kod određenih rizičnih skupina ljudi, te razdoblja života dodaci prehrani mogu biti korisni.

– Prije i u početku trudnoće adekvatan unos folne kiseline ključan je za razvoj živčanog sustava ploda. Kod osoba starije dobi često dolazi do nedostatka važnih nutrijenata zbog lijekova ili otežane apsorpcije nutrijenata pa se preporučuju dodaci prehrani – upućuje Vranešić Bender te dodaje da se tijekom trudnoće ipak ne preporučuju uzimanje dodataka na bazi ljekovitog bilja zbog nedovoljno informacija o potencijalno štetnom učinku.

Najvažnija je prehrana

Dodaci prehrani ne smiju se smatrati zamjenom za uravnoteženu prehranu koja je ključ. Jer hrana je, podsjeća Vranešić Bender, na prvom mjestu kad je riječ o zadovoljavanju potreba za vitaminima i mineralima. S njom se slaže i dr. Moni Trinki, internist-kardiolog:

– Dodaci prehrani nisu potrebni ako se u organizam dovoljno unosi raznovrsnom prehranom, dakle dovoljno mesa, povrća i ostalog. U prirodi su svi vitamin, i to u oblicima u kojima se oni najlakše apsorbiraju.

Uzimanje ovakvih pripravaka, dakle, u visokim dozama ‘na svoju ruku’, nikako se ne preporučuje.
izvor/ hr.svijet

Ma najbolje mi kad trpaju u sebe razno razne šumeče i obične tabletice ..koja su zamjena za neke vitamine i minerale. Mjesto da pojedu koju vočku ili sjemenku

Preporučam svima od srca da pažljivo pročitaju ovo što slijedi:
Jeste li znali da hrana ne samo da detoksicira vaš organizam, nego može promijeniti i vaše gene? No to se odnosi samo na kvalitetnu hranu, onu iz ekološkog uzgoja tretiranu bez umjetnih pesticida, insekticida i konzervansa, odnosno na hranu kojom se ne unose toksini u organizam.

Budući da se još uvijek prilično malo ljudi hrani na zdrav način te konzumira ekoproizvode, ljudima vrlo često u prehrani nedostaje mnogo esencijalnih tvari dok se u njoj nalazi cijelo mnoštvo toksina. Ove i mnoge druge zanimljive i korisne spoznaje podijelio je s mnoštvom zainteresiranih slušača, ugledni belgijski znanstvenik i biolog, Gabriel Devriendt, na predavanju u Makronovi.

Povezanost hrane i toksina
U naš organizam svakodnevno unosimo mnoge sintetske sastojke, najčešće putem hrane. Pritom zanemarujemo činjenicu da neki od njih postaju toksični, ako se dugoročno talože u organizmu. Prehrambena industrija često objavljuje razna istraživanja o neškodljivosti supstanci u hrani, no nitko ne primjećuje da se zapravo radi o kratkoročnim istraživanjima, a mnoge supstance postaju toksične tek taloženjem u organizmu, odnosno nakon duljeg konzumiranja. U današnje je vrijeme u našem organizmu mnogo toksina koji nisu postojali prije 50 godina.
Sve se češće možemo uvjeriti u jaku povezanost mnogih sastojaka iz hrane i pića te specifičnih bolesti koje se doduše pojavljuju tek nakon dugog niza godina. Izmislili smo i modernu riječ za toksine – „slobodni radikali”, a upravo su oni uzrok bolesti kao što je rak, multipla skleroza, kronična iscrpljenost, neplodnost, razne upale i slično.

Prihvatili smo i tvrdnju da je sve genetski uvjetovano, no i zaboravili da se geni ne mogu samostalno aktivirati već im treba poticaj. Ipak, izgleda da je sve epigenetsko, što znači da je glavni faktor bolesti okoliš – odnosno toksini i nepravilna prehrana. Znanstvenici kažu da je rak dojke nasljedan, no zapravo to je tako svega kod 2% žena. Ostalih 98% slučajeva raka dojke uvjetovano je vanjskim faktorima kao što su onečišćenja zraka, vode, zemlje i slično.

Vrlo je važno naglasiti da su toksini topivi u mastima te se, u slučaju kada ih organizam ne može odmah detoksicirati, pohranjuju u dijelovima organizma s najviše masnoća (kod žena dojke, a kod muškaraca prostata).
Istraživanje objavljeno u časopisu British Journal of Cancer u siječnju 2006. godine, pokazuje da u slučaju genskih mutacija fitoterapija ili pravilna prehrana mogu obnoviti „neispravne” gene unutar šest mjeseci. Kod raka se zapravo radi o slobodnim radikalima ili toksinima zbog kojih su neki geni mutirali, a sve je prouzročeno impulsima iz okoliša.
Prije nekoliko dana prof. Von Larebeke s belgijskog sveučilišta u Ghentu, istraživanjem je dokazao da u pupčanoj vrpci koja povezuje majku i dijete pri samom rođenju djeteta postoji 137 toksina koji su djetetu već preneseni pupčanom vrpcom, a uzrok je loša prehrana majke. Jedino antioksidansi mogu neutralizirati ove slobodne radikale koji su zapravo toksini. Službeno, ovi su toksini proglašeni netoksičnima i nazivaju se pesticidi, dioksini, insekticidi, umjetna bojila, konzervansi, lijekovi, herbicidi, antibiotici i teški metali.


Što je detoksikacija?

Proces detoksikacije u organizmu započinje u crijevima, no ako se tamo već nalaze prevelike količine toksina, proces detoksikacije pokušava preuzeti jetra. Svi toksini talože se u organima s visokim postotkom masnoća jer su topivi samo u mastima. Ako se i u jetri nataložilo mnoštvo toksina te ona više nema kapaciteta za detoksikaciju, ti toksini ulaze u krv i oštećuju cijeli sustav pa dolazi do pojave bolesti kao što su multipla skleroza, hiperaktivnost, kronova bolest i druge. Naime, toksine topive u mastima potrebno je u organizmu učiniti topivima u krvi ili vodi, kako bi ih se neutraliziralo i uklonilo iz metabolizma, primjerice uriniranjem. Topivima ih može učiniti klorofil te drugi antioksidansi, odnosno enzimi, minerali, vitamini.

Kako toksini djeluju na ponašanje i zdravlje djece?

Ako znamo da se samo sintetske supstance mogu patentirati, kako to da svaki sintetski vitamin (a većina ih je patentirana) nazivaju prirodnim? Nemoguće je patentirati prirodnu supstancu. Većina tih sintetskih vitamina zapravo su mješavine prirodnih i umjetnih supstanci. Prirodni vitamini su oni koji nastaju u živom sustavu, a ne u bočici, ističe Devriendt.

U današnje vrijeme poremećaje koji su nekoć bili uobičajeni za stariju populaciju, susrećemo već i kod male djece, to su autizam i hiperaktivnost.

Potrebno je naglasiti da dječji metabolizam funkcionira dva puta brže od metabolizma odraslog čovjeka, pa tako ona dobivaju i dva puta više toksina. Istraživanja su pokazala da djeca koja svakoga dana jedu jogurt od vanilije (sintetski derivat prirodne vanilije) postaju hiperaktivna za dva tjedna. Hiperaktivnosti pogoduju i umjetna bojila, posebno prisutna u bombonima, sladoledima i slično, te pesticidi u brzoj hrani. Naime, problem je u kombiniranju toksina, jer oni uvijek dolaze izmiješani. primjerice: pesticid + insekticid + bojilo.

Završeno je istraživanje na sveučilištu u Cambridgeu, gdje su spravili mješavinu dva umjetna bojila, koja se obično nalaze u slatkišima, i od nje su napravili sok koji su dali testnoj skupini djece dok je placebo skupina dobila sok bez umjetnih bojila. U vrlo kratkom vremenu 95% djece koja su konzumirala sok s bojilima postala je hiperaktivna.

Važnost klorofila



Jedan od najvažnijih antioksidanata, enzim katalaza i sastoji se od klorofila. Pri tome od velike pomoći može biti Zelena magma, prirodni dodatak prehrani spravljen od dehidriranog praha mladog lišća ječma koji zbog visokog udjela klorofila i minerala odlično djeluje protiv želučanih problema, a pomaže i kod povišenog kolesterola. Postoji i bliska povezanost između klorofila i hemoglobina. Jedina je razlika što u molekuli klorofila nalazimo magnezij, a u hemoglobinu željezo. Upravo zbog toga Zelenu magmu zovu i zelena krv. Hemoglobin je vrlo važan za prenošenje kisika jer bez kisika nema niti energije.

Klorofil je isto tako važan za proizvodnju energije za koju je zadužen citokrom C. Ovaj se enzim sastoji od mitohodrija, a kod oboljelih od raka uvijek postoji problem detoksikacije, hemoglobina i manjka energije. Stoga ne čudi da su oboljelima od raka dodatak prehrani od klorofila ili svježi klorofil dragocjena pomoć pri oporavku.
Klorofil je vrlo važan za biljke jer bez njega nema ni fotosinteze niti energije u biljkama. I za nas ljude je klorofil važan, jer ćemo bez njega osjetiti nedostatak energije. Potreban je i zdravim ljudima, no i onima koji imaju tegobe s crijevima, tumore, koji pate od kroničnog umora ili anemije.

Važno je naglasiti da je zdrava prehrana samo jedan od važnih elemenata visoke kvalitete življenja, no potrebno je isto tako i izbjegavati stres jer on dovodi do povećanog optoka krvi zbog ubrzanog lupanja srca te povećanja razine adrenalina, a samim time povećava se i kolanje i razina toksina u krvi. Svakako, osim namirnica iz ekološkog uzgoja treba voditi računa i o načinu spravljanja obroka od svježih namirnica, te o korištenju kvalitetnih prirodnih dodataka prehrani.

Zar je čudno onda da je tolika eksplozija rakova i razno raznih drugih bolesti ali uporno se krive cigarete i genetika (ne kažem da je pušenje zdravo ali nije ni krivo kako se želi prikazati,uostalom dežurni krivac mora postojati....)