Objektivna istina

Bruno Šimleša: Objektivno razmišljanje je nešto što ljudi najteže primjenjuju!

''Svi volimo imati čvrsta uvjerenja. U svijetu prepunom nesigurnosti uvjerenja predstavljaju najčvršći bedem obrane jer psihi omogućavaju osjećaj zaštićenosti. Nije čak ni bitno jesu li ta uvjerenja istinita, bitno je samo da čvrsto vjerujemo u njih. Često se događa da, u žurbi da razvijemo neko uvjerenje o sebi, svijetu ili drugima žrtvujemo objektivnost. Smatramo da je bolje imati ikakvo mišljenje, nego se potruditi razviti ispravno mišljenje o nekom životnom fenomenu.

Suprotno popularnim relativističkim uvjerenjima, objektivna istina postoji i može se spoznati. Bog ili postoji ili ne postoji. Ljubav prema sebi vodi ili ispunjenom životu ili nekritičnoj sebičnosti. Svatko od nas ima pravo misliti što god želi, ali od dva kontradiktorna uvjerenja, barem jedno mora biti neistinito. To naravno ne znači da je lako spoznati objektivnu istinu. Doista se teško snaći u svijetu u kojem ima toliko znanstvenih, duhovnih, religijskih i inih autoriteta koji tvrde da znaju istinu, a međusobno se pobijaju.''

Postoji li objektivna istina?
Znate li objektivno razmišljati?

Postoji...

Znam...

ma svaka čast sumrak, razumiješ beskonačnost svemira, razumiješ pojam ''zauvijek'' a sad i znaš primjenjivati objektivno razmišljanje, koliko god je teško

moj naklon, pa ti si čudo prirode ::

Iana je napisao/la:

ma svaka čast sumrak, razumiješ beskonačnost svemira, razumiješ pojam ''zauvijek'' a sad i znaš primjenjivati objektivno razmišljanje, koliko god je teško

moj naklon, pa ti si čudo prirode ::

Mogu da shvatim ,nisam govorio o razumijevanju. Nisam cudo , naprotiv otpad od prirode...

Postoji li objektivna istina? Evo, za početak definirajmo što bi to bila "objektivna istina" te po čemu se ona razlikuje od "istine"? Isto tako što bi "objektivno" značilo

Odlična tema.
Bog...postoji ili ne?Mislim da je to stvar osjećaja.Osjećati da postoji bez dokaza...to je prava vjera.Isto tako cijenim ljude koji misle obrnuto...drže se dokazanog i realnog...pa ne vjeruju...ništa strašno.Stvar odabira.

Sam život treba gledati otvoreno i realno.Isključivost i subjektivnost...nerealno sagledavanje odnosa i situacija oko sebe vodi...čak i prema bolesti.U to sam se i uvijerila kod nekih situacija.
Dobro je imati vjeru(gledajući na sam život...vjeru sa izdvojila kao jedan osjećaj...a sam život je nešto drugo) ali kroz život treba težiti objektivnosti...najprije prema sebi i svojim mogućnostima...a onda prema drugima.To je zdravlje i to je miran duh.

Poseban je osjećaj te vjere(nevezano ovo sve sa religijom)...kad ti svi kažu da ne smiješ tako...a ti u sebi imaš svoj put i uvjeren si u njega da je ispravan...iako se drugima to ne čini tako.To pripada odabranima.Onima koji imaju viziju i znaju...koji kroče nekim putevima koji drugi nisu nikad.

Sve je u čovjeku i njegov mirnoći i razboritosti iznutra...koliko će ga problemi svladati,okrenuti krivom pravcu ...ili će iz svega iznaći najbolje i naučiti ga ide pravim putem i da napravi najbolje.

Sa ljudima koji su neobjektivni,isključivi,koji gledaju samo svoje mišljenje ignorirajući tuđe...teško ću naći zajednički jezik.Sve je to proizvod nekih kompleksa koje gaje u sebi.

Slazem se s teaa-om da je tema odlicna. Mislim da bi prvo trebali krenuti od pitnja sto je uopce sama istina...Pa da onda idemo na tzv. objektivnu. I onda da vidimo ova objektivna ili neobjektivna gledanja i poimanja zivota...

objektivno - nije proizvoljno, ne ovisi o našem razmišljanju niti o našim stavovima

Objektivna istina može se slagat sa subjektivnom.Onda je to čista istina.

Nametnuti svoju istinu...subjektivnu istinu zasnovanu na vlastitom iskustvu drugima kao čistu istinu...znači prihvaćeno kao prava istina.Prava istina je univerzalna i objektivna i prihvaćena od svih.Ona je definirana i dokaziva.

Ispravljajte me ako griješim

Citat :

objektivno - nije proizvoljno, ne ovisi o našem razmišljanju niti o našim stavovima

Recimo da uzmemo ovakvu definiciju objektivnoga. U početnom tekstu se spominje da ljudi najteže primjenjuju objektivno razmišljanje. Međutim, kako da uopće primjenjuju objektivno razmišljanje? Razmišljanje je misaoni proces, proces povezivanja misli, subjektivnih misli čime je i razmišljanje subjektivan proces. Objektivno smo rekli da ne ovisi o našem razmišljanju, a iz svega toga proizlazi da je "objektivno razmišljanje" običan oksimoron.

zašto objektivno razmišljanje ne bi bilo moguće?
zašto bi razmišljanje u startu trebalo biti subjektivno?

Zato što je razmišljanje karakteristika subjekta, nas. A mi ionako promatramo stvari preko raznih kategorija, to jest svrstavamo ih u različite kategorije. Recimo kada nam netko pokaže naočale, mi to automatski prepoznajemo da pokazani predmet spada u kategoriju koju smo nazvali naočale i ma koliko se trudili promijeniti to, mi ćemo i dalje znati da su to naočale i čemu taj predmet služi. I onda krenemo tako kategorički razmišljati i stvarati zaključke. Čak imamo neke vlastite kategorije koje nemaju svi drugi, nije bitno koje, bitno je da su one tu, naš dojam o nekoj stvari, naš opis, ukratko naša percepcija. I osjećaji su naši te utječu na nas.
I još je tu prisutna jedna stvar, tj. pitanje. U odnosu na što bi neko razmišljanje bilo objektivno? U odnosu na neko drugo razmišljanje? Tu opet imamo odnos između razmišljanja koji je relativan.

No to je ionako moja argumentacija, moje razmišljanje o svemu tome. Naravno, može netko pokušati argumentirati kako bi objektivno razmišljanje moglo biti moguće i na koji način bismo ga mi trebali prepoznati.

istinu je tesko nac , a objektivnu skoro nemoguce.
Mislim da se svakome desilo da je bio sto posto tog misljenja da je u pravu
pa se to porusilo sa vremenom.
Poslje takvog iskustva se malo izgubi ta arogancija jer nekad i logika prevari.
Mozda ni nema objektivne istine , nego je svatko posebno za sebe mora nac.

Što se tiče naočala...postoji objektivna istina.Naočale služe za vid,imaju...recimo...smeđi okvir i četvrtasti oblik.To je objektivna i čista istina.

Netko će imati doživljaj konkretnih naočala da su ružne i demode...netko da su fine i lijepe.Subjektivni doživljaj je drugačiji.

Ako je okvir četvrtast i svi to vide...a netko ima subjektivnu percepciju da je okvir okrugao...onda je to nerealan subjektivizam,i kriva percepcija.To je subjektivizam koji nema veze sa čistom istinom.


Recimo...netko uporno tvrdi da su izuzetno ružne...a hrpa ljudi tvrdi da su lijepe...onda je objektivna istina da su to lijepe naočale.

Ili...netko stavi te iste naočale na nos i tvrdi da mu ružno stoje.Njegova subjektivna percepcija ide u tom pravcu.Puno drugih ljudi tvrdi da toj istoj osobi naočale odlično stoje i recimo da je to objektivna istina.Međutim...nekad je nekoga teško uvjeriti da je to objektivna istina jer mu je subjektivni osjećaj previše jak.

Drugim riječima objektivnost je subjektivnost koja prevladava, pa ako 1000 ljudi kaže da su naočale lijepe, 10 ih kaže da nisu, tada su te naočale objektivno lijepe
To je možda jedini način ako želimo određivati je li netko više ili manje objektivno u pravu, no nije ni većina uvijek u pravu. Što je sa zadrtim muslimanskim društvom tamo na srednjem istoku. Ako bismo njih pitali, tada je žena objektivno manje vrijedna od muškarca. Ovdje kod nas nije tako. Ne mislim da je prevladavajuća subjektivnost zapravo objektivnost, već da prevladavajuća subjektivnost označava realnost koja više ili manje odgovara karakteristikama nekog društva.

Pa ako 100 ljudi kaže da su neke naočale lijepe, a ja jedini kažem da meni nisu, onda si oni mogu tu "objektivnost" na klin objesiti, meni i dalje nisu lijepe.

evo primjer koji je napisao gore navedeni autor:

''Izabrat ću čudan primjer, ali dobar ginekolog je svojevrsni sveti gral modernog života. Nema ih mnogo i svaki put kad neka žena otkrije ginekologa koji je njoj bio dobar, odmah svima kaže da je izvrstan, a to jednostavno nije objektivan zaključak. Objektivno je ustvrditi da je vama izvrstan, ali jednostavno nije objektivno ustvrditi da je izvrstan sam po sebi.''

Jest, mi doista možemo reći što je ili što nije za nas, to je nepobitno. Međutim, iz njegovog primjera iznad ispada kao da je svaka istina ujedno i objektivna istina, tj. da su one jedno te ista stvar. Možda i jesu, tko zna.

evo, sasvim sam objetkivna kad kažem da je ovaj forum najbolji. :kavica:
pogledala sam puno foruma i objektivno zaključila da je ovaj najbolji.
jednostavno je.

Eh, nije fer! Ovo što si napisala je kao da si pozvala Chucka Norrisa na turnir karatea. Jednostavno nemoguće je ne dobiti, tj. promašiti. :kavica:

mislim da je ipak fer. :kavica:

Zapravo objektivna istina je pretpostavka, čista apstrakcija koju nitko nikada nije i neće vidjeti, jer percepcja je diskriminativan i kategorički proces.

Kad netko unese u sobu stolicu ti ne možeš ne prepoznati da unešeni objekt spada u kategoriju koju zoveš stolica.

Svake sekunde gledaš u jedinu objektivnu stvarnost koja jedina i postoji. Trik je u tome što je nikada nećeš vidjeti onakvom kakva ona doista jest, jer do god postoi onaj koi posmatra (subjekt) sve ono što se nalazi u percepciji posmatrača (subjekta) jest SUBJEKTIVNA percepcija.

Subjektivno nie oznaka za "kvalitetu" perspektive... subjektivno samo govori čija je perspektiva. Stoga NITKO živ nema mogućnost BILO ŠTO doživjeti objektivno.(realno mi necemo nikad moc sagledati perspektivu stolice niti ona našu).

Postoji nesto sto evidentno postoji, ali evidentno to nemozemo vidjeti- nije ni paradoks nego je smjesno:)

Objektivnu stvarnost si doživljavao dok si bio beba i nisi bio u stanju ništa razlikovati. Nisi imao pojam o "sebi" i ne-sebi", nisi znao niti jednu riječ i nisi radio razliku između zvuka prolazećeg automobila i vlastitog disanja za koje nisi ni znao da je tvoje Jednostavno se sve dešavalo samo po sebi i zajedno s tobom. Nisi imao dojam da se stvari TEBI dešavaju, već si se i ti spontano dešavao zajedno sa prolazećim automobilima i ostatkom svemira. Tada ti je sve bilo JEDNO jer ništa nije imalo ime. Nisu postojale ni stvari, ni osobe, ni tvoje "ja".

No toga se danas ne možeš sjetiti. Ne zato što tvoj mozak nie zapamtio te utiske, već zbog toga što je tvoja sadašnja percepcija definirana jezikom i kategorijama, pa je pokušaj da pristupimo sjećanjima iz doba života prije sto smo naucili jezik jednak ocitvanju kazete za kazetofon u microsoftu xp.

No da ne filozofiram

Slažem se s napisanim osim u jednom malo detalju. Mi niti kao djeca nismo doživljavali objektivnu stvarnost, već smo joj možda onda bili najbliže.

Postoji samo jedna jedina istina i ona bi, po nekoj definiciji, bila sve ono što se poklapa sa stvarnošću. Nečiji subjektivni doživljaji (pa makar bili i od većine ljudi) ne moraju se nužno poklapati s njom.