Arheološki misterij olovnog lijesa teškog pola tone

U ostacima grada koji je nekad bio susjed Rima, arheolozi su prošlog
ljeta pronašli olovni lijes težak 1000 funti (500 kg). Tko ili što se
nalazi unutra još uvijek je misterij, kaže Nicola Terrenato, profesor
klasičnih studija sa Sveučilišta Michigan i voditelj projekta, najvećeg
iskapanja koje su Amerikanci proveli u Italiji u posljednjih 50 godina.



Sarkofag će uskoro biti preseljen u Američku akademiju u Rimu, gdje
će inženjeri koristiti tehnike zagrijavanja i sićušne kamere kako bi
dobili uvid u sadržaj bez otvaranja samog lijesa.
„Jako smo uzbuđeni zbog ovog pronalaska“ kaže Terrenato. „Za
početak, Rimljani po pravilu nisu bili pokapani u lijesovima, a ako su
i koristili lijesove, uglavnom su bili drveni. Samo je nekoliko sličnih
primjera olovnih lijesova iz ovog doba u Italiji – iz drugog, trećeg i
četvrtog stoljeća nakon Krista. Stvarno ne znamo ni za kakve druge u
ovoj regiji.“
Ovaj je posebice neobičan zbog svoje veličine.
„Radi se o plohi olova preklopljenoj preko same sebe, debljine
jednog inča (2.5 centimetra)“ kaže. „Tisuću funti (oko 500 kilograma)
značilo je ogromno bogatstvo u to doba. Potrošiti toliko bogatstvo na
ukop bilo je prilično neobično.“
Je li preminuli bio vojnik? Ili gladijator? Možda biskup? Sve su to
mogućnosti, neke malo dalje od ostalih, kaže Terrenato. Istraživači će
dati sve od sebe kako bi pregledali kosti i ostalu „imovinu groba“ ili
kršćanske simbole unutar spremnika kako bi utvrdili o čemu se radi.
„Teško je predvidjeti što se nalazi unutra, budući da se radi o
jedinom primjeru ove vrste u području,“ kaže Terrenato. „Trudim se
zadržati svoje nade u granicama razuma.“
Ljudski ostaci zatvoreni u olovni lijes u pravilu su odlično
očuvani, iako su teško dostupni. Istraživači žele izbjeći provaljivanje
u lijes. Količina sile potrebna da bi se slomilo olovo vjerojatno bi
oštetila sadržaj lijesa. Umjesto toga, prvo će koristiti termografiju i
endoskopiju. Termografija uključuje zagrijavanje lijesa za nekoliko
stupnjeva i praćenje termalne reakcije. Kosti i bilo koji drugi
predmeti pokopani s njima imat će različite termalne reakcije, kaže
Terrenato. Endoskopija uključuje umetanje male kamere u lijes. No
koliko će metode biti uspješne ovisi o tome koliko je zemlje ušlo u
lijes tijekom stoljeća.
Ako ovakve metode ne uspiju, istraživači mogu koristiti MRI skener –
skupu alternativu koja uključuje odvlačenje lijesa teškog pola tone u
bolnicu.
Iskapanje koje je iznjedrilo ovaj pronalazak počelo je u ljeto 2009.
i nastavit će se do 2013. godine. Svake godine otprilike 75
istraživača, što nacionalnih što internacionalnih, uključujući i tucet
studenata preddiplomskog studija Sveučilišta Michigan, ostaju dva
mjeseca radeći na projektu drevnog grada Gabii.
Područje grada Gabii, smještenog na slabo razvijenom zemljištu 11
milja (oko 17.6 kilometara) od Rima u današnjem Laziu, bilo je veliki
grad koji je prethodio Rimu, ali se vjerojatno smanjivao kako je Rimsko
Carstvo raslo.
Proučavanje Gabiia daje istraživačima pogled na život prije Rimljana
i indikacije kako su se formirali prvi talijanski gradovi. Također im
pruža širi pristup značajnijim arheološkim slojevima (strata). U Rimu
su slojevi civilizacije građeni jedan iznad drugoga i arheolozi ih ne
mogu ili ne smiju poremetiti.
„U Rimu često nešto stoji na putu pa moramo imati sreće“ kaže
Terrenato. „U Gabiiu bi sve morala biti naša sretna mjesta jer nam
ništa ne stoji na putu.“
Zaista, Terrenato i ostali istraživači bili su iznenađeni kad su tako brzo otkrili nešto tako značajno kao što je ovaj lijes.
„Pronalaženje olovnog lijesa bilo je oduševljavajuće“ kaže Allison
Zarbo, studentica povijesti umjetnosti koja će diplomirati ovog
proljeća.
Zarbo nije smetalo što su morali naslagati zemlju natrag nakon što
su istraživači iskopali lijes kako bi sakrili mjesto od pljačkaša preko
noći.
„Sama činjenica da smo morali ispuniti rupu nije bila teret već
olakšanje!“ kaže Zarbo. „Za akademiju bi gubitak neprocjenjivih
predmeta koji su pronađeni na nalazištu lijesa bio vrlo štetan za naše
potencijalno znanje.“
Studenti su proveli većinu vremena kopajući pijucima i lopatama i
nakrcavajući kolica, kaže Bailey Benson, studentica klasične
arheologije i povijesti umjetnosti.
„Na kraju dana čak ni 20-minutno tuširanje ne može ukloniti
prljavštinu i čađu kojim ste prekriveni“ kaže Benson. „To je težak
posao, ali i posao koji ispunjava. Koliko ljudi može reći da su
razotkrili antički grob?“
Izvor: University of Michigan
LINK