Deja Vu

Jeste li ikada to doživjeli? Mislite li da je to samo neka glupa pomisao ili ipak ima nešto u tome? Opišite nam neki svoj deja vu

To mi se oduvijek i vrlo često događa!

Goran je napisao/la:

To mi se oduvijek i vrlo često događa!

Smatraš da je to samo neki glupi osjećaj ili pridaješ neku važnost tome?

Zna mi se da imam na kratko deja vou no psiholozi to tumače kao sjećanja iz djetinjstva dok smo bili mali ili sjećanja slična tome. To sam čuo na TV-u

Puno puta imam osjećaj da mi se događa, ali čitala sam da mozak ne registrira na vrijeme, da je oko nešto vidjelo i onda u povratnoj informaciji nam se čini da imamo deja vu. Ili nešto tako slićno.

ma kako ce biti da se sjecam iz djetinjstva ...ako sam negdje otisla a prije nikad nisam bila... a cini mi se ko da sam bila i sve mi nesto poznato...e sta je to ...ako nije deja vu

Pa dobro tvoj onda nije takav , možda si putovala kroz vrijeme

Meni je se desilo,npr,da dođem negdje i da iako tamo nisam bila poznato mi sve ali onako kroz maglu,čak i neki mirisi,ili osobu pogledam i kao da sam je već srela,o ćeme se radi nemam pojma,ali kad tako kao da se prisjetim nečega ej strava je,neki čudni osjećaji budu,nemam pojma...

Kiki je napisao/la:

čitala sam da mozak ne registrira na vrijeme, da je oko nešto vidjelo i onda u povratnoj informaciji nam se čini da imamo deja vu. Ili nešto tako slićno.

upravo tako! to je poprilično točan razlog pojave deja vua.

imam ga svako malo i ne pridajem veliku važnost tome

Me too AIvana , ali zanimljiv osječaj,....... jao sad znam što će dogoditi, ovo sam znala prije nego li sam vidjela

daaaa znam i onda kad krene zamo zamišljam sljedeće što će se dogoditi

Pa da i ja

Što izaziva déjà vu?


Pripadate li i vi velikom broju ljudi koji su iskusili misteriozan osjećaj da vam nešto potpuno novo izgleda potpuno poznato?
Déjà vu (franc. već viđeno) prvi je opisao francuski filozof Émile Boirac koji je fenomenu i nadjenuo ime davne 1876. godine. On je naveo da déjà vu podrazumijeva isključenje, odnosno sudar između objektivne nepoznanice i subjektivnog osjećaja da vam je nešto poznato.
Taj fenomen, koji se može opisati kao prolazan osjećaj u trajanju od najviše pola minute, a barem ga je jednom doživjelo oko 96 posto ljudi, do sada je najviše proučavan u vezi s epilepsijom jer je primijećeno kako oni koji od nje pate prije napadaja vrlo često dožive upravo to iskustvo, izjavila je neuropsihijatrica Claire Flaherty-Craig iz medicinskog centra Hershy na američkom sveučilištu Penn State.
Pravi razlozi zbog kojih ljudi doživljavaju déjà vu, bez obzira na to pate li od epilepsije ili su zdravi, nisu poznati znanstvenicima no ono što se zna je da su u njega uključeni dijelovi mozga u kojima se percipirane informacije povezuju sa sjećanjima.
Teorija o razlozima zbog kojih doživljavamo déjà vu ima mnogo. Među prvima su se pojavile one spiritualnog karaktera prema kojima se radi o iskustvima iz prošlih života. Međutim, psiholozi i psihijatri koji su skloniji empirijskim opisima također su razvili brojne teorije kako bi pokušali razjasniti taj misterij.
Sigmund Freud ga je, u svojoj poznatoj maniri, pripisao potisnutim željama dok je Carl Jung smatrao da se radi o trenucima kontakta s kolektivnom (ne)sviješću. Tijekom proteklih desetljeća predstavljeno je mnogo objašnjenja o uzrocima pojave déjà vu-a, ali većina se pokazala neodrživima zbog spoznaja o ljudskome mozgu i kognitivnim procesima.
"Dugo se održala teorija o vizualnom isključenju. Smatralo se da jedna hemisfera mozga prvo obrađuje vizualnu informaciju, a zatim ta informacija dolazi u drugu hemisferu mozga gdje izgleda kao sjećanje. No, nedavna istraživanja provedena na slijepim osobama osporila su tu teoriju", kaže Flaherty-Craig dodajući da postoji barem jedan dokumetirani slučaj slijepe osobe koja je doživjela déjà vu uz osjete sluha, dodira i mirisa.
Prema nekim narodnim vjerovanjima ovaj fenomen je posljedica prikupljanja životnog iskustva no znanstvenici kažu da se, statistički gledano, déjà vu najčešće javlja u periodu kasne adolescencije, a učestalost njegovog pojavljivanja u kasnijim fazama života opada što znači da teorija o iskustvu ne drži vodu te pravi razlog i dalje ostaje skriven negdje u dubini naše (ne)svijesti.

izvor

Deja vu....je misteriozan i začuđujući osječaj koji imaju skoro svi ljudi...nikad nećemo znati kakav je to osječaj i zašto ga imamo.....!!

Dozivila vise puta....u Becu npr...secemo dvorcem i parkom, a ja kao doma....mozda sam bila dvorska luda ili SISSI

Mazo Sissi

"Dugo se održala teorija o vizualnom isključenju. Smatralo se da jedna hemisfera mozga prvo obrađuje vizualnu informaciju, a zatim ta informacija dolazi u drugu hemisferu mozga gdje izgleda kao sjećanje. No, nedavna istraživanja provedena na slijepim osobama osporila su tu teoriju"

E pa sada su me malo zbunili..da nismo mi možda zbilja u nekom MAtrixu...jao sad kada mi Keeanu iskoći..i za njim oni Men ih Black u očalama..

Meni se je negdje prije dogodilo da sam sjedila za kompom..baš čudno... i pišem na msn nešto i u jednom trenu mi kroz glavu ..o ovom smo več pričale..i sada će mi napisati to i to..i tako je i bilo..

..to je sigurno neki bugić u mom računalu

mazo ..sisi

kiki...jao sad kada mi Keeanu iskoći..i za njim oni Men ih Black u očalama..
da vidis kako meni stalno u naocalama iskace ...stalno ista scena kao da sam to vec dozivila i mislim da cu jos dozivljavati

pa, fenomen Deja Vu mi se javljao par puta u vidu fleševa, bliceva nekih slika koje sam već video tj. doživeo ranije...
Psihologija kaže da je to 'normalno', šta ti ja znam...

Verovatno nema osobe koja bar jednom nije dozivela ovaj osecaj - "vec vidjenog". U trenutku nam se cini da smo sve sto nam se dogadja vec videli i osetili i cak sasvim tacno znamo sta ce nam se dogoditi u sledecem trenutku.

Da li se vama nekada tako nesto dogodilo ?

Desava mi se bar jednom nedeljno...

To je ono : isti ljudi, ista prostorija, ista situacija, isti osecaj...sve isto...vreme, tema razgovora, misli...da...desava se...

Sigurno ste se našli u situaciji da ste osjetili kako se pred vašim očima na trenutak odvija nešto već viđeno. Unatoč novo nastaloj situaciji obuzima Vas osjećaj da se radnja, ili čak sljed radnji, koju gledate već dogodila.

Déjà vu - "već viđeno". Termin je prvi skovao francuski istraživač Émile Boirac.
Jedno je sigurno, u trenutku kada doživite deja vu osjetit ćete se pomalo nelagodno i čudno.
Ali što potiče taj feneomen? Kako do njega dolazi?
Nema čvrstih rezultata na temu Deja Vu upravo zbog činjenice da se fenomen nemože stvoriti u laboratorijskim uvijetima.
Ipak znanost je uspijela rasčlaniti 3 tipa ovog fenomena.

1.Déjà vécu - "već doživljeno"

Kada netko spimnje Déjà vu najčešće se to odnosi upravo na Déjà vécu.
Prema istraživanjima oko 70% populacije doživjelu je Deja Vu. Najćešće u dobi od 15 do 25 godina.

Posebno je zanimljivo da se najćešće radi o sasvim običnim situacijama, no zbog nekog razloga detalji nam se toliko urežu u sjećanje da ih pamtimo godinama.

Recimo da ste krenuli u šetnju na jutarnju kavu, istim putem kojim prolazite godinama. Cestom kraj Vas prođe crveni automobil, a preko puta vidite skupinu ljudi koja čeka autobus.
Ima li nešto neobično u ovoj situaciji? Upravo tako, ništa.
No igrom slučaju, bez Vašeg pristanka, Vaš mozak je fotografirao cijelu situaciji, do najsitnijih detalja. Od brzine kojom se automobil kretao, naočala koje je nosio vozač pa do mirisa koji se osjetio u zraku tog jutra.
5 sekundi kasnije više uopće ne marite za sve to, vjerovatno niste ni u samom trenutku. Ali ako jednog jutra krenete na kavu istim putem i situacija se odigra ponovo, makar i za nekoliko godina, osjetit ćete već opisane simptome. Naravno Vama neće uopće biti jasno zašto.

Takve pojave su sasvim normalne i nema razloga za uznemirenost. Naravno baba gatara bi Vas na temelju Vašeg iskustva mogla uvjeriti da ćete u idućem životu biti crveni automobil.

2. Déjà senti - "nešto što smo već osjetili"

Za razliku od Déjà vécu, ovaj podtip se bazira na osjećajima.

Potaknuti ga može recimo nečiji glas, čak i Vaš glas. Osjećaj je trenutnog zadovoljstva, kao da ste pronašli nešto što ste već dugo vremena tražili. Npr dok čitate knjigu, čitate u sebi i čujete svoj glas. Određena rečenicu može Vas potaknuti na to.

Zanimljivo je da Déjà senti kratkotrajan i već nakon minute se nećete sjećati da se uopće dogodio.

3.Déjà visité - "već posjećeno"

Jedan od rjetkih tipova Deja Vu. Manifestira se na način da se uspiješno snalazite u nepoznatom prostoru. Znate puteve po nepoznatom gradu, proplanku ili čak kući u kojoj se nalazite po prvi puta.
u potpuno nepoznatoj kući znate što se nalazi iza zatvorenih vrata

Posebno je neugodan osjećaj ako npr u nepoznatoj kući znate što se nalazi iza određenih vrata. Unatoč činjenici da Vam mozak govori kako je to nemoguće dokazi se otkrivaju pred Vašim očima.

Mnogi su pokušali ovaj fenomen povezati s snovima, reinkarnacijom čak i van tijelensim iksutsvima.
Najlogičnije rješenje bi ipak bilo da ste vjerovatno negdje pročitali nešto o toj lokaciji. Moguće je da je to bilo davno, pa se ne sjećate. No ipak geografska kordinacija Vam je ostala u podsvijeti.


Objasnite nam !

Današnja psihologija i neuropsihologija intenzivno radi na tome da ponudi objašnjenja za Deja Vu.

Jedna od teorija zasniva se na memoriji u koju mozak sprema informacije.
Dobro je poznato da ljudi imaju tzv. kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju. U prvoj se nalaze događaji za koje imamo percepciju da su sadašnjost, dok u dugotrajnu se arhiviraju podaci iz prošlosti.
U ovoj teoriji trenutni događaj zbog greške "odlazi" krivim putem i zapisuje se u dugotrajnu memoriju, tj u prošlost.
U samo nekoliko milisekundi ponovo izvaličimo tu istu informaciju (jer je pred nama) i zbog načina na koji percepcija funkcionira imamo osjećaj da je ovo događaj iz prošlosti.
pred nama događaj iz prošlosti

Druga teoriju zasniva se na vidnoj percepciji. Ukoliko se desi da jedno oko pošalje informciju mozgu brže od drugoga stvorit će se dupla informacija koja bi se odrazila kao Deja Vu. Ova teorija je ralativno slaba jer je dokazano da i ljudi s jednim okom doživljavaju Deja Vu.
Teorija bi se eventualno mogla proširiti na sporiji odaziv ljeve ili desne polutke mozga.

Povezanost s poremećajem

Dokazano je da ljudi koji pate od epilepsije mnogo češće doživljavaju Deja Vu.
Zbog te činjenice Deja Vu je možda trenutni poremećaj u mozgu.
električno pražnjenje mozga

Moždana epilepsija događa se nepravilnim električnim pražnjenjem u mozgu. No od te pojave, naravno u mnogo manjoj mjeri od epileptičara, "patimo" svi. Obično nam se to dogđa prije spavanja u obliku trenutnog i naglog pokreta mišića.

Lijekovi i poveznaost s Deja Vu

Znanstvenici su primjetili da kombinacija ljekova amantadin i phenylpropanolamin (protiv gripe) može izazvati češću pojavu Deja Vu-a. Ako se ova teorija i potvrdi istraživanja bi mogla dati neke nove odgovore.

Alternativna objašnjena

Parapsihologija objašnjava Deja Vu kao nadnaravne sposobnosti, sjećanja iz prošlog života i osobine proročanstva.
nadnaravno čulo ili slike prošlog života?

Osobe koje vjeruju u reinkarnaciju smatraju da je Deja Vu dio sjećanja iz prošlog života.
Kroz povijest se Deja Vu često pripisivao osobama koja posjeduju posebna nadnaravna čula ili percepcije s kojima mogu vidjeti, osjetiti i spoznati još nepoznato.

Upravo suprotno - Jamais vu - "nikad viđeno"

Jamais vu je fenomen koji je upravo suprotan od Deja Vu-a. Simptomi su mu da se NE možete sjetiti već viđenog. Npr uđete u svoj ured i neznate gdje ste. Mjesto Vam je potpuno nepoznato, makar ste sigurni da je ovo Vaš ured.
Blaža verzija bi mogla biti dobro poznati fenomen "na vrhu jezika".

Zaključak

Deja Vu ostaje jednom od interesantnijih fenomena na koje znanost još nema konkretan odgovor. Sljedećih nekoliko godina bi istraživanja mogla dati neke nove odgovore uzevši u obzir da se intenzivno radi na metodama hipnoze koje bi trebale izazvati Deja Vu.
Do onda možemo Vam samo poželjeti da Vaši susreti s fenomenom Deja Vu-a budu prisjećanje ugodnih trenutaka, bilo to iz snova, greške mozga ili prošlog života.

http://misterij.blogspot.com/

Novo otkriće: Je li deja vu slučajan i što čini - upozorava nas?

Za déjà vu iskustvo, iako je riječ o sasvim uobičajenom fenomenu, jednostavno i prihvatljivo objašnjenje nisu uspjeli pronaći niti biolozi, ni psihijatri, ni neurološki stručnjaci niti sami fizičari. Osjećaj koji nas ponekad obuzme da smo nešto što upravo govorimo, radimo ili vidimo već jednom u prošlosti na identičan način rekli, napravili ili vidjeli, još uvijek je nedokučiv.

Mozak dnevno procesira tisuće informacija, ali samo neke od njih povezuje u jedinstvenu cjelinu koja se pohranjuje u dugoročnu memoriju. Ostali komadići informacija ili doživljaja automatski se pohranjuju kao djelići nečega što će se tek kasnije pojaviti kao déjà vu i podsjetiti nas na nešto što smo davno doživjeli. To se pripisuje zakašnjelu procesiranju vidnih impulsa i selektivnoj memoriji. No, neka nova otkrića u istraživanju pojma déjà vu-a, govore kako se zapravo radi o mješanju memorije, u kojem se senzacije povezuju sa stvarnim sjećanjima u mozgu, što uzrokuje takozvani déjà vu.


http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=7971:novo-otkrie-je-li-deja-vu-sluajan-i-to-ini-upozorava-nas&catid=44:znanost&Itemid=153

Istina je da je nedokucivo , konkretnog objasnjenja nema. Sve su naravno pretpostavke. Vjerujem da je svatko od nas sa s tim fenomenom se barem jednom u zivotu susreo.

DEJA VU - VEĆ VIĐENO

- Bilo je, nije bilo, bilo je, nije bilo….
Za Deja vu iskustvo, iako je riječ o sasvim uobičajenom fenomenu, jednostavno i prihvatljivo objašnjenje nisu uspjeli pronaći niti biolozi, ni psihijatri, ni neurološki stručnjaci niti sami fizičari. Trenutno popularne teorije, kako su otkrili autori filma, obuhvaćaju objašnjenja koja se protežu od onih psiholoških pa sve to nekih potpuno fantastičnih:
? Neki neurolozi vjeruju da se deja vu događa kada se mozak uhvati jednog detalja – mirisa, prizora ili zvuka – koji nam je poznat, i zbog kojega u tom djeliću sekunde dolazi do zbunjenosti između prošlosti i sadašnjosti? Liječnici ukazuju na činjenicu da mnogi pacijenti koji pate od napadaja lociranih u temporalnim režnjevima mozga češće doživljavaju deja vu iskustva, tako da je moguće da su ona uzrokovana neočekivanim poticajima u tom dijelu mozga? Neki psihoanalitičari vjeruju da je deja vu oblik „ispunjavanja želja“ – u kojem želje izranjaju iz dubine naše psihe, kao što se obično događa tijekom sna, ali ovo se odvija dok smo budni? Oni koji se priklanjaju teoriji reinkarnacije vjeruju da su deja vu epizode dokaz sjećanja na prošle živote? Znanstvenici koji se bave rubnim područjima kvantne fizike predložili su da bi deja vu iskustvo moglo biti posljedica slučajnog susretanja paralelnih svemira i poremećaja u tkanju prostor-vremena.
Nekoliko svjetski poznatih fizičara govori o efektu, uključujući Dr. Briana Greenea, stručnjaka za teoriju struna i profesora fizike na sveučilištu Columbia, koji je napisao popularne radove koji istražuju teorije relativnosti i kvantne mehanike kao što su The Fabric of the Cosmos i The Elegant Universe. Objasnio je kako zapravo živimo u svijetu u kojem nismo uvijek svjesni trikova koje naši vlastiti umovi izvode kada je u pitanju protok vremena. Na primjer, pokazao je kako prilikom gledanja u ogledalo udaljeno 2.5 metra imamo dojam da vidimo odraz sebe u trenutku kada se gledamo, no zapravo gledamo u sliku sebe kako smo izgledali 16 nanosekundi ranije! (Tih 16 nanosekundi je vrijeme potrebno svjetlu da se reflektira od našeg lica i prijeđe put do ogledala i natrag.) Tako da ispada da zapravo gledamo u prošlost. I to radimo svako malo. Recimo, svaki puta kada pogledate u noćno nebo kako bi se divili zvijezdi Sjevernjači – iako izgleda da gledate zvijezdu kako je ona taj tren, zapravo gledate njeno treperenje od prije 630 godina. Tako da jedna od stvari koje zasigurno znamo jest da vrijeme nije uvijek onakvo kakvim se čini. Prelazeći na još nevjerojatnije koncepte, Greene je objasnio kako neki fizičari danas vjeruju, a tu teoriju potvrđuju najnovija istraživanja, da se stvarnost sastoji od beskonačnog broja paralelnih svjetova – i da mi jednostavno živimo u jednom od njih, potpuno nesvjesni ostalih. Ideju koja je nekoć spadala u čistu znanstvenu fantastiku, teoriju o postojanju paralelnih svjetova direktno su podržala najnovija kozmička istraživanja. Iako postoji mnogo različitih mišljenja o ustroju paralelnih svjetova, jedno od najelegantnijih objašnjenja predlaže uzbudljiva nova revolucionarna teorija moderne fizike: Teorija Struna.
Teorija Struna
Teorija Struna pretpostavlja da se svemir sastoji od nevjerojatno sitnih struna ili membrana energije koje vibriraju u 11 dimenzija. U ovoj teoriji multi-dimenzionalnog kozmosa, paralelni bi svjetovi bili udaljeni od našeg tek djelić milimetra. Greene približava tu ideju koristeći analogiju u kojoj predstavlja naš svemir i sve u njemu kao samo jednu tanku krišku nezamislivo golemog kruha.
Iako većina tih teorija i dalje ostavlja mnoga pitanja bez odgovora, potencijalne mogućnosti putovanja kroz vrijeme i manipuliranja prošlošću i budućnošću koje nagoviještaju su nevjerojatne. Kako kaže Dr. Greene, „Realizacija da je svemir mnogo složeniji nego što smo mi direktno svjesni pomaže nam da cijenimo svoje mjesto u njemu.“
Crvotočina
U laboratoriju Vremenskog Prozora, stvari postaju još čudnije kada znanstvenici upotrijebe „crvotočine“ kako bi premostili jaz između sadašnjosti i prošlosti. Crvotočine, također poznate kao „Einstein-Rosenovi mostovi“ (prema znanstvenom radu Alberta Einstena i Nathana Rosena u kojem su iznijeli pretpostavku da bi između crne rupe i bijele rupe mogao postojati most kojime je moguće putovanje brzinom većom od brzine svjetlosti) ili „tuneli u prostoru“, su teoretske pojave u tkanju prostor-vremena koje bi mogle omogućiti prečac između dvije točke u vremenu. Poput crnih rupa, crvotočine nastaju usred djelovanja goleme sile gravitacije koja uzrokuje savijanje ili iskrivljenje tkanja prostor-vremena. Analogno crvu koji može stići na drugu stranu jabuke prolazeći kroz njeno središte, crvotočine bi mogle omogućiti putovanje u udaljene dijelove ovog ili čak nekog drugog svemira.
Dakle, možemo li utjecati na događaje koji su se već dogodili? Može li naša budućnost zaista izmijeniti našu prošlost? Odgovori na ta pitanja su trenutno jako podložni raspravi – što samo čini DEJA VU zabavnijim.
izvor