Uginuo mi je macak nakon 15 godina-prekjucer

Prekjucer ujutro sam ga nahranil prije nego sam otišao u grad i bil je skroz normalan.

Kad sam došao iz grada, čudilo me da se nije pojavio da ga pustim u kuću,
jer pozna zvuk motora i odma se stvori pred ulaznim vratima (uškopljen je
pa neide 20m dalje od kuće).

I zvao sam ga cijelo popodne i ništa.

Kad sam navečer išao dat pesima jesti, našao sam ga ispred vrati živog ali jedva.

Išel sam brzo otrčat po ključeve od auta da ga vodim veterinaru i kad sam se vratio, nije ga više bilo.

Pretražio sam cijelu kuću (2 kata, podrum, potkrovlje) jer sam mislio da je ušao unutra da se sakrije.

Kak nisam imao uspijeha počeo sam ga tražit oko kuće i u dvorištu s
lampom....i krepa mi lampa (kuršlus neki i sva se zdimi) i odem po drugu
koja svijetli ko da šibicu imam. I nakon dva sata traženja po
susjedovoj nedovršenoj kući, svojem i susjedovom dvorištu i livadi iza
kuće, spraznila mi se baterija i išel sam ju stavit punit jer nisam imal
namjeru odustat tražit dok ga ne nađem.

I kad sam se vratil u dvorište, peseki su me uporno vodili do svoje
kućice (tu mi uopće nije palo na pamet da pogledam) i mačak je bil
unutra.

Otpeljao sam ga kod veterinara. Bio je tak slab da se uopće nije mogao pomaknut, glavica mu je samo padala.

Veterinar mu nije mogao pomoći pa sam tražio da ga uspava.

E ljudi moji, nikad u životu se nisam tak plakao ko prekjučer kad sam ga gledal kak se gasi...

Sva sreća bil je gotov za 5-10 sekundi.

Starci su mi na moru i uopće im to neću govorit da im ne upropastim godišnji.

Još uvijek ga nisam zakopal nego mi je u sobi.

U vrt ga nesmijem zakopat jer će ga psi otkopat a neznam di da ga odnesem.

Doslovce mi je umro (ne uginuo) član familije.

Mislim da je ovo moj prvi i najduzi post Maximilianu. Nevjerovatno kak se covjek moze vezat za zivotinju