Broj postova : 3910 Godine : 33 Lokacija : Kaštel Sućurac Datum registracije : 30.05.2010
Naslov: Što je zapravo potopilo Titanic 14.07.10 21:47
Taj veličanstveni brod „Titanic“ je moja velika opsesija...Mnogim ljudima – A titanic,boga ti,brod ko brod,plovio i potonuo,pa šta?Mnogi ne znaju razloge zbog kojih je „Titanic“ potonuo.Santa leda u koju je udario samo je jedan mali minoritetni razlog.Ne toliko bitan...
„Titanic“ (poznat i kao „RMS Titanic“ i „SS Titanic“) bio je drugi od tri superlinera,redom:„Olympic“,„Titanic“ i „Gigantic“ (kasnije preimenovan u „Britannic“).
U ljeto 1907. u Londonu su se sastali J. Bruce Ismay (predsjednik brodske kompanije „White Star Line“,jedne od najpoznatijih brodskih kompanija u svijetu,vlasnik je John Pierport Morgan) i James Pirrie,predsjednik brodogradilišta „Harland And Wolff“ smještenog u Belfastu,gdje je „White Star Line“ gradio svoje brodove.Isamy je ujedno bio i generalni direktor „International Mercantile Marine Company“,međunarodnog udruženja od više brodskih kompanija,čiji je osnovni plan bio da pokupuje sve kompanije i na taj način stekne monopol u vrlo unosnom prekoatlanskom putničkom prometu.Kompanija „Cunard Line“ se tomee suprostavila,a sa svojom flotom od 17 brodova i najnovijim brodovima „Lusitanijom“ i „Mauretanijom“,za koje se znalo da će oboriti brzinski rekord u prijelazu Atlantika,pokazivala je svoju nadmoć.Da bi „World Star Line“ ponovno postao ravnopravan „Cunardu“,što je bio Ismayev i Pirrierov cilj,jedino pronađeno rješenje bilo je da se sagradi brod koji će biti veći i atraktivniji od „Cunardovih“ plovila.
Konačno su odlučili najprije sagraditi dva velika luksuzna broda „Olympiy klase“,a naposljetku itreći.Najvažnije je bilo da pruže komfor koji će privući putnike.U srpnju 1908. potpisan je ugovor o izgradnji triju brodova koji će se graditi u Belfastu,a da se istakne moć i snaga brodova nazvani su „Olympic“,„Titanic“ i „Gigantic“
Proročanstvo katastrofe
Katastrofu „Titanica“ je 14 godina prije predvidio nepoznati američki pisac Morgan Robertson u svojem romanu „Futility,Or The Wreck Of The Titan“.Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu „Titan“ koji budući da je bio na glasu kao nepotopiv,nije imao dovoljno čamaca za spašavanje.Na putu prema New Yorku jedne travanjske noći je udario u santu leda u sjevernom Atlantiku.Iako je nakon katastrofe „Titanica“ objavio roman ponovno s malim izmjenama,sličnosti su ostale zapanjujuće.„Titanic“ je imao 66000 tona istisnine,Robertsonov 70000 tona istisnine,„Titanic“ je bio dugačak 882,5 stopa,Robertsonov 800,oba su imala tri elise i brzinu 24-25 čvorova.Oba su mogla nositi 3000 ljudi,oba su imala čamce za spašavanje za tek dio ljudi,nebitno...Oba su bila oslovljena sa „Nepotopiva“...
Gradnja i izgled
Nakon „Olympica“,1909. je započela gradnja „Titanica“.Brod je porinut 31.5.1911.Taj događaj je pratilo 100000 ljudi koji do tad nisu vidjeli brod dužine 269 metara i širine 28 metara.Idućih 10 mjeseci na „Titanic“ su ugrađivani strojevi i uređivana je unutrašnjost.Zbog „Olympicova“ sudara sa krstaricom „Hawke“,radnici i materijal korišteni za dovršavanje „Titanica“ prebačeni su na njegov popravak,pa je termin prvog „Titanicovog“ putovanja odgođen.U užujku 1912. radovi na „Titanicu“ su bili gotovi,a novi termin polaska bio je određen za 10.04.Njegova težina bila je oko 52300 tona,visina od kobilice broda do komandnog mosta je bila 32 metra,a visina njegovih dimnjaka iznosila je 57 metara.Tri pogonska propelera (srednji je imao 4 kraka,a ovi sa strana 3) pokretala su se kombinacijom jedne niskotlačne turbine (za srednji propeler),a druga dva sa strana po 2 četverocilindrična klipna parna stroja,što je sve skuap moglo razviti snagu od malo manje od 52000 konjskih snaga.Maksimalna brzina iznosila je 25 čvorova.Imao je posebnu konstrukciju od duplog dna i trupa podijeljenog na 15 vodootpornih pregrada zbog čega je smatran nepotopljiv.No te su pregrade dosezale do donjih (D ili E) paluba,a gore nisu bile zatvorene,pa se voda lančano mogla prelijevati iz jedne komore u drugu – što se kod sudara s ledenom santom i desilo – izazvavši potapanje...Ipak,„Titanic“ je bio siguran brod – do tada nije sagrađen nijedan koji ga je po bilo čemu nadmašivao,imao je najnapredniju tehnologiju i bio je „najsigurniji brod“.„Titanic“ i „Olympic“ su često nazivani brodovima blizancima,mada su bili različiti;„Titanic“ je bio pola metra duži i imao je više salona,apartmana,kabina i barova,što ga je učinilo 1004 tone težim od „Olympica“.Bio je namješten u stilu edvardilijanske ere,što je zajedno sa svim salonima i sveopćom raskoši utjecalo na to da postane simbolom vremena u kojem su se cijenili novac,položaj i plava krv...Na izgradnji je radilo 17000 radnika.
Tehničke karakteristike i općeniti podaci:
Zastava broda:Britanska Krštenje broda:31.05.1911 Brodogradilište:„Harland And Wolff“,Belfast,Irska Broj trupa:401 Cijena:7,5 milijuna dolara Članova posade:885 Spašeno članova posade:oko 140 Težina:46329 tona Dubina:18,1 metara Dubina gaza:10,5 metara Dužina:269 metara Pogon:Tri stroja,tri elise Snaga:30000 konjskih snaga pri 75 obrtaja u minuti Broj paluba:9 Broj čamaca za spašavanje:20 (po ZAKONU nije smio imati iti 20 čamaca,imao ih je više nego je to zakonom dopušteno [zakoni su se tek poslije promijenili],tada se vjerovala da puno čamaca brodu donosi LOŠ IMIDž!,čamac broj 7 je spušten u more sa samo 28 ljudi,iako ih je mogao promiti 65 kao i svi ostali čamci) (putnika i članova posade spašeno:705,spašeno je tek oko 140 članova posade;poginulo i utopilo se:1523;ukupno putnika;2228; „Nepropusne“ komore:16 (dosezale su do D ili E palube,a gore nisu ible zatvorene,što je izazvalo prelijevanje vode) Oštećenje:dugačko 75 metara (udarac u santu leda)
Četvrti časnik broda Boxall je prvi išao u izviđaj.On je ustvtrdio da nema štete,no pomniji izviđaj kasnije ju ustvrdio da je poplavljeno 5 ili 6 nepropusnih odjeljaka.„Titanic“ može ploviti sa najviše 4 poplavljena odjeljka...Već je tad bila na vidiku sudbina broda...Odmah su zatvorena sva nepropusna vrata...
Posada
Kapetan:Edward John Smith (potonuo skupa s brodom.Ovo mu je trebalo biti zadnje putovanje i ide u mirovinu)
Glavni časnik:Henry Wilde Prvi časnik:William Murdoch Drugi časnik:Charles Lightoller Treći časnik:Herbert Pitman Četvrti časnik:Joseph Boxall Peti oficir:Harold Lowe Šesti oficir:James Moody Glavni pekar:Charles John Joughin Osmatrači (u vrijeme nesreće):Frederick Fleet i Reginald Lee Radio operateri:Jack Phillips i Harold (heroji,slali su pozive u pomoć sve dok voda nije došla do njihove sobe,jedan je preživio,a drugi nije nikad nađen,što mu je donijelo status još većeg heroja)
Popis Hrvata sa „Titanica“ Ivan Stanković Ivan Jalšević Josip Draženović Franjo Korum Ana Korum Ivan Markun Ljudevit Cop Branko Dakić Ivan Bartoli Mirko Dika Stevo Pavlović Matilda Petrinac Milan Karasin Stevan Turčin Ćiro Rekić Marija Čačić Jego Grga Čačić Janko Vuk Ivan Strimić Luka Caci Petar Čalić Manda Galić Tomo Pakrević Tomo Uzelac Luka Orešković Marija Orešković Mate Pokrajac Janko Smiljanić Mile Smiljanić
Svi su bili u prostorijama trećeg razreda...Nitko nije preživio...
„Titanic“ – luksuz na valovima
Putovanje je trebalo trajati 5 dana;10. do 15.04.1912.,a stajalo se u Cherbourgu u Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu i Irskoj.
Iako najpoznatiji kao luksuzno prijevozno sredstvo bogatih i slavnih,„Titanic“ je imao i druge zadaće:služio je za prijevoz britanske i američke pošte (odatle mu i naziv RMS – Royal Mail Ship),tereta,putnika triju klasa – u stilu neviđenom do tad – te kao predstavnik veličine i snage britanske nacije.
Ogromnih dimenzija na putovanje od engleskog Southamptona prema New Yorku krenuo je s 1316 putnika (325 u prvoj klasi,285 u drugoj i 706 u trećoj klasi).Posadu broda činilo je 885 članova.
„Titanicova“ probna vožnja
Nakon probne osmosatne plovidbe 02.04.1912. (na kojoj se je zamlo prevrnuo),„Titanic“ se vratio u Belfast.Istog dana u dvadeset sati krenuo je na put Southamptona,u svoju matičnu luku iz koje će osam dana kasnije isploviti na svoje prvo prekooceansko putovanje.
Gastronomska ponuda
Različite klase jele su odvojeno,svaka u zasebnom restoranu.Cijena obroka bila je uključena u cijenu karte,osim za putnike prve klase koji se odlučili iskoristiti mogučnost da nepce zadovolje u luksuznom „A La Carte“ restoranu.
Nakon obroka,gospoda su se povlačila u prostoriju za pušenje – radi i ugodne konverzacije.Dame su se okupljele u sobama za čitanje i pisanje.
U prvoj klasi obroci su smatrani društvenim događajem i svojevrsnim kulinarskim „Tours De Forces“.Obroci su trajali satima,a tijekom cijelog dana nudili su se slatkiiš,pića,cigarete i cigare.Sačuvani jelovnici prve klase dokaz se posebnih napora usmjerenih na zadovoljenje probranog ukusa onih koji su naviknuli na najbolje od najboljeg,
Večera se sastojala od 8 do 9 jela,a počinjala je biranim predjelima i oštrigama.Nakon toga slijedila su brojna jela koja su dolazila zasebno,jedno za drugim,stvarajući pompozni metež konobara i poslužitelja.
Posljednja je večera uključivala „Consommé Olga) (teleću juhu ukrašenu koštanom moždinom jestere),kuhani losos s krastavcem i umakom „Mousseline“,„Filets Mignon Lili“ (poslužene s guščjom jetrom,srcima artičoke i tartufima),janjetinu s umakom od metvice,mrkve s vrhnjem,pečenog goluba na salati od grbice,hladne šparoge s umakom od octa i paštetu od guščje jetre.
Desert je uključivao breskve u „Chartreuse“ želeu i famozni waldorfski puding.
Ponuda obroka u drugoj klasi bila je manje otmjena i težila je zadovoljiti ukus britanske i američke srednje klase.Ručak se sastojao od jednostavnijih obroka poput juhe od graška,pečenih goveđih rebara,pečenog krumpira,pirea od krumpira,veprovine,konzervirane govedine i deserta poput pudinga od mljevene riže i pite s jabukama.
Na jelovniku treće klase nalazila su se svakodnevna jednostavna jela:juhe od povrća,pečena svinjetina,grašak,kuhani krumpir,puding od šljiva...Glavno jelo posljednje večere bilo je ragu od govedine s ukiseljenim povrćem i lukom (nešto slično jelu pod nazivom „Irish Stew“).
Kako su putnici provodili vrijeme?
„Titanic“ je nudio najdomišljatiji izbor zabave dostupan u ono vrijeme.
Sportski aktivnim gostima na raspolaganju su bili bazen,gimnastička dvorana,igralište za squash,nudile su se masaže i turske kupelji.Igrale su se društvene igre,šah,backgammon,postojala je i bogato opremljena čitaonica,a mnogi su putnici vodili i dnevnik putovanja.Fotografija je u to vrijeme bila popularan hobi pa su sretnici fotoaparatom bilježili prizore s putovanja.Za dobru atmosferu bio je zaslužan i unajmljeni orkestar.
Nakon obilnih obroka gospoda su se ppovlačila u prostoriju za pušenje – radi ,igara i ugodne konverzacije.Dame su se okupljale u sobama za čitanje i pisanje.
Kontakte s prijateljima i obiteljima moglo se održaavti novootkrivenim radiom,ali ne direktno nego pomoću Morseove abecede.Nažalost,dojmove o onome što im je trebalo biti najljepši događaj u životu,uspjeli su poslati samo tijekom dva dana onoga što je kasnije postalo najpoznatije putovanje na svijetu...
Video klip „Titanica“ na dnu:
Potonuće „Titanica“
Promatrači na brodu su te noći u 23:40 spazili ledeni brijeg ispred broda,upozorili časnike na mostu,a prvi časnik je odmah William Murdoch reagirao je istog trenutka.Zapovijedio je oštri zaokret ulijevo,okretanje motora u rikverc i zatvaranje napropusnih odjeljaka.„Titanic“ je počeo skretati,ali je bio prevelik,išao je prebrzo i imao premalo kormilo da bi očajnički mavar uspio.Nakon 37 sekundi počela je najpoznatija drama u povijesti...
Makon potonuća,još se mnogo godina raspravljalo o tome tko je bio glavni krivac za nesreću.Sumnje i okrivljavanja su odmah pale na kapetana Edwarda Johna Smitha.Govorili su da je htio osvojiti „Plavu vrpcu Atlantika“,nagradu za obaranje brzinskog rekorda u prelasku Atlantika brodom,jer nije naredio smanjivanje brzine.„Titanic“ je bio među 5 najbržih brodova svoga vremena,ali ne i najbrži;jasnoje da je „Titanic“ zbog težine bio sporiji od „Mauretanije“ pa ju nikako nije mogao nadmašiti u brzini.Tako je to spalo.Smith je samo radio ono što je svugdje bilo uobičajeno:dok sante leda ne dođu u vidno polje,brzina se ne smanjuje.Postavljalo se pitanje bi li uopće došlo do sudara da je na vrijeme smanjena brzina koja je iznosila 21,5 čvorova i da su se poslušala upozorenja posada drugih brodova o ledenim santama koje slobodno plutaju (kako je bio travanj,ogromni komadi leda sa ledenjaka su se otkidali i plutali Atlantikom) unatoč kojima je „Titanic“ nastavio ploviti istom brzinom i istom rutom (kraćim ali i opasnijim putem),bez ikakvih mjera opreza.
Članovi posade zaduženi za nadzor smjera plovidbe svoj su posao obavljali ne koristeći nikakve instrumente.
Pretpostavljalo se da će santa biti uočena na vrijeme jer je bila dobra vidljivost i vedro.Jedini problem je predstavljala potpuna bonaca.Da je more bilo nemirno,zapljuskivalo bi sante pa bi bile uočljivije.To pitanje je 1991. rasvijetlila kanadsko-ruska ekspedicija.Njihova su istraživanja pokazala da se trup na mjestu razderotine nije savijao,što bi se dogodilo s današnjim čelikom,nego je pucao.Naime,čelik s „Titanicova“ trupa je sadržavao preveliku količinu sumpora,što je slabilo vezu među kristalima u molekularnoj strukturi.Na to je još dodatno utjecala niska temperatura oceana.
Kapetan i časnici su znali da „Titanic“ ne može ploviti ako mu je poplavljeno više od četri odjeljka i tada su prvi put shvatili da je more jače od „Nepotopivog“,More je brzo nadiralo u brod i došlo do kotla broj 5.Brod je počeo tonuti pramcem.No velik broj putnika još nije shvaćao što se događa.Nakon nekog vremana putnici su pozvani da se okupe na palubi s opremom za spašavanje.
„Titanic“ je u santu leda udario na koordinatama 41º 46' N,50 º 14' W (oko 140 km južno od Newfoundlandske grede).Već nakon 25 minuta bilo je sigurno da će brod potonuti.U 00:25 sati je s „Titanica“ upućen poziv u pomoć brodu,brodu „Carphatiji“ koji je plovio 58 milja jugoistočno prema Rijeci.Drugi brodovi „Olympic,„Virginian“,„Frankfurt“,„Baltic“ kojima je s „Titanica“ emitiran prvi S.O.S. poziv u povijesti,plovili su na mnogo većoj udaljenosti,što ih je u potpunosti spriječilo da dođu na vrijeme u pomoć tonućem brodu s kojeg je javljano:„Tonemo velikom brzinom“...Dok su žene i djeca iz prvog i drugog rezreda ukrcavani u čamce,časnik Boxhall je ispaljivao rakete,nadajući se da će tako privući pozornost eventualnih spasilaca.Dva sata nakon sudara brod je već bio napola potopljen.Kako je vrijeme prolazilo krma se sve više uzdizala,dok u jednom trenutku nije dosegla kut od osamdeset stupnjeva.Ljudi su počeli padati u Atlantik...Neki preko palube sa visine 60 metara...Neki su padali na još uvijek rotirajuće propelere...Dok je brod tonuo iz prvog dimnjaka je još uvijek sukljao dim...Ubrzo se brod između trećeg i četvrtog dimnjaka prelomio,a pramčani dio se otrgnuo i potonuo.Uslijed toga krma se malo izravnala,ali je potom počela ubrzano tonuti da bi u 2:20 nestala pod vodom...Kako god je u filmu prikazano,posadi je bilo najteže...Od 885 članova posade spasilo se samo oko 140...U 2:05 kapetan broda Edward John Smith je naredio posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost,a on je viđen da ulazi u komandni most...Nikada više nije viđen...
„Titanic“ je u tadašnjem tisku opisivan kao „gotovo nepotopiv“.Nakon što je potonuo,fama o tom događaju pretvorila se u modernu horor-bajku,a pojamse (da bi pojačao dojam tragedije) pretvorio u samo „nepotopiv“.Obrazovanim ljudima i prije je bilo sasvim jasno da mogućnost broda da potone postoji,no ipak je bilo teško zamisliti nezgodu tolikih razmjera koja bi povukla brod na dno.
Orkestar je svirao do zadnjeg trenutka,a trener je radio s ljudima u gimnastičkoj dvorani na mehaničkom konju.Vođa orkestra je (kada su završili jednu pjesmu),rekao:„Gospodo,čast mi je što sam svirao s vama i što sam vas poznavao (onda je svima stisnuo ruku).Idite i spasite se.“.Nakon što su se svi odmakli od njega 5-7 metara,on je sam opet počeo svirati.Kada je ostatak orkestra čuo,pogledali su se međusobno i priključili mu se.Glazbom su smirivali putnike.Nekoliko putnika je to sve vidjelo i zaplakali su...Navodno su komentirali „Gospodo,svaka čast!“.Svi članovi orkestra su također proglašeni herojima.
Spašavanje preživjelih
U 00:20 kapetan Edward John Smith je naredio posadi da pripreme čamce za spašavanje.Gotovo dva sata nakon što je „Titanic“ potonuo,„RMS Carpathia“ je stigao na mjesto nesreće,te je pokupio dio preživjelih is spasilačkih čamaca.Tokom idućih nekoliko sati,ostatak preživjeliih je također spašen.Na brodu „Carpathia“,održena je kratka molitva za spašene,te za sjećanje na ome koji su izgubiliisvoje živote...Istog jutra u 10 do 9,„Carpathia“ je krenuo za New York,gdje je stigao 18.04.Kada je potvrđen broj žrtava,ljudi iz kompanije „White Star Line“ su poslali brod „MacKay-Bennet“,koji je trebao pronaći tijela preminulih.Ukupno 338 tijela je pronađeno.Neka od njih nikada nisu bila identificirana.Samo jedan čamac se vratio nakon potonuća „Titanica“ da provjere ima li još preživjelih u vodi...Spasili su još 7 života...
Na lijevom boku broda samo je ženama i djeci bilo dopušteno ukrcavanje u čamce,a na desnom muškarcima ako žena nije bilo na vidiku.
Krivci i uzroci
Prava istina o „Titanicu“...Nije potonuo tada pravi „Titanic“...Potonuo je „Olympic“...Kada je „Olympic“ imao sudar sa krstaricom „Hawke“,odvučen je na remont u brodogradilište „Harland And Wolff“.Jedne noći su ploče sa imenima samo zamijenjene...„Titanic“ je bio osiguran na milijun funti...Sada to i nije puno,ali tada je bilo...Potonuće je bilo isplanirano u detalje...Nije trebalo poginuti ovoliko ljudi...Nije nitko trebao poginuti...„White Star Line“ je imala novčanih problema,ne velikih ali ih je ipak imala,za što i postoje dokazi (knjige u koje su upisivani podaci o financijama).
Sve je bilo dogovoreno između J. Bruce Ismay i Jamesa Pirriea.Brod „Californian“ je čekao „Titanic“ u ledenom pojasu.Sve su tako maskirali da izgleda kao da je slučajno zapeo u ledenom pojasu.Svaki detalj je dogovoren,o čemu kasnije više.Posada se klela u život da je vidjela „Californian“ na udaljenosti od 19 milja kako žurno punom parom odlazi.Posada „Californiana“ je vidjela da „Titanic“ tone i kako nije sve bilo po planu,odlučili su pobjeći...S „Titanica“ je poslano upozorenje o ledu „Californianu“ ,ali je primatelj prekinuo vezu ne saslušavši informaciju o poziciji.Time su se zaštitili od kasnijih napada da nisu htjeli pomoći.Slučaj „Californiana“ je „riješen“ 1980-ih.Ustanovljeno je da je on od „Titanica“ bio udaljen 26 milja,a ne 19,Što znači predaleko da bi zapazio rakete za poziv u pomoć.Time je s posade „Californiana“ skinuta svaka sumnja.Tek se šezdesetih godina saznalo da je između „Titanica“ i „Californiana“ bio brod „Samson“,lovac na tuljane,koji je tada bio u krivolovu pa je njegov kapetan mislio da je „Titanic“ brod koji će ga novčano kazniti.Zato je pobjegao prema Islandu.Kapetan Nass je tek pred smrt pod zakletvom priznao da je bio na vidljivoj udaljenosti od „Titanica“.Ipak,da je i krenuo u pomoć,mogao bi primiti tek oko stotinjak ljudi.
Neosporivi dokazi protiv „Hartland And Wolffa“
Prve optužbe o nekvalitetnoj gradnji koje su se pojavile još prije jednog desetljeća brodogradilište „Hartland And Wolff“ odmah je odbacilo uz tvrdnju da ne postoje nikakvi detaljni pismeni dikazi,što više nije slučaj.Najnovija otkrića povjesničara potvrđuju teoriju koja je bila odbačena o čemu su napisali knjigu,no u „Hartland And Wolffu“ još uvijek tvrde kako su otkrića nepotpuna te da se ne temelje na nikakvim čvrstim dokazima iako su povjesničari u knjizi opisali gradnju „Titanica“ u detalje.Najveći problem,tvrde stručnjaci,bio je nedostatak kvalitetnog materijala i kratki rokovi za izgradnju što je primoralo brodogradilište da pri izgradnji koristi zakovice lošije kvalitete.Jedna od autorica knjige koja je,također,radila na istraživanju arhiva bila je i Jennifer Hooper McCarty koja je za „New York Times“ izjavila kako su graditelji kroz cijelo vrijeme konstruiranja „Titanica“ radili u lošim uvjetima i pod konstantnim stresom.Na svakom sastanku upućivali su na probleme sa čeličnom konstrukcijom.
„Osim stručnog pregledavanja arhiva,istraživači su obavili ispitivanja na 48 zakovica koje su pronađene na mjestu potonuća „Titanica“.Uz pomoć moderne tehnike simulacije,usporedili su čelik korišten pri izgradnji „Titanica“ sa ostalim materijalima korištenim u vrijeme gradnje tog prekooceanskog diva,kao i što su detaljno proučili napisane komentare inženjera i brodograditelja te njihova mišljena o kvalitetnim materijalima.Početak problema,prema mišljenju povjesničara,započeo je kada su rokovi za izgradnju bili skraćeni što je primoralo graditelje na suradnju s malim tvrtkama koje su isporučivale metalne dijelove slabije kvalitete.“ – izjavila je Jennifer Hooper McCarty.
Uz problematičnu suradnju s malim tvrtkama,za gradnju su bile naručene zakovice broj 3 koje su bile dobre kvalitete,ali preporuka je bila da se koriste zakovice broj 4 koje su tada bile sam vrh kvalitete što je bilo vidljivo na ispitivanjima gdje je dokazano kako su korištene zakovice bile krhke i lomljive.Neprofesionalno rješavanje problema zakovica bilo je popraćeno nedostatkom radne snage što je bila tema svakog sastanka u brodogradilištu.
„Šest mjeseci prije isplovljavanja „Titanica“,uprava je na svakom sastanku imala temu nedostatka radnika.Stručnjaci koji su radili na postavljanju zakovica trebali su biti vrlo sposobni,jer tada je tehnika postavljanja zakovica bila komplicirana i teška.Najprije su zakovice trebale biti zagrijane do određene temperature i boje,a zatim su trebale biti pričvršćene posebnom tehnikom.“,rekla je McCarthy.Pošto je takav posao oduzimao mnogo vremena,problem manjka radnika bio je riješen kombiniranjem metalnih i čeličnih zakovica što je skratilo vrijeme gradnje.Knjiga koju su objavili povjesničari pod nazivom „What Really Sank The Titanic“,podigla je mnogo prašine,ponajviše zbog detaljnih opisa otkrivene dokumentacije i saznanju da je „Titanic“ mogao ostati na površini da nisu zanemarivane osnovne potrebe gradnje.Tvrdnje koje se navode u knjizi opovrgnuo je glasnogovornik „Hartland And Wolffa“ i James Alexander Carlisle,čiji je djed bio jedan od glavnih konstruktora „nepotopivog“ „Titanica“,no povjesničari koji su pregledali dokumentaciju ne odustaju od onoga što su otkrili.
„New York Times“ objavio je na 96. godišnjicu potonuća „Titanica“,da su brodograditelji u svojim dnevnicima napisali da im nedostaje dovoljno kvalitetnog materijala te da je „Titanic“ izrađen od nedovoljno kvalitetnog materijala koji nije zadovoljavao osnovne standarde za prekooceanski brod poput „Titanica“.Da je bio napravljen od kvalitetnijeg materijala,ne bi potonuo...
Zaboravljena poruka
U noći 14.04.1912.,operator na telegrafu,Philips je imao pune ruke posla šaljući poruke na Cape Race,Newfoundland odakle su se prosljeđivale dalje na kopno.Tada je i primio i šesto upozorenje o položaju goleme sante leda.Philips nije shvatio koliko je ona blizu „Titanicu“ i jednostavno je poruku odložio ispod hrpe papira koju je imao na svom stolu.Ta ključna poruka koja je mogla spasiti stotine života,nkada nije stigla do kapetana ili časnika na mostu.
Otkriće olupine
Mjesto potonuća nije istraživano pune 74 godine.Naime,u trenutku potonuća nisu postojali sofisticirani uređaji za pretraživanje dubokih voda.S druge strane,nitko nije želio uložiti milijune dolara za vađenje olupine legendarnog,ali zahrđalog broda s dubine od 3900 metara.Tehnologija za spuštanje do „Titanica“ tek se trebala razviti,a netko je trebao i osmisliti projekt koji će ne samo pokriti troškove ekspedicije nego i ostvariti veliku zaradu.Ipak,1980.,1981. i 1983. godine provedene su pod vodstvom Jacka Grimma tri neuspjele potrage za „Titanicom“.Poslije njegova istraživanja znalo se gdje „Titanic“ ne leži.Promašio je mjesto olupine za samo jednu i pol nautičku milju,što je za ogroman prostor poput Atlantika vrlo malo.Za prvo spuštanje na „Titanic“ bila je presudna vojna tehnologija jer je američka mornarica bila spremna financirati trotjedno isprobavanje novih aparata za podvodno istraživajne.
Olupinu su 1985. g. pronašli Robert D. Ballard i Jean-Louis Michael.
U posljednjim satima istraživanja francusko-američke ekspedicije 1985. godine posada istraživačkog broda „Knorr“ pod vodstvom pomorskog istraživača dr. Roberta Ballarda s „Oceanografskog instituta Woods Hole“ iz Massachusettsa,uočila je jedan od „Titanicovih“ kotlova,u izravnom prijenosu s kamere koju su vukli iznad oceanskog dna.U prijašnjim istraživanjima bili su korišteni samo sonati,što je očito bilo nedovoljno.Ovo je istraživanje bilo posve uspješno jer su stečena prva saznanja o stanju broda.Sada je dokazano da je trup broda prelomljen na dva dijela (udaljenost od jednog do drugog je oko 600 metara,krma je južno od pramca),dimnjaci ne stoje uspravno (kako se do tada mislilo),komandnog mosta više nema (prilikom tonjenja zbog velike brzine propadanja kroz 3900 metara,voda je odlomila komade drvene i željezne konstrukcije),postoje još jedino neke palubne prostorije.
Oko olupine nalazi se veliko polje raspršenih dijelova broda i brodskog invertara.Krma broda tada nije nađena,nego su tek snimke morskog dna pokazale gdje je krma.Nakon godinu dana 9.8.1986.,Ballard se na istraživačkom brodu „Atlantis II“ vratio potopljenom „Titanicu“ da ga istraži u potpunosti.Na raspolaganju je imao podmornicu „Alvin“,kojom se spustio na potopljeni brod i prototip daljinski upravljanog minirobota „Jason Junior“ (JJ),kojeg je koristio za ulazak za ulazak na mjesta koja su bila premala ili preopasna za „Alvina“.Trećeg dana istraživanja,JJ vrijedan pola milijuna dolara,ispao je iz svog ležišta na čamcu i počeo je tonuti sve dublje.Ronioci su požurili za njim za njim i uspjeli ga dignuti na gumeni čamac.No,ovo nije bila jedina nezgoda.
Uređaji su se nekoliko puta kvarili i onemogućavali daljni tijek akcije.Ipak je pronađeno pet brodskih kotlova,četri tovarni dizalice,tri strujna telegrafa,ostaci telefona,ventilatori,tri blagajne,nekoliko kada,dijelovi stubišta,cipele,odjeća,umivaonici,pune boce šampanjca,ženske torbice,češljevi,ogledala,igračke,ostaci klavira,posuđe,alati...Ljudskih ostataka nigdje nije bilo.Kosti su se kemijski (zbog mulja čiji je PH bio 4 i koji je stvorio kiselu reakciju na olupini) i mikrobiološki razgradile.Značajnu aktivnost mikroorganizama na olupini dokazao je mikrobiolog Roy Cullimore.Nekoliko dana prije završetka istraživanja Ballard je na neoštećini dio palube stavio brončanu spomen-plaketu s tekstom „U spomen dušama onih koji su 15.04. potonuli zajedno s „Titanicom““.
Izronjavanje predmeta s olupine počelo je ver 1987.,a provodio ga je „Francuski institut za istraživanja i eksploataciju predmeta s morskog dna“ (IFREMER).Francuzi su se podmornicom Nautile,vrijednom 20 milijuna dolara,30 puta spustili do olupine i izvadili oko 900 različitih predmeta.Odstranili su čak i zvono za uzbunu koje je bilo u promatračnici na prednjem jarbolu (odakle su Frederick Fleet i Reginald Lee ugledali santu 20 minuta prije kraja svoje smjene na udaljenosti 500 metara od broda na visini od 35 metara),uslijed čega se promatračnica srušila.U 6. mjesecu 1991. poduzeto je zadnje spuštanje,pri čemu su korištene ruske podmornice serije „MIR“.Ova kanadsko-ruska ekspedicija vršila je znanstvena ispitivanja olupine.Pomoću jedne od dviju podmornica postavljena je rasvjeta,a na drugoj je bila 70-milimetarska IMAX kamera.Napravljeno je oko 600 slika i oko 50 sati videozapisa.Članovi ekspedicije ispitivali su i životne oblike i prirodne procese u okolici olupine,pri čemu su otkrili 24 nove vrste morskih životinja.Godine 1993. osnovana je kompanija „RMS Titanic“ koja je odlukom „Američkog federalnog suda“ dobila pravo vlasništva nad izvađenim predmetima.Obvezala se na zaštitu i čuvanje zbirke koja će uvijek biti dostupna javnosti.Za ostvarivanje prihoda organizirane su mnoge izložbe.Najveća je bila postavljena u studenome 1997. u „Međunarodnom muzeju“ na Floridi.
Komentar Roberta D. Ballarda o olupini
Duboko me dirnula olupina na dnu mora.Ovdje,u tom sablasnom prostranstvu morskog dna 550 kilometara udaljenog od Newfoundlanda,ponovno se obratiše ti ljudi koji preminuše u hladno praskozorje 15.04.1912. godine.
Podsjetnik na „Titanic“ kao plutajuću palaču imućnih i moćnih – sanduk još neotvorenih boca pjenušca – ležao je još na dnu.Škrinja u kojoj su bile boce već je odavno nestala,proždrli su je mekušci koji jedu drvo.Pokraj boca nalazile su se pločice ukrašene crveno-bijelim šarama,vjerojatno iz brodskog salona.Odjednom sam zamijetio žensku cipelu kako leži postrance...Nedaleko su se nalazila tri velika češlja i par manjih cipela koje su zacijelo pripadale djetetu.A pokraj njih džepno zrcalo.Kako su se svi ti predmeti našli zajedno na dnu?Je li veća cipela pripadala majci koja je raščešljavala prekrasnu dugu kosu svoje kćeri?Kako je izgledalo djevojčičino lice koje se nekada odražavalo u tom ogledalcu?Nedaleko od tog mjesta nalazio se još jedan par cipela koji je priradao mldaoj djevojci i još jedan par pored nečega što je meni ličilo na mornarsku kišnu crnu kabanicu.Sam par cipela ne može padati 3900 metara i tako sletjeti.Taj put cipele su prevalile zajedno...
Prošlo je 19 godina otkako sam s francusko-američkim timom pronašao „Titanic“.Vratio sam se da bih vidio kako se promijenio.Znao sam da je privatna tvrtka za izvlačenje potonulih brodova,„RMS Titanic Inc.“,zakonski izronila na tisuće predmeta s olupine koje smatram posvećenim grobom.Ruske podmornice povele su holivudskog redatelja Jamesa Camerona i druge do olupine također ne prekršivši zakone,ali su se navodno zabile u trup broda.Jedna pivovara bila je pokrovitelj utrke u kojoj su se izvlačile boce sa engleskom bijelom pivom.Jedan je njujoroški par čak malom podmornicom zaronio do pramca „Titanica“ kako bi se dolje vjenčao.Bila je to obična farsa – dogodilo se upravo ono što sam se nadao da se neće dogoditi.Poticao sam ostale da se prema ostacima „Titanica“ odnose dostojanstveno,kao i prema ratnom brodu „Arizoni“ u Pearl Harbouru.No oni su ga pretvorili u cirkus na seoskom sajmu.
Što je još gore,neki od tih posjeta navodno su oštećivali „Titanic“.Kako bih se u to uvjerio,udružio sam se u pokroviteljstvu ekspedicije s kapetanom Craigom McLeanom,ravnateljem za pomorska istraživanja pri „Državnoj upravi za oceane i atmosferu“ (NOAA).U proteklih nekoliko godina NOAA je nenametljivo radila na stvaranju međunarodnog sporazuma kojim bi se zaštitio „Titanic“.Vjerovao sam da bi naša ekspedicija,u sklopu koje bi se pregledalo trenutačno stanje broda,pripomogla tome (naime,samo dva tjedna nakon što smo posjetili olupinu sporazum su potpisale Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija).
Osim što trpi posljedice posjeta ljudi,„Titanic“ se raspada i prirodnim putem.Bakterije koje nagrizaju željezo rastaču mu trup.Čak sam pročitao članak u kojem se pretpostavlja da je ribarenje na području Velikih sprudova /Great Banks) toliko smanjilo broj riba da sav nepojeden plankton pada na brod i ondje postaje hrana mikrobima.Najprimjereniji način da se procijene takve posljedice jest da se napravi prikaz-karta,što najbolje rade oceanografi...
„Titanicovo“ raspadanje
Najpoznatija svjetska olupina mogao bi za otprilike 20ak godina nepovratno nestati.Uzbunu su podigli podvodni istraživači koji su godinama redovno posjećivali ostatke čuvenog broda na dnu u kanadskim atlantskim vodama.Prilikom najnovije posjete,uočili su da se hrđa proširila i zahvatila mnogo veći postotak površine na metalnim dijelovima čuvenog putničkog parobroda.Neki od stručnjaka kažu da su višestruki pokušaji dizanja „Titanica“ na površinu,kao i odobrene,ali i ilegalne posjete turista i lovaca na potopljeno blago,mnogo doprinijele bržem korodiranju broda.Međutim,drugi tvrde da je uzrok ovako brzog hrđanja u inače hladnim vodama prije svega u pojačanom ribarenju iznad tog područja.Smanjena količina ribe,kaže jedan od stručnjaka,znači i da je uništena prirodna regulacija količine mikroorganizama.Oni sada padaju na dno i biloškim putem pospješuju koroziju.Tempo propadanja olupine je takav da,kako su znanstvenici izračunali,more i hrđa dnevno pojedu oko 300 kilograma željeza sa „Titanica“.Paluba,časničke kabine i jarbol,već su se urušili i nestali pod pijeskom,a hrđa je opasno zahvatila i pramac broda,čuven kao mjesto sa kojeg je Leonardo DiCaprio u filmu Jamesa Camerona „Titanic“ uzvikivao:„Ja sam kralj svijeta“.
Poznati i važni ljudi na „Titanicu“
Britanski plemići Američki industrijalci Sama društvena krema New Yorka i Philadelphije Bogati bankari Protivnici tadašnje vlade u SAD-u koja je pripremala rat Aristokracija John J. Astor (vlasnik i osnivač najveće robne kuće na svijetu „Macy's“) sa ženom (bili su 40 godina u braku.Kada je posada počela spuštati čamce u vodu,ona je ušla u čamac,a on ju gledao preko ograde.Ona cijelo vrijeme nije skidala pogleda s njega...Na kraju je preskočila ogradu i otrčala mužu u zagrljaj) Milijunaš Benjamin Guggenheim
Putovanje
Na brod je utovareno oko 560 tona raznog tovara.Među ukrcanim teretom moglo se naći:33 tone mesa,40 tona krumpira,5 tona šećera,5 tona različitog povrća,6700 litara mlijeka,40000 jaja,20000 boca pive,850 boca žestokih pića,a povrh svega još i 5892 tone ugljena.Pet dana prije polaska dopušteno je da ljudi prošetaju brodom jer je tih dana bio prava atrakcija.Upravo je tom prilikom napravljeno mnogo fotografskih snimaka.U srijedu,10.04.1912.,već rano ujutro na brod se ukrcava Edward John Smith.Oko 10 sati počeli su se ukrcavati i putnici koji su tek stigli vlakom iz Londona.Putovanje je zbog bolesti morao odgoditi predsjednik IMM-a James Pirrie.Točno u podne,konopci kojima je brod bio vezan za pristanište 44 više nisu bili potrebni.„Titanic“ je isplovio na svoje prvo – i posljednje – putovanje.
„Titanic“ je krenuo iz luke Southampton na svoje prvo prekooceansko putovanje 10.04.1912.„Titanic“ je prije zalaska sunca uplovio u francusku luku Cherbourg da bi preuzeo putnike.Uveče se zaputio prema Queenstownu u Irskoj,a u utorak 11.04.1912. u 1:30 ujutro pramac je zasjekao valove Atlantika.Čak su i iskusni prekooceanski putnici bili impresionirani.Brod je bio tako masivan da se kretanje jedva osjećalo.Goleme moćne mašine u utrobi „Titanica“,gotovo da nisu uzrokovale vibracije,činilo se kao da rade bešumno.Vrijeme je bilo ugodno,temperatura vode oko 14ºC.
Prsluk sa „Titanica“
U Riječkom „Pomorskom i povijesnom muzeju“ se nalazi jedan od nekoliko sačuvanih primjeraka prsluka za spašavanje sa „Titanica“.Bilo je govora da je to jedini prsluk na europskom tlu.
Izjava Slobodana Novkovića o Hrvatskoj,Hrvatima i „Titanicu“
„Svaki grad ili selo u Europi koje je imalo nekog svog na „Titanicu“,to i iskazuje u vidu spomenika ili spomen ploče.Hrvatska je imala 30 putnika na „Titanicu“,76 mornara na „Carphatiji“ još nepoznat broj hrvatskih putnika,znači preko stotinu Hrvata je sudjelovalo direktno ili indirektno u najpoznatijoj pomorskoj katastrofi u povijesti,ali u Hrvatskoj nigdje nemamo ni traga o tome.“
Stoljeće nakon potonuća „Titanic“ će opet zaploviti
U prodaji su karte za križarenje brodom „The Balmoral“ koji će na stotu obljetnicu potonuća „Titanica“ krenuti njegovim stopama.
Točno 97 godina nakon potonuća „Titanica“ i tragične pogibije njegovih putnika u Velikoj Britaniji,u prodaju su puštene karte za križarenje brodom „The Balmoral“,koji će na stotu godišnjicu nesreće povesti znatiželjnike na križarenje rutom giginta,piše britanski „Telegraph“.
„The Balmoral“ je rođak „Titanica“ – izgradila ga je tvrtka koja je u vlasništvu „Harland And Wolff“,te čak prima i isti broj putnika kao njegov nesretni predak.Isplovit će iz luke u Southamptonu početkom travnja 2012.,nakon čega će pristati u Cobhu u Irskoj te se zaputiti prema mjestu potonuća „Titanica“ gdje bi trebao stići 14.04.2012.Na tom će se kobnom mjestu,točno sto godina poslije tragedije održati misa zadušnica za poginule u 23:40 (kada je „Titanic“ udario u santu) te u 2:20 (kada je „Titanic“ potonuo.Brod će odatle putnike povesti do Halifaxa gdje je pokopana 121 žrtva tragedije,a zatim se zaputiti u New York,kamo je „Titanic“ svojedobno trebao stići.
Unatoč financijskoj krizi,organizatori križarenja očekuju da će se kapaciteti „The Balmoral“ ubrzo popuniti.
„Titanic“ je ponovno na površini
„Titanic“ je ponovno na površini ili je to barem jedna njegova replika.Amerikanci su u Pigeon Forgeu u Tennesseju sagradli zgradu u obliku slavnog potonulog broda i pretvorili je u muzej.Gradnja djelomične replike broda trajala je godinu dana i koštala 16 milijuna funti,a sada kad je gotov,taj je muzej najveći na svijetu.Sagrađen je u spomen na 2225 putnika i članova posade (i preživjelih i umrlih).Iako nije jedinstven,jer u Bransonu u Missouriju već postoji jedna takva replika legendarnog broda,muzej privlači brojne posjetitelje koji žele doživjeti osjećaj putovanja i barem se u mislima vratiti u daleku prošlost.
„Ovaj muzej nije napravljen u Hollywoodskom stilu.Namijenjen je onima koji žele doživjeti interaktivno iskustvo s elementima tragike iz priče o „Titanicu““,rekla je vlasnica nove muzejske atrakcije Mary Kellogg-Joslyn.
Posjetitelji u muzeju mogu razgledati točnu repliku velikih brodskih stuba koje su koštale 675000 funti,u muzeju se ukupno nalazi 400 artefakata s pravog „Titanica“.Koliko je voda bila hladna u trenutku potonuća posjetitelji moguisprobati ako gurnu ruke u tank s vodom čija je temperatura -2ºC.Prostor muzejskog modela „Titanica“ također je podijeljen po razredima kao i original,po njemu šeta 75 zaposlenika obučenih u stjuarde i mornare koji spremno odgovaraju na sva pitanja posjetitelja.
U muzeju se nalazi i replika nesretne ledene sante u koju je „Titanic“ udario.Ulaz se naplaćuje 14 funti,a oni koji uistinu žele probati nešto neuobičajeno,u muzeju-brodu se mogu vjenčati.
Na komandnom mostu pogled kroz prozoz dočarava ledenu,bistru zvjezdanu noć kakva je bila i ona u kojoj je brod potonuo.Imena svih poginulih zapisana su u posebnom dijelu broda-muzeja.
Zanimljivosti
Članica „Titanicove“ posade Violeta Jessup ne samo da je preživjela njegovo potonuće,nego se poslije ukrcala i na „Britannic“ koji je isto tako bio potopljen pod njenim nogama,a prije „Titanicova“ potonuća doživjela je na „Olympicu“ sudar s krstaricom „Hawke“.Umrla je prirodnom smrću
Pri isplovljavanju „Titanic“ se zamalo sudario s brodom „New York“.Sudar je izbjegnut za samo jedan metar
Potonuće „Titanica“ bilo je povod za održavanje prve „Međunarodne konferencije o zaštiti ljudskog života na moru“
„Titanicova“ sudbina je inspirirala mnoge.Napravljeno je 14 ekranizacija tog događaja,ali najuspjelija je bio film Jamesa Camerona s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi – od 14 nominacija za Oscara,osvojio je čak 11
Zanimljiv članak o jednom prsluku za spašavanje sa „Titanica“ koji se čuva u Riječkom muzeju http://www.vjesnik.hr/pdf/2004%5C09%5C26%5C14A14.PDF
Celine Dion - My Heart Will Go On (tema iz filma Jamesa Camerona „Titanic“ – akordi i tekst)
My Heart Will Go On
By Celine Dion
Song Intro ( The Piano or flute intro sounds more accurate but with proper technique this riff should sound like the one in the CD)
Part 1 ----------------------------------------------
----------------12-10-9-7-5-------------------
--9-11-13--11-9-------------6-4---------------
----------------------------------------------
----------------------------------------------
---------------------------------------------- Part 2
----------------------------------------------
---------------12-10-12-14-16-12--------------
--9-11-13-11-9--------------------------------
----------------------------------------------
----------------------------------------------
---------------------------------------------- In Between verses Every night in my dreams..................
just repeat all over when stanza 2 comes in but wh the verse " You're here there nothing I fear " comes in just raise everything 1 fret higher. Every night in my dreams I see you I feel you that is how I know you go on.
Far acrossthe distance and spaces between us you have come to show you go on. Near, far,where ever you are I believe that the heart does go on.
Once more,you open the door and you'rehere in my heart and my heart will go on and on. Love can touch us one time and last for life time and never let go till we're gone.
Love was when I loved you, one true time I hold to In my life we'll always go on.
Near, far wher ever you are I believe that the heart does go on. Once more,you open the door and you're here in my heart and my heart will go on and on.
You're hear there's nothing I fear and I know that my heart will go on. We'll stay forever this way You are safe in my heart and my heart will go on and on.
Zadnja promjena: bodomiere; 02.09.10 14:57; ukupno mijenjano 2 put/a.
Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
Naslov: Re: Što je zapravo potopilo Titanic 14.07.10 23:10
Čovječe na što ti sliči ovaj post.... Drugi put izbaci nepotrebne znakove i razmake barem. ::
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
teaa Totalno relaxiran
Broj postova : 2415 Godine : 54 Lokacija : Split Datum registracije : 05.02.2010
Naslov: Re: Što je zapravo potopilo Titanic 14.07.10 23:21
Uh...nisam ni pročitala koliko je dugo.Koliko sam čula sve je bio nespretni splet okolnosti...a broj čamaca u odnosu na putnike bio je nedovoljan.
bodomiere Ljubitelj foruma
Broj postova : 3910 Godine : 33 Lokacija : Kaštel Sućurac Datum registracije : 30.05.2010
Naslov: Re: Što je zapravo potopilo Titanic 15.07.10 19:48
gorane iskreno da ti kažem to sam napisa u wordu i onda cpy paste vamo.kliknia sam na preview da ne bi bilo ovoga i vidia sam da će ovako bit.izbrisa sam neke razmake i ostalo uredia i u editu je sve bilo ok,bar je tako izgledalo.da je isto vidia sam tek kad sam pogleda post... sređeno da izgleda kao nespretni splet okolnosti
Naslov: Što je zapravo potopilo Titanic 
14.07.10 21:47
i ugodne konverzacije.Dame su se okupljele u sobama za čitanje i![[Vrh]](https://2img.net/s/t/13/07/82/i_up_arrow.gif){kind=icon}
Drugi put izbaci nepotrebne znakove i razmake barem. :
: 
