Panika

Što je panika?

Paniku prati osjećaj da će se dogoditi nešto užasno. Često su to misli da ćete umrijeti, poludjeti i sl. Panični napad obično ima tri obilježja:

1. Sastoji se od intenzivnog osjećaja straha i tjeskobe. Iako je strah sam po sebi prirodna i normalna reakcija u situacijama stvarne prijetnje, glavna karakteristika straha koji se javlja u paničnim napadima je ta da se taj strah zapravo javlja u „krivo“ vrijeme, tj. neutemeljeno.

2. Uobičajeno dolazi naglo - za neke ljude panika dolazi potpuno neočekivano i izgleda da nije ničim izazvana. Kod drugih je moguće prepoznati određene situacije u kojima se napad obično događa.

3. Obično traje relativno kratko vrijeme


Napadi panike vrlo su česti i uobičajeni i nisu znak ozbiljne mentalne bolesti. Poznato je da jedna od deset osoba na svijetu ima barem jedan napad panike u životu. Mnogi imaju panične napade koji s vremenom nestanu. Drugim ljudima to može stvarati probleme dulje vrijeme. Mnogi ljudi čekaju godinama prije negoli kažu ikome ili potraže profesionalnu pomoć, dok neki nikada uopće niti ne potraže pomoć.





Panika utječe na tijelo, misli i ponašanje osobe kod koje se javlja. Neki od najčešćih simptoma su:


Fizički simptomi

Tijekom napada, ljudi obično imaju vrlo neugodne tjelesne senzacije. Neki od najčešćih osjeta u panici su:

- Ubrzano i intenzivno kucanje srca

- Ubrzano, plitko disanje (hiperventilacija)

- Osjećaj da ne možete disati, da nemate dovoljno zraka

- Bolovi u prsima, glavobolje ili bolovi u drugim dijelovima tijela

- Osjećaj gušenja

- Mučnina

- Osjećaj slabosti ili vrtoglavica

- Osjećaj tuposti ili peckanja, pogotovo u prstima ruku i nogu ili usnicama

- Drhtanje

- Znojenje ili iznenadni valovi vrućine

- Osjećaj nestabilnosti, kao da zapravo niste na tom mjestu ili osjećaj odvojenosti od svega oko vas

Osim ovih, najčešćih fizičkih senzacija, moguć je još širok raspon drugih simptoma


Misli


Tijekom napada panike, ljudi obično misle da će se dogoditi nešto užasno. Kako smo već rekli, ljudi imaju puno različitih strahova, ovdje navodimo neke od najuobičajenijih:

- Doživjet ću srčani udar

- Past ću u nesvijest

- Ugušit ću se

- Pozlit će mi

- Izgubit ću kontrolu mokrenja

- Izgubit ću kontrolu, poludjet ću, završit ću u duševnoj bolnici

- Napravit ću budalu od sebe pred svima


Ti strahovi se neće doista ostvariti. Mnogi ljudi su imali napade panike i osjećali se užasno desetke čak stotine puta i još su uvijek živi i zdravi. Ipak, u vrijeme paničnog napada te misli se mogu činiti vrlo realne i naravno jako zastrašujuće.



Ponašanje

Kada se dogodi takvo zastrašujuće iskustvo, većina ljudi želi spriječiti posljedice za koje misle da im prijete. Zato najčešće pribjegavaju nekim od narednih ponašanja:

- Bijeg iz zastrašujuće situacije. Za mnoge ovo znači otići kući ili naći osobu s kojom se osjećaju sigurno.

- Izbjegavanje sličnih situacije u budućnosti

- Tzv. sigurnosna ponašanja - određene stvari koje čine da se osjećaju sigurnijima npr. ako postoji strah od srčanog udara - odmaranje, ako misle da će se srušiti, mogu se uhvatiti za nešto, ako se boje gušenja, mogu otvoriti prozor kako bi imali više zraka itd.




Neki od načina nošenja s panikom

Uz malo vježbe, učenja novih načina ponašanja i pomoć od strane stručne osobe s panikom se moguće nositi, te ju s vremenom umanjiti i posve otkloniti. Neke od osnovnih strategija nošenja s njom su:

- Vježbanje dubokog i polaganog disanja,

- Skretanje misli sa senzacija u tijelu na nešto u okolini,

- Opuštanje u stanju bez straha, kako bi se naučilo što učiniti kada se strah i anksioznost pojave,

- Tijekom napada panike dobro je podsjetiti se da se strahovi od smrti ili gubitka kontrole neće ostvariti,

- Vrlo je važno ne izbjegavati situacije u kojima dolazi do anksioznosti, nego se s njima, uz sve ove prethodne tehnike redovito suočavati, te ih pokušati racionalizirati.




Izvor

nikad nisam imala napad panike, sva sreća.

Nisam paničar, ni u najtežim situacijama. Očajan ponekad da, ali paničar nikad.

Baš nemam napadaj panike.Bila sam u nekim situacijama...ali mi mozak brže radi kad sam pod stresom.Uvijek ima rješenja za svaku situaciju.Samo sam ipak tip koji unaprijed misli i voli kontrolu situacije...pogotovo kad idem na put.Uvijek imam rezervu rezerve za sve situacije.

Nazalost imam problema sa napadima panike,zbog agorafobije.Grozan osecaj..ravan uzasu.

To nije mali problem.

Nije,ali trudim se ostati "normalna" u tim momentima.Putovanja su najveci poblem,ne podnosim guzvu nikako..pre neki dan sam htjela u sred nedodjije da izadjem iz prepunog busa.Srecom uspjela sam se kontrolisati..primjeniti neke od gore navedenih tehnika.

Onda si dobra vidim.Imam priju koja je imala veliki strah od autobusa i stalno se bojala nekih nepredviđenih situacija.Odlučila je na svako putovanje da se vozi baš autobusom...i tako je to i prestalo...taj strah.Malo je otkačena i žestoka...i njoj se taj strah desio.Ona je to metodom...klin se klinom izbija

Ja nekako volim gužvu i ljude...da se bilo šta desi nikad mi nije problem pitati i informirati se.
Ali...ipak mi je dobra priprema važna jer pretežno sa djetetom putujem.Kad sama putujem...obavezno se povežem sa kakvom ženskom...tražim društvo i prođe sve ugodno.Al' ima situacija...svakakvih...a i ljudi

Uhh ovaj moj strah nema bas veze sa racionalnim stvarima.Ja jednostavno mislim da cu se ugusiti kad se nadjem u guzvi i prostoru iz kog ne mogu brzo izaci.Nestaje mi vazduha,srce trista na sat kuca,zujanje u glavi,panika vec nastupa i naravno zelja da sto pre pobjegnem.Bukvalno u tim momentima zdravo pameti.

Mislite da vam srce preskače? Onda pomislite da ćete poludeti? Onda da će neko umreti? Ili, da ćete vi, možda, umreti? Duboko dišete, ali ne prestaje? Srce lupa, a kada proverite puls – sve je skroz normalno?


Reč panika, naime, dolazi od grčkog termina panikon deima, a koji je označavao efekte iznenadne buke koju je proizvodio bog Pan na usamljene putnike.

Koreni današnjeg shvatanja paničnog poremećaja nalaze se još kod Westphala (1872) i u konceptu iritabilnog srca koji je uveo Da Costa na osnovi zapažanja kod obolelih u Američkom građanskom ratu. Freud je bio prvi koji je uočio relaciju između napada panike i agorafobije.

Napad panike je iznenadni osećaj jakog straha i uplašenosti. Osećaj nelagodnosti koji za sobom donosi niz psiho-somatskih simptoma (ubrzano lupanje srca ,preskakanje srca, osećaj kao da gubite razum, podrhtavanje celog tela, misli uperene ka najgorem mogućem ishodu situacije, velika nelagodnost, treperenje, podrhtavanje stomaka, osećaj nerealnosti – derealizacija i depersonalizacija).

Osoba koja doživljava panični napad ima osećaj da će joj se nešto strašno dogoditi,čak je uverena da će se istog trena srušiti ili da će umreti na licu mesta, da će izgubiti kontrolu nad sobom, da će poludeti i/ili neće znati šta da radi. Napad panike možeda traje u rasponu od 5 minuta do pola sata.

Kod paničnog napada osoba misli da je fizički ugrožena ili da joj preti nekakva opasnost. Taj strah je nerealan, ali ga osoba doživljava jako realno. Za osobu koja doživljava napad panike to je zaista zastrašujući događaj (posebno prvi panični napad), pa nije ni čudo da osoba misli da će joj se nešto strašno dogoditi.

Posle napada panike osoba je veoma izmorena, zbunjena, a često i veoma icrpljena, zato što je napad panike sam po sebi veoma iscrpljujuć po organizam.

Šta se zapravo dešava kod napada panike?

Kod napada panike se veoma lako aktivira autonomni (vegetativni) nervni sistem sa svojim "fight or flight" (bori se ili beži) mehanizmom koji nam je priroda podarila. Nešto slično kao kada se npr. - karikiram - nađete u džungli i ispred vas iskoči tigar, istog momenta bi se aktivirao "fight or flight" mehanizam, vi biste počeli da bežite (ili da se borite - ali to je manje verovatno).

Isto se dešava kod paničnog napada, samo što vas ne juri tigar i ne postoji nikakva realna opasnost. Najčešći uzrok napada jeste stres koji se javlja u mnogo oblika. Zato čovek treba da menja životnu filozofiju i da izbegava stresne situacije ili da se drugačije ophodi prema njima nego ranije.

Kako se rešiti napada?

U razlikovanju paničnog napada od drugih poremećaja važno je uzeti u obzir kontekst u kome se panični napadi javljaju.

Tako postoje 3 karakteristična tipa paničnih napada s različitim odnosima između početka napada i prisutnosti ili odsutnosti situacijskih okidača: neočekivani (bez povoda) panični napadi, u kojima početak napada nije praćen situacijskim okidačem, situacijski ograničeni (s povodom) panični napadi, u kojima se panični napad skoro bez varijacija pojavljuje neposredno nakon izlaganja određenoj situaciji ili okidaču (npr. osoba ugleda zmiju i to je uvek okidač za trenutni panični napad) i situacijski predisponirani panični napadi, koji se češće javljaju nakon izlaganja osobe određenoj situaciji ili okidaču, ali nisu nepromenjivo vezani za situaciju i ne javljaju se obavezno po izlaganju osobe situaciji.

Da bi se dijagnostifikovao panični poremećaj panični napadi se, barem u početku razvoja poremećaja, moraju javljati neočekivano. U SAD većina istraživača veruje da se agorafobija gotovo uvek razvija kao komplikacija kod obolelih od paničnog poremećaja.

Termin agorafobija skovan je 1871. godine, a dolazi od grčke reči agora koja označava javno mesto i phobos koja označava strah. Najvažnije obeležje agorafobije je anksioznost koja se javlja na mestima i u situacijama s kojih bi beg mogao biti težak ili u kojima pomoć ne bi mogla biti dostupna u slučaju situacijski predisponiranog paničnog napada.

Izbegavaju se situacije koje su izvan zone sigurnosti koju obično predstavlja bolesnikova kuća..

Sve metode opuštanja tela (osim opijata) su svakako dobre u procesu razrešavanja poteškoća koje napadi panike donesu, a odabir zavisi o svakom individualno. Od dugih šetnji, joge, vožnje biciklom, plivanja, pravilnog disanja, meditacije, a sve to u kombinaciji sa zdravom ili barem zdravijom prehranom, smanjenjem ili totalnim prestankom konzumiranja alkohola, cigareta, kofeina u svim oblicima.

Psihoterapija kod dobrog terapeuta nikako neće odmoći. Razmislite, odaberite i krenite u borbu!

izvor