Maloljetničke trudnoće- kakvu odluku donjeti?

1. Nastaviti trudnoću:
a) zadržati dijete
b) dati dijete na posvojenje

2. Prekinuti trudnoću

1. a) NASTAVITI TRUDNOĆU I ZADRŽATI DIJETE





Kao maloljetna majka i sama si još dijete, ili vrlo mlada djevojka. Za tvoje sazrijevanje važno je i potrebno druženje s vršnjacima (djevojačke pričice, prepričavanja, izlasci, druženje s dečkima, dijeljenje sudbine s prijateljima u školi, izleti, male tajne, telefonska čavrljanja). To ti ne mora biti uskraćeno, ali će biti promijenjeno onog trenutka kad odlučiš zadržati trudnoću i postati majka.

Niste same

Iako odgajana u strogom katoličkom nadzoru roditelja, ostala sam trudna u trećem razredu srednje škole. Budući da sam bila odlična učenica i aktivna sportašica, nitko nije očekivao da bi se meni moglo dogoditi tako što. Svi su ostali iznenađeni, gotovo zgroženi činjenicom da njihova najdraža kći, nećakinja i prijateljica, u koju su polagali sve svoje nade, može pasti tako nisko.
Nakon nastave otišla sam s kolegicom na pregled u Petrovu bolnicu ne bih li se uvjerila je li to moguće, a u sebi sam se još nadala da to nije istina. Nakon pregleda liječnica mi je hladnokrvno rekla: Dođi s roditeljima i pripremit ćemo te za pobačaj. Moraš imati njihov pristanak! Još nisi spremna za majčinstvo!
Idući korak je bio kako reći roditeljima, ponajprije majci koja se cijeli život teškom mukom borila da bi nam mogla omogućiti pristojan život. Osim toga, za nju je život izvan propisa crkve bio nezamisliv. Ipak sam joj morala reći, iako sam znala da će je to dotući. Nikad neću zaboraviti njezin pogled pun iznenađenja, razočarenja, tuge…
Nakon šoka valjalo je razmisliti što napraviti. Budući da sam bila u vezi već dulje vrijeme, ni trenutka nismo, moj mladić i ja, dvojili o odluci da zadržimo dijete.
Tako sam sa 17 godina postala supruga, a potom i majka. Rodila sam prekrasnu curicu, crne čupave kose i malog šiljatog nosa. To malo biće zavoljela sam više od života, iako nisam razmišljala da će se to tako zbiti u mojim osjećajima.
S vremenom se sve polako stabiliziralo. Uspjela sam pronaći vremena za učenje, pa sam ubrzo maturirala, zatim upisala fakultet, a nakon četiri godine i diplomirala.
Ako se nađete u mojoj situaciji, važno je znati da niste same, da niste niti prve ni zadnje kojima se to dogodilo i da to nije nikakva sramota. Morate biti jake i sigurne u svoju odluku ma kakva ona bila, jer ćete s njom morati živjeti ostatak života. Važno je informirati se na pravim mjestima, jer još uvijek ima dobrih ljudi koji su, kad je to potrebno, spremni priskočiti u pomoć.

M. Č. (24)

Priča sa sretnim završetkom

Bio je kraj ljetnih praznika. Otac trinaestogodišnje NN pozvao me u kućni posjet. Djevojčici nije bilo dobro. Ima jake bolove u trbuhu i stalno je u WC- u, rekao je otac.
Kada sam došla bila sam zatečena. Djevojčica je imala trudove. Morala sam brzo reagirati. Prišla sam joj i tiho, da otac ne čuje, rekla da su to trudovi i da rađa. Samo me je u čudu gledala i šutjela. Pozvala sam je u sobu da budemo same. Nema puno vremena, kažem joj moraš u bolnicu, ubrzo ćeš roditi. Počela je plakati i kroz suze pitala: A ne može se ništa drugo učiniti?. Sada više ne, odgovaram joj. Otac je za to vrijeme, zabrinut za svoju jedinicu, na balkonu lomio prste i pušio. Majka je bila na poslu. Prišla sam ocu i pažljivo mu rekla o čemu se radi, te da njegova kći mora hitno u bolnicu. Vidjela sam da ništa ne razumije. Ponavljao je ista pitanja: U koju bolnicu, zašto, kakvo rodilište? A tada je uslijedila provala bijesa i psovki. Uspjela sam ga smiriti i reći mu da je sad najvažnije pomoći njegovoj djevojčici. Ubrzo smo organizirali put u bolnicu i za nepuna dva sata NN je rodila zdrava dječačića.
Sada je trebalo smisliti što reći u školi, rodbini, prijateljima. S obitelji su uslijedili svakodnevni razgovori o raznim mogućnostima. Mlada mama je došla iz bolnice, a odlučila je dječaka smjestiti u dom.
Ponovo slijede razgovori. Pokušavala sam im pomoći u prihvaćanju novonastale situacije, u prihvaćanju dječaka, jer i on je njihov kao i njihova kći. Djevojčicu sam pred roditeljima upitala što bi ona željela. Rasplakala se i rekla da bi najradije da dječaka, za kojeg je već imala ime, donesu kući. Preuzela sam obvezu razgovarati s razrednicom i školskom pedagoginjom, te pomoći da povratak u školu bude što bezbolniji. Dogovorili smo sastanak u ordinaciji poslije radnog vremena, pa smo razrednica, pedagoginja i ja napravile plan kako obavijestiti ostale učenike, kako ih potaknuti da joj pomognu, a ne da je izoliraju, ili izruguju. Zaključile smo da je važno o svemu se dogovarati i rješavati zajednički probleme koji bi mogli iskrsnuti. Razrednica i školska pedagoginja pokazale su zaista veliku profesionalnost i ljudsku toplinu. Održale su sat razrednika i upoznale učenike što se dogodilo s učenicom. Njezinim vršnjacima nije trebalo mnogo da shvate kroza što je sve morala njihova NN prolaziti sama a da nitko od njih, pa ni razrednica, nisu ništa znali. Počele su organizirani posjeti i pružanje prijateljske podrške i pomoći. Povratak u školu je uslijedio nakon oporavka i sada naša mlada majka vrlo uspješno pohađa redovnu školu.

Obiteljska liječnica

Kako reći roditeljima?

Reći svojim roditeljima da si trudna bit će vjerojatno jedna od najtežih stvari koje ćeš morati učiniti. Možda ćeš se osjećati uplašeno, posramljeno, nervozno, osjećati da si ih iznevjerila i da ti nikad neće oprostiti. Upamti da će se ona, bez obzira na njihovu prvotnu reakciju, najvjerojatnije promijeniti tijekom vremena.
Nastoj donijeti odluku prije nego što im kažeš i nemoj popustiti pritisku ili dopustiti da oni odlučuju umjesto tebe, čak i tada kada ti članovi obitelji budu sugerirali osjećaj krivnje ili srama. Ti si ta koja trebaš donijeti odluku! To je tvoje tijelo i tvoj izbor! Ostani smirena, usredotočena na novu okolnost i pripremi se na ono što je pred tobom.

Evo nekoliko praktičnih savjeta kako o svemu tome obavijestiti roditelje:
Ostani smirena.
Zapiši si što im želiš reći.
Napravi plan o tome.
Ako namjeravaš nastaviti trudnoću, budi određena glede budućnosti. Objasni roditeljima kako ćeš završiti školu, skrbiti se za dijete, te kako očekuješ njihovo razumijevanje, pomoć i podršku, kao što su to i dotada činili.
Povedi prijateljicu ili prijatelja sa sobom.
Reci roditeljima prva, nemoj da to saznaju prije od nekoga drugoga.
Ako "polude" kad im kažeš, izađi, ostavi ih da se smire, pa se vrati nakon nekog vremena. Tada ćete smirenije nastaviti razgovor.

Pokušaj na sve načine održati dobar odnos sa svojim roditeljima, ili barem nekime od rodbine, oni ti mogu pružiti najveću pomoć i podršku da ne izgubiš kontakt sa svojim vršnjacima, da se vratiš u školu i ne prekineš normalni tijek odrastanja i sazrijevanja zbog činjenice što si postala majka. Shvati da i njima treba vremena da se prilagode novoj situaciji, jer se i njihov život jako mijenja.

...kada su joj suze počele teči niz lice, zagrlila me ali nijedan poljubac nije mogao izbrisati osjećaj boli i srama koji sam osjećala u tom trenutku. Tada sam znala da neću morati pobaciti, mama mi je rekla: Pomoći ću ti!
I. K (20)

Trudnoća i porod dovode tvoje roditelje u situaciju prerana ulaska u ulogu djeda i bake i osjećaja narušavanja njihove uobičajene životne kolotečine. Zato i njima treba vremena da sve to prihvate.
Njima ta nova situacija često znači, osim brige za tebe koja si još maloljetna, i preuzimanje odgovornosti i brige za tvoje dijete, od financijske pomoći, osiguravanja životnog prostora do njege i čuvanja. U zajedničkom kućanstvu, u kojem se više osoba brine za dijete, odnosi između članova obitelji zbog zbrke u podjeli uloga u brizi oko djeteta (tko ima glavnu riječ u njezi djeteta), mogu prerasti u sukobe i svađe. Važno je da i ti preuzmeš barem dio odgovornosti iz uloge roditelja koju si sama odabrala.

Najteže je bilo mijenjati svoje djetinjstvo i mladenaštvo u zamjenu s brigom za svoga sina. Osjećala sam da je moja dužnost biti uz njega, i kao majka nisam zažalila nad svojom odlukom da zadržim dijete.
T. M (21)

A dečko?

Ako je ikako moguće, ne isključuj u svemu tome svoga dečka, oca tvoga djeteta, i njegovu obitelj. Čak i ako se ne odlučite vjenčati, on je otac i – bit će to uvijek. Daj mu priliku da to prihvati i uključi ga u brigu o vašem djetetu.
Dio maloljetnih očeva ne želi se suočiti s trudnoćom svoje djevojke, prepuštajući joj u potpunosti odluku o ishodu situacije u kojoj su se oboje zatekli. Oni koji žele ostati uz svoju djevojku, često joj nisu u mogućnosti pružiti novčanu i emocionalnu potporu, pa se zbog toga loše osjećaju.

Istraživanja pokazuju da su maloljetni očevi slabo obaviješteni o seksualnosti, pa uglavnom ne poznaju i ne koriste načine zaštite od trudnoće. Kada se suoče s partneričinom trudnoćom pokazuju znakove depresije i stresa. Većina izražava želju za pružanjem financijske potpore i sudjelovanjem u odgoju djeteta. Pritom pokazuju zabrinutost glede odnosa s majkom svog djeteta kao i svoje uloge oca.
Oni koji ostanu vezani uz svoje dijete češće su opterećeni novčanom odgovornošću i zabrinutošću za nastavak svog obrazovanja i mogućnošću zapošljavanja. Često odustaju od nastavka obrazovanja, te u pravilu dobivaju slabije plaćen posao. Najčešće se i ne žene majkom svoga djeteta.

Što ću sa školom?

Željela sam roditi, znala sam da nemam drugog izbora. To je bio moj izazov i prepreka. Rodila sam kada sam imala 14 godina. Prvo sam polugodište bila kod kuće. Kada sam krenula u školu, nisam mogla podnijeti da svi gledaju moje nabrekle grudi, pa sam odlučila prestati dojiti. Biti maloljetna majka u osnovnoj školi bilo je teško i neugodno iskustvo. Mnogo sam puta otrpjela šale mojih vršnjaka o tome kako ne znam čemu služi kondom.
E. F (18)

Ako si maloljetna trudnica koja pohađa osnovnu ili srednju školu obrati se nekom od stručnih suradnika u školi (psiholog, pedagog) i porazgovaraj o tome kako nastaviti školovanje nakon izbivanja zbog poroda i oporavka. Bilo bi poželjno da tom razgovoru budu prisutni tvoji roditelji, ili barem jedan od njih. U tijeku toga razgovora trebali biste se dogovoriti o svim detaljima nastavka školovanja, kako bi se ti mogla vratiti u školsku kolotečinu, ali i u potpunosti brinuti o svome djetetu. Ako je potrebno, uputiti će te i da napišeš zamolbu Učiteljskom ili Nastavničkom vijeću za završavanje školske godine polaganjem predmetnih ili razrednih ispita.


1. b) DATI DIJETE NA POSVOJENJE
To je teška i složena odluka s dalekosežnim posljedicama. Ne bi trebala dati dijete na posvojenje zato što te je netko nagovorio ili uvjerio da je to dobro rješenje, a još manje zato što netko drugi želi tvoje dijete. Odluka o davanju djeteta na posvojenje neka bude plod tvoga pomna i odgovorna razmišljanja o toj mogućnosti, te savjetovanja s povjerljivim i tebi bliskim osobama. Ali, ponajprije o toj odluci moraš preispitati – sebe. Odluka mora proizaći iz tvog stajališta da je to najbolje rješenje za tebe i tvoje dijete.

Kome se možeš obratiti?

Ako si se ipak odlučila za posvajanje potrebno je obratiti se socijalnoj radnici u Centru za socijalnu skrb u mjestu gdje stanuješ. Ona će te najprije saslušati i zajedno s tobom pokušati pronaći neke ostale načine pomoći. To su ponajprije razgovori s tvojim roditeljima, ili bližnjom rodbinom, kako bi se pokušala osigurati njihova pomoć i podrška što su je, možda dotad, odbijali pružiti. Oni ti mogu pomoći riješiti problem smještaja i pružiti novčanu potporu.
Posvojenje se javlja kao zadnja mogućnost!

Ako odlučiš odustati od posvojenja!

Nakon šest tjedana poslije poroda potpisuješ izjavu kojom daješ suglasnost za posvojenje djeteta. Možeš odustati od pristanka na posvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja izjave. Protijekom 30 dana od roka davanja suglasnosti za posvojenje djeteta, odluka postaje pravovaljana, i dijete se uključuje u postupak posvojenja.

Ako nemaš gdje živjeti, kome se možeš obratiti?

Ako ti nitko u tvojoj okolini ne može, ili ne želi pomoći, ni otac djeteta, niti obitelj, a u vrijeme trudnoće ili nakon poroda nemaš stan niti dostatnih prihoda, može ti se ponuditi smještaj u Materinskom domu, u sklopu Dječjeg doma Zagreb, ili nekoj od ustanova Caritasa Zagrebačke Nadbiskupije, koji osiguravaju smještaj trudnicama i majkama.
Smještaj u tim ustanovama možeš osigurati kontaktirajući sa socijalnom radnicom Centra za socijalnu skrb u mjestu tvog stanovanja. Ona će donijeti rješenje o smještaju u dom, a troškove smještaja snosi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Same donosite odluku, prema vlastitim mogućnostima, hoćete li nakon izlasku iz doma brinuti o djetetu, ili ga privremeno ostaviti u domu dok ne ostvarite uvjete koji će omogućiti brigu o djetetu. Imate vremena i mogućnosti da uz stručnu pomoć i savjetodavni rad procijenite vaše snage, želje i mogućnosti za daljnje rješavanje vašeg položaja.
Ako do 6 mjeseci ili godinu dana starosti djeteta niste stvorili te uvjete, vi prekidate smještaj a dijete možete ostaviti privremeno u domu. Možete ga posjećivati svakodnevno, ili ga dovoditi na dnevni smještaj u dom u vrijeme dok radite, idete u školu, itd.
Smještaj je besplatan.


Više informacija možete dobiti na ovim brojevima telefona:
Materinski dom, Dječji dom Zagreb, Nazorova 49, Zagreb, 01/4821-702
Caritas Zagrebačke Nadbiskupije, Vlaška 36, Zagreb, 01/ 4894-880


2. PREKID TRUDNOĆE

Nije dobro ako odluku o prekidu trudnoće donosiš zato što tvoj momak (otac djeteta), ili tvoji roditelji, ne dopuštaju bilo koje ostalo rješenje u svezi s tvojom trudnoćom. Ako prekineš trudnoću, jer te je na to netko prislio ili nagovorio, vjerojatno ćeš kad–tad u životu požaliti zbog te odluke.
Ako si sama došla do uvjerenja da je to za te najbolje rješenje, važno je da to učiniš u zdravstvenoj ustanovi! Prekid trudnoće se plaća i nije potrebna uputnica. U slučaju da nisi navršila 16 godina, a podnosiš zahtjev za prekid trudnoće, potreban ti je pristanak roditelja ili staratelja. Prekid prve trudnoće, osobito u tvojoj dobi, nije bez rizika i komplikacija. Poteškoće tijekom pobačaja najčešće su ozljeda vrata maternice i njeno puknuće, krvarenje, te infekcije. Od posljedica prekida trudnoće u tvojoj dobi poslije se javljaju češći spontani pobačaji, prijevremeni porođaji i neplodnost. Zbog toga je u tvome interesu posavjetovati se s ginekologom!

Briga o svom reproduktivnom zdravlju

Nakon babinja (vrijeme poslije porođaja koje rodilja provodi u postelji), a tijekom dojenja privremeno si zaštićena od mogućnosti ponovna začeća hormonom dojenja prolaktinom. Njegova se razina u krvi smanjuje umanjivanjem učestalosti podoja i gustoće obroka, te nadohranjivanjem bebe drugom vrstom hrane. Zbog toga je nesigurno osloniti se na dojenje kao zaštitu od ponovna začeća.
To je vrijeme tijekom kojega moraš razmisliti o odgovornu pristupu svom reproduktivnom zdravlju i seksualnom ponašanju kako ne bi postala brojka više u svjetskoj statistici o maloljetnim majkama, koje nastavljaju s obrascem ponašanja – rađajući više djece u maloljetnoj dobi.
Briga o vlastitom reproduktivnom zdravlju ima veliku važnost za kvalitetu života koji ćeš imati. Biti informirana i odgovorna je najmanje što možeš učiniti za sebe!
Izbjegavanje spolnih odnosa u doba plodnih dana i prekinuti odnošaj nisu sigurne i pouzdane metode sprječavanja neželjene trudnoće. O različitim ostalim načinima planiranja obitelji posavjetuj se sa svojim ginekologom, koji će ti preporučiti ono što je najbolje s obzirom na tvoj položaj.
Neki od načina zaštite su: kondom, spermicidna sredstva (krema, vaginalete, želei i sl.), maternični ulošci ili tzv. spirale, hitna kontracepcija ili tzv. post coitalna ili pill in the morning, odnosno pill after.

izvor

Znala sam doći na razmišljanje o tome, što bih ja napravila kada bi mi se dogodilo da zatrudnim sa 16/17.. S jedne strane mislim da bih zadržala dijete jer ne bih imala snage ubiti tako osobu koja nije ništa kriva, i znam da od pobačaja mogu biti loše posljedice (npr. da kasnije ne možeš zatrudniti). A opet bih razmišljala o tome da pobacim jer mislim da ne bi bila spremna biti majka tako mlada. I ne znam kako bih mogla uskladiti školu, a i ne znam da li bih imala potporu roditelja. A što se tiče davanja djeteta u dom ili na posvajanje, mislim da to nikada ne bih mogla, jer kada bih već rodila svoje dijete i kada bih ga imala u rukama ne bih ga nikada mogla samo tako dati nekome drugome, koliko god oni bili dobri i brižni i to sve, jednostavno ne bih. Jer bi to dijete bilo dio mene. I mislim da si nikada to ne bi oprostila.
Tako da stvarno ne znam što bih učinila u takvoj situaciji, no iskreno se nadam da se ni neću naći u takvoj situaciji.

Ja bi prekinula trudnocu. Ne zbog sebe, vec zbog deteta. Svakako ne bi bilo zdravo ako bi ga rodila u 14 godina....tako da bi bilo bolje za oboje...a ono, kad bi se desilo da imam 17-18...mislim da bi ga zadrzala. Ali opet, to bi znala tek kad bi se nasla u toj situaciji...jer dosta faktora utice na to.

Maloljetničke trudnoće i majčinstvo - otvorimo oči!



Održan okrugli stol udruge roditelja "Korak po korak" iz Zagreba i UNICEF-ovog ureda

Na okruglom stolu "Maloljetničke trudnoće i majčinstvo - otvorimo oči!" u utorak je u Zagrebu zaključeno kako treba uvesti seksualnu poduku u osnovne i srednje škole o odgovornu spolnom ponašanju, prevenciji spolno prenosivih bolesti i maloljetničkih trudnoća te suradnju institucija i stručnjaka koji se u radu susreću s problematikom maloljetničkih trudnoća i majčinstva.

Okrugli stol organizirali su udruga roditelja "Korak po korak" iz Zagreba i UNICEF-ov ured u Hrvatskoj, uz potporu zagrebačkoga gradskog ureda za socijalnu zaštitu.

Naglašeno je kako je problem maloljetničkih trudnoća i majčinstva sve izraženiji i u svijetu i u Hrvatskoj.

Po izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u prošloj je godini bilo 1788 porođaja i 358 prijavljenih legalno induciranih prekida trudnoće u djevojaka u dobi od 14 do 19 godina.

Istaknuto je kako trudnoća i porođaj naglo mijenjaju uobičajeni život maloljetnih djevojaka, suočavajući ih s mnogim teškoćama, od neprihvaćanja u obitelji, prekida školovanja, napuštanja od partnera, do otežane prilagodbe i prihvaćanja svoje nove životne uloge - uloge majke.

Stručnjaci su, uz ostalo, zaključili kako je potrebno osigurati dostatno prostora za privremeni smještaj maloljetnih trudnica i majka s djecom izvan obitelji kad su odnosi u obitelji poremećeni ili nepovoljni za majku i dijete.

Zaključeno je i da treba omogućiti nastavak školovanja unatoč privremenoj odsutnosti s nastave zbog trudnoće i rođenja djeteta.

Zato je potrebno, dodaju, izraditi postupovnik za pojave maloljetničke trudnoće, pri čemu je nužna suradnja obitelji i nadležnih ustanova, posebice škole, ustanova socijalne i zdravstvene zaštite.

Nakon predavanja prikazan je dokumentarni film "Mama je mama" koji obrađuje problematiku maloljetničke trudnoće i majčinstva.

Udruga roditelja "Korak po korak" pokrenula je 2005. projekt "Mama je mama" za pružanje pomoći i potpore maloljetnim trudnicama i majkama te članovima njihovih obitelji.

(hina)

ako bi prekinula trudnocu stvara se rizik da ne moze vise da ostane trudna maknite se s mesta a ako ga rodi moci ce da radja treba se zastititi pre nego sto se to desi najbolje je razgovor sa roditeljima.