Enes Kisevic

Enes Kišević je rodjen 01.05.1947 god. u Bosanskoj Krupi. Trece je dijete, od sestoro, majke Hadzere r. Semanic i oca Alije. Ima dva sina. Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsio u Kljucu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD.
Clan je DKH-e i UDUH-e. Igrao je u vise kazalisnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemacki, slovenski, talijanski, turski, madjarski. Urednik u casopisu BEHAR i clan glavnog odbora Kulturnog Drustva Bosnjaka Hrvatske, Preporod od 1995.
Profesionalni je glumac i knjizevnik.

Sonata od sna

Od cega zive oci tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
O sto bi dragulj dragane moje
dao da tako bar nacas sja.

Tvoje su oci u meni zasle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim ocima budi.

Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico snjezna zgasnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.

Ne sklanjaj pogled. Cega se bojis?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli rijeci cjelovima,
S usana strgni mi dah.

Cemu se smijesis?
Obujmi me jace,
sva krv nek mi utrne!

Kad zagrlim te ovako,
znas sto ja vidim?
Dva kriza koja se grle.

A med njima dise
jos nerodjen bog
prikovan poljupcima...

A sto ako boginja neka
pod usnom mojom sniva?

Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.

Prsti su tvoji vidre vedre
sto se u igri tope.
Cutis li kako iz mog struka
iskacu antilope?

O kad bi moglo uho cuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.

Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te cutim. Da te disem.
Da te snim.

Sto je zivot? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Izmedju dva otkucaja
srca stane.

Davanje

To nisam ja,
to si ti.
To tvoja se vatra
u meni zari.

Nase je,
ljubavi,
samo ono
sto smo drugima dali.

Razumijevanje

Nije spustila glavu.
Glasa pustila nije.
Smirenih trepavica,
bez prstena grca oko usta,
mirnih ramena
i nijemih ruku,
ne trazeci oslonca
na mojim grudima -
sjela je na kamen
umiven suncem
i plakala.

Suze krupnije od ociju
lile su niz lice.

Sve moje rijeci,
poput dragog kamenja,
tonule su u svjetlost
od koje je vise
nisam razlikovao.

Dazd rijeci

Svaki bih ton ponoviti mogo
Od dazda tvojih rijeci,
Al da me pitas za njihov smisao?
Ni slova ne znam reci.

Evo, ko dijete u tebe gledam
Koje govoru uce,
Gledam kako iz tvojih usta
Moj glas u tebi guce.

Izmedju dva krika

Covjek sam, i nista ne znam.
Mozda bih ti vise mogao reci
Da sam svjetlo sto se gnijezdi
U ocima tvojim;
Jer da sam i jelen, i jasen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od ociju tvojih.

Suze svjetla

Dovidjenja, ljubavi
Suzo svjetla

Do snovidjenja
Do sjaja svezjene
Dovidjenja, ljubavi
Do svevidjenja

Sretan ti put do mene.

Orgulje i muhe

Mraka da nije
tko bi od nas i znao
da zvijezde na nebu svijetle.

Tako i rijeci:
svjetlaci su u tmini,
al na suncu kao muhe lete.

Sjena sna

Izadjoh iz sebe
u jasan zimski dan.
Pitah svoju sjenu:
- Tko sam? Sto sam ja?

- Ja sam tvoja sjena,
a ti sjena sna.
Ne stoj. Idi - sapnu -
vec davno minu dan.

Nad tvojim snom

Svaki cas dok sam budan
ziv sam, znam.
Ono sto je jucer bilo,
vec je san.

San-pauk mi mreza oci:
mah na mah.
Al je budno moje srce
i moj dah.

Spavaj, drugo, suzo slatka
s usana.
Raja na toj zemlji nema
osim sna.

Budjenje

Da l to moja glava svice
na ramena tvoga ruzi?
Ili ja to sebe sama
u rukama tvojim drzim?

Da li se to moje srce
u dnu tvoga srca cuje,
il pod slapom kose tvoje
jeze pasom slatke struje?

Ustao bih, ali ne znam
kojom nogom?
Ko brsljen se uz tebe svijam
bijelim logom.

U prozoru zimsko sunce
kroz san sije,
zavlaci se izmedju nas
da se zagrije.

Na putu

Udaljio sam se od svoga korijena
koji je u Tebi,
o Svevisnji.

Moj cvijet svijetu mirise.

Krosnja se moja krsi od plodova,

K zemlji se naginje.

Kako da se vratim svom korijenu,

o Gospode,

kad miris se moj

ni cvijeta ne sjeca svoga.

Utjeha

Nitko mi ne moze
tajnu dosapnuti.
Zakopcan u tijelo
miran idem smrti.

Taj mir, od neznanja
mozda k miru vodi
nesvjesno me - Tamo
gdje se tajna svodi.

Kao sto dijete izlaz
iz utrobe trazi,
izlaz negdje jest?
Misao me snazi.

Jedino sto znam,
u tom casu slama,
ljubav strah ce skrsit
u nasim rukama.

Zadana rijec

Svi su se smijali,
a ja sam plakao
kao da sam rodjenjem
zalutao amo.

E, kad budem odlazio,
ja cu se smijesiti,
pa makar ni suze
ne pustili za mnom.

San bez snivaca

Iza mene nece ostati
cak ni tuga.
Osmijeh ce ko duga
nadvit se iznad placa.

Iza mene ce ostati
samo san
koji se nece moci sjetiti
svoga snivaca.

Neki stid

Na zlo sam odavno vec okornjacio,
jos jedino dobrota cista mene gane.
O pete sam zavist okacio.
Cvijetom moje zarasle su rane.

Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mrznje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.

Pa ipak se katkad cutim slabim,
kao od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajuci kud bih sa ocima.

Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme..
Ona se divila bedrima,
dojkama, kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći:
"Pa to je krasno.."
i meni je sve bilo jasno,
i užasno, i strašno, i žao,
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti.
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici:
"Pa to je krasno, to je zaista krasno..."
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.

Svjetlost



Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mjenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Prisutan kao svjetlost bez glasa



Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,
sad,
ovoga casa.

Između dva krika



Covjek sam, i nista neznam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.

Sijeda djeca



Sve sto covjek stvori
to jos se sagraditi moze
ali oni ruse i ono
sto ti si stvorio, Boze.

Podijelili su i Tebe
da lakse vladaju nama.
O, kad bi mogli i zrak bi
sapeli granicama.

Kako je covjek mali
kako zarastao u mrznji,
a grana ruza mirisi
i ruci koja ju skrsi.

Kako plakao nebih
ta puklo bi srce i svecu
kada vidim da Majke na svijet
radjaju sijedu djecu.
Za kakav mir mi je ginut
kad mir oduvijek postoji
on bi se sada cuo
da ne zveckate oruzjem svojim.

Za koju mi zemlju je pasti
kad ja sav pripadam zemlji.
I sve neduzne zrtve
sahranjene su u meni.

I ništa te kao ne boli



Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.

Samome sebi



Sve sto nize padam
sve vise svijet se veseli
u padu se masovno dopadam
svatko me gazit pozeli.

Slobodno gazite onako svojski
bez milosti bez dobrote
ja padam madam za vasu srecu
za kulisu vase ljepote.

Samo bez njeznosti molim
ne snjezite gazite jace
stvarno me nista ne boli
probajte cizmom dapace.

Bez bojazni krzneni zimzeleni
divljac je na banketu
zdusnije zdusnije ingeniozni
do guse mi zarijte petu.

Nesto premeko gazite krhki
u padu vrlo smo bliski
uceni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se gazite jace
koliko srce vam voli
u ime ciste duse sto place
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo gradski cistaci jave
ne lopatom sam cu se dici
vec oblak bijelom gestom zove
bez traga cu smrtnog otici.