Vlada bi mogla doći do novca kada bi to željela

I dok Vlada tvrdi da novca nema, a sindikati javnih službi predlažu nove namete zaposlenima, nijedna strana nije se potrudila u proračunu pronaći nove uštede i tako 'spasiti' obje strane.

Intelektualne usluge koje su u sedam godina udeseterostručene, te su sa 126 milijuna kuna narasle na 1,3 milijarde kuna, država bi mogla vratiti na razinu 2007. godine, na koju se vratilo i gospodarstvo. Tako bi taj trošak smanjila na 847 milijuna kuna, a osigurala bi 453 milijuna kuna, odnosno 70 posto potrebnih sredstva za isplatu božićnica, regresa i dara za djecu, piše Novi list.

Dok plaća brojne intelektualne usluge, država financira 92 agencije koje koštaju 200 milijuna kuna, a Vlada bi konačno mogla krenuti u njihovo najavljeno rezanje. Uz to, državna je revizija već ranije ustanovila da brojne institucije kroz intelektualne usluge plaćaju vlastite zaposlenike, i na to troše iznose koji odgovaraju petini troškova za plaće iako zakon kaže da se tako može potrošiti samo dva posto sredstava.

Više od 150 milijuna kuna koštaju i četiri središnja državna ureda koje je osnovao Ivo Sanader, a bave se poslovima za koje država već ima ministarstva i državne fondove. Ako bi se ukinula ta četiri ureda, uz intelektualne usluge država bi uštedjela ukupno 600 milijuna kuna. Ostatak bi mogla namaknuti, primjerice, iz 100 milijuna kuna koliko će potrošiti na provedbu ZERP-a, za koji još nije sa sigurnošću utvrđeno čemu služi.

Umjesto da poradi na vlastitim uštedama, Vladina konkretna ponuda sindikatima jedino je blagi rast plaća zahvaljujući izmjenama u poreznom sustavu s obzirom da će većina zaposlenih u državnim i javnim službama bez kriznog poreza ostati već u srpnju. No, ni ta računica ne ide u prilog Vladinom uvjeravanju sindikalnih čelnika u pokušaju postizanja socijalnog mira.

Roditelj jednog djeteta zaposlen u državnoj ili javnoj službi u ovoj godini, naime, ostao bi bez ukupno tri tisuće kuna materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorom. Taj iznos nikako im ne može nadoknaditi povećanje plaće koje će uslijediti od srpnja primjenom novog sustava oporezivanja dohotka.

Prema izračunu Sindikata kulture, radnici koji u tom sustavu s koeficijentima za izračun plaća do najviše koeficijenta jedan, a to su svi sa srednjom stručnom spremom, mjesečno bi mogli poreznim izmjenama utržiti najviše do 127 kuna. Dakle, u ovoj godini ukupno bi 'zaradili' maksimalno 762 kune. Na godišnjoj razini takvim bi se radnicima plaća povećala za nešto više od 1,5 tisuća kuna.

Dakle, Vlada se u pregovorima sa sindikatima nikako ne može pozivati na to da će im porezne izmjene nadoknaditi ovogodišnje odricanje od božićnice, regresa i dara za djecu.

Fakultetski obrazovan radnik u djelatnosti kulture s 20 godina staža i jednim djetetom mjesečno će na plaći dobiti 107 kuna, odnosno 1.284 kune godišnje. Kao i svi ostali radnici s jednim djetetom, izgubit će tri tisuće kuna, što je više nego ukupni iznos regresa i božićnice.

Zbog toga, piše Novi list, Vlada porezne izmjene ne može proglasiti surogatom kolektivnog pregovaranja. Ako će politiku plaća voditi kroz porezni sustav, onda nisu potrebni ni sindikati u državnim i javnim službama, a ni u privatnom sektoru. Jer, porezne izmjene koje Vlada kao argument stavlja sindikatima na stol vrijede za sve zaposlene u zemlji – u državnom i privatnom sektoru.

(net)