Morski konjic

Morski konjici (Hippocampus) su stanovnici mora nesvakidašnjeg oblika, izgleda kao šahovska figura. To su ribe iz nadrazreda koštunjača, porodice šiljogubaca (Syngnathidae). Pliva uspravno i može umaknuti svojim neprijateljima tako što će poprimiti boju podvodnog bilja. Morski su konjici ljupki stanovnici toplijih mora, u vodi ravnomjerno lebde, pri čemu ih uspravnima drži leđna peraja. Postoji 35 vrsta morskih konjica, od 2,5 cm velike patuljaste vrste do 25 cm velikoga malajskoga morskoga konjica.

Morskog konjica nalazimo obično na morskom dnu obraslom morskom travom, u toplim plitkim vodama. Međutim neke vrste više vole blatna i pjeskovita područja, druge opet nalazimo na koraljima, spužvama te na korijenju mangrove. U svakom slučaju nailazimo na morskog konjica u blizini morskih struja, gdje im je osigurana dovoljna količina njihove glavne hrane-planktona. Da ih struje ne bi odnijele, dugim se repom ovijaju oko najbliže biljke. Repovi su posebno prikladni za hvatanje.

Morski konjici stalno jedu. Hrane se planktonom ili drugim vrlo malim morskim životinjama kao što su ribice. Morski konjici mogu pomicati jedno oko neovisno o drugome tako da mogu pratiti kretanje manjih morskih životinja u svojoj okolini, a da pritom ne odaju svoju nazočnost. Kad utvrde da im je plijen dostupan, hitro ga zgrabe ili ga s udaljenosti od 3 centimetra jednostavno usišu.
Morski konjic odvraća pozornost svojih neprijatelja dugim kožnim nitima te zaštitnom bojom kojom oponaša morske biljke među kojima živi.

Nakon dugog i bučnog udvaranja-više dana se pokazuje, često mijenja boju te uvrtanjem glave proizvodi plješčuće šumove-odložit će ženka jajašca u trbušnu vrećicu mužjaka. Mužjak je zatim odgovoran za održavanje mrijesta. Nakon oplodnje jajašca u trbušnoj vrećici ostaju sve dok se ne razviju u ličinke. Za razliku od drugih životinja mužjak proizvodi i posebnu hranidbenu tekućinu za embrije. Na kraju razdoblja sazrijavanja mužjak ispušta mladunce da slobodno plivaju u moru. U tropskim vodama pare se tijekom cijelog ljeta,u hladnijim vodama u proljeće i ljeti. Vrijeme parenja se poklapa s punim mjesecom

wikipedija.org

Morski konjić, evolucijska zavrzlama pred našim očima!


Sa glavom koja nalikuje konjskoj, zmijskim repom, ribljim perajama i očima kameleona, morski je konjić (Hippocampus ingens), zasigurno jedna od najneobičnijih životinja koja obitava u moru. Jedna je od rijetkih koja pliva uspravno, i jedina sa vratom. Zbog svega navedenog, od pamtivijeka je morski konjić tema nagađanja i špekulacija oko evolucije tog morskih žitelja.





Zanima li vas kako se hrane?? Naime kada progutaju lovinu tj. žrtvu, ona se razgrađuje dok prolazi putem od sićušnih ustiju kroz tijelo (iako bi ispravna formulacija bila cijev kljuna), u tom procesu djelići hrane veličine prašine, mogu "izaći" kroz škrge, stvarajući efekt dima, tu vrstu asocijacije koja nas navodi da razmišljamo o mitološkim bićima poznatijim pod imenom zmajevi, obilato su koristili trgovci u srednjem vijeku koji su lakovjernim putnicima prodavali navodne osušene primjerke mladunaca- istih.





Međutim, ako ste i pomislili da ovdje završava ova atipična priča, prevarili ste se, specifičan je način i na koji se razmnožavaju. Mužjak je taj koji preuzima ulogu majčinstva i ostaje u "drugom stanju", hm. Nakon uobičajenog perioda udvaranja koji nije stran niti u morskome svijetu, ženka polaže jajašca u svojevrsnu vrečicu na trbuhu muškog partnera koji ih zatim oplođuje, jajašca se tamo i razvijaju nekoliko tjedana prije nego što ih otac, odnosno u ovome slučaju majka, izlegne, a njihov konačan broj ovisi o starosti i vrsti morskih konjića, međutim brojimo ih u stotinama tijekom jedne "trudnoće".
Najčešće obitavaju u tropima, iako je poznato da dvije vrste nastanjuju područje britanskog otočja.

Od prirodnih neprijatelja brane se koščatim oklopom kojim je obloženo tijelo, a najizraženija im je prednost ipak ta da imaju sposobnost mijenjanja boje te prilagodbe sa okolinom što ih čini teško uočljivima.


Izvor