Pravo - općenito

Pravo je ukupnost pravnih pravila, načela i instituta kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici (pravo u objektivnom smislu). Njima su uređeni životni odnosi među ljudima, ali i odnosi ljudi prema društvenoj zajednici u kojoj žive i čijim pravilima se podvrgavaju.
Pravo u subjektivnom smislu, su prava i obveze koje pojedincu (subjektu prava) daju i nameću propisi objektivnog prava.

Pravna znanost je društvena znanost kojoj su glavni objekti proučavanja država i pravo. Pravna znanost izgradila je sustav koji obuhvaća niz posebnih pravnih znanosti.
Sustav pravne znanosti može se podijeliti u tri osnovne grupe:
grupa općeteorijskih pravnih znanosti - u njoj se izučavaju elementi koji su zajedničim svim državama i svim pravnim sustavima, bez obzira nna povijesno razdoblje, geografski položaj i sl.
grupa povijesnopravnih znanosti - proučava razvoj prava kroz povijest
grupa pozitivnopravnih znanosti - izučava konkretne pravne sustave koji postoje u sadašnjosti (pozitivnopravni sustavi)

Sustav prava je skup pravnih normi što postoje u nekoj državi. Naziva se još i pozitivnopravni sustav. Pravni sustav je uređena (sistematizirana) cijelina svih pravnih pravila. Elementi pravnog sustava su sljedeći:
pravni sustav kao cijelina
pravna grupa
pravna grana
pravni instituti (pravne ustanove)
pravno pravilo (pravna norma)

Grane prava


Ustavno pravo je grana prava koja proučava temelje na kojima počiva država, te slobode prava i dužnosti čovjeka i građanina.
Upravno pravo je grana prava koja proučava djelovanje tijela državne uprave i drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima.
Upravno postupovno pravo
Financijsko pravo - uređuje osnove javnih prihoda i rashoda, poreza i proračuna.
Građansko pravo - uređuje građanskopravne odnose.
Stvarno pravo
Obvezno pravo
Nasljedno pravo
Pravo intelektualnog vlasništva (autorsko pravo, pravo industrijskog vlasništva)
Obiteljsko pravo - uređuje obiteljskopravne odnose.
Trgovačko pravo
Pravo društava
Kazneno pravo - ukoliko se radi o povredama zakona koji se spominju u Kaznenom zakonu, radi se o kaznenom pravu.
Radno pravo je skup pravnih pravila kojim se uređuje sklapanje i prestanak radnih odnosa, prava i obveze subjekata u radnom odnosu, te ostala važna pitanja i modaliteti u radnom odnosu i u vezi s njim.
Socijalno pravo
Pomorsko pravo, Zračno pravo, Prometno pravo
Međunarodno pravo - uređuje odnose između subjekata međunarodnog prava: država, međunarodnih organizacija i pojedninaca (iako ne priznaju svi teoretičari pojedinca za subjekta ovog pravnog poretka)
Diplomatsko pravo
Konzularno pravo
Pravo međunarodnih ugovora
Svemirsko pravo
Međunarodno privatno pravo - sadrži pravila i načela za rješavanje privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjima
Građansko postupovno pravo - uređuje postupanje sudova i drugih tijela, te prava i obveze stranaka.
Građansko parnično postupovno pravo
Građansko izvanparnično postupovno pravo
Kazneno postupovno pravo
Međunarodno građansko postupovno pravo
Stečajno pravo
Ovršno pravo
Crkvena prava i religijska prava
Kanonsko pravo
Šerijatsko pravo
Židovsko pravo

Izvori prava

U kontinentalnom pravnom krugu (romansko-germanski pravni krug) izvori prava su sljedeći:
ustav
zakoni
podzakonski propisi
pravni običaji
načela prava
Nisu izvori prava, ali mogu služiti kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje prava:
sudske odluke
pravna doktrina.
Anglosaksonski pravni sustav (common law) naziva se još i precedentnim pravnim sustavom, budući da su sudske odluke (presedani) izvor prava.
U međunarodnom pravu izvori prava su:
međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od država u sporu;
međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda