Zašto se neke osobe samoozljeđuju?

Osobe koje se samoozljeđuju kažu da im nanošenje ozljeda donosi:
Bijeg od praznine, depresije i osjećaja nerealnosti
Smanjenje tenzije
Olakšanje
Oslobađanje od bijesa
Bijeg od obamrlosti i otupjelosti
Izražavanje emocionalne boli koju ne mogu izdržati
Komuniciranje drugima ozbiljnosti njihove unutarnje boli
Komuniciranje potrebe za podrškom
Izražavanje osjećaja otuđenja
Nastavljanje obrasca zlostavljanja (mnoge osobe koje se samoozljeđuju su bile seksualno ili/i fizički zlostavljane kao djeca)
Kažnjavanje sebe
Preusmjeravanje pažnje s problema koji su preteški da bi se analizirali
Sprječavanje nečeg još goreg što bi se moglo dogoditi

Ovi se razlozi mogu svrstati u tri osnovne kategorije:

Regulacija emocija – pokušaj da se tijelo dovede u ravnotežu nakon turbolentnih ili uznemirujućih osjećaja.
Komunikacija – neki ljudi koriste samoozljeđivanje da bi izrazili ono što nisu u stanju izraziti riječima.
Kontrola / kazna – ova kategorija uključuje ponašanja koja su ponavljanje obrasca zlostavljanja pretrpljenog u djetinjstvu (najčešće fizičkog ili seksualnog) i tzv. "magično razmišljanje (ako povrijedim sebe, ono loše čega se bojim neće se dogoditi).
Tko se samoozljeđuje?
Osobe koje se samoozljeđuju mogu biti muškog ili ženskog spola, heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne, visokoobrazovane ili neobrazovane, bogate ili siromašne, iz bilo koje zemlje na svijetu. Neke osobe rade na odgovornim pozicijama i efikasne su u poslu. Dob osobe koja se samoozljeđuje može ići od rane tinejdžerske dobi do starosti. Bez obzira na to, zajedničko im je da imaju neke ili većinu od ovih osjećaja ili karakteristika:

jako podcjenjuju ili ne vole sebe
jako su osjetljive na odbacivanje
kronično su ljute, obično na sebe same
pokušavaju potisnuti ljutnju
impulzivne su i teško se kontroliraju
sklone su reagirati u skladu s raspoloženjem tog trenutka
sklone su ne raditi planove za budućnost
depresivne su
kronično su tjeskobne
iritabilne su
ne vide sebe sposobnima da se suočavaju sa stresovima
nemaju fleksibilan repertoar strategija suočavanja sa stresom
misle da nemaju puno kontrole nad time kako se suočavaju sa životom
sklone su izbjegavanju
osjećaju se nemoćno

Što učiniti ako se samoozljeđujete?
Potražite stručnu pomoć. Čim prije. To nije problem kojeg ćete moći riješiti sami. Psiholog vam može pomoći razumjeti vaš unutarnji svijet i izgraditi drugačije, efikasne i korisne načine suočavanja sa svime što život nosi.
Niste sami. Ima ljudi koji vam mogu i žele pomoći.


izvor

zato što imaju psihičke probleme, to je i opisano u ovom postu

Izražavanje osjećaja otuđenja kao i depresija koja je usledila zbog drugih okolnosti nastale svakodnevnoj životnoj tenziji,problemi koji su nerešivi u datom trenutku za pojedinca a od društva izostala podrška

Tko i zašto?
Samoozljeđivanje može biti odraz dubokog prezira koji osoba zbog perfekcionizma, zlostavljanja ili drugih trauma osjeća prema sebi. Zanimljivo je da se ozljeđuje više muškaraca nego se to prije mislilo. Ipak, problem je najprisutniji među mladim djevojkama.










Samoozljeđivanje ili samoranjavanje zarezivanjem zapešća ili nanošenjem drugih ozljeda postaje iznenađujuće često među tinejdžerima i mlađim odraslim osobama.

Kanadski list National Post navodi da ta navika "roditeljima tjera strah u kosti, [školskim] savjetnicima stvara ogromne probleme, a liječnicima predstavlja velik izazov".

List također piše da bi samoozljeđivanje "moglo postati najtežom ovisnosti za koju medicina zna". Jesi li ti ili netko koga poznaješ rob te navike? Ako da, što možeš poduzeti?

Osobe koje ozljeđuju same sebe strahove i nesigurnost koji prate odrastanje doživljavaju naročito teško. Nesposobnost izražavanja osjećaja ili nepovjeravanje dobrom prijatelju mogu od školskih problema, pritiska na radnom mjestu ili obiteljskih nesuglasica stvoriti neizdržive probleme. Tada osoba ne vidi rješenje i ne može se nikome obratiti za pomoć. Pritisak postaje prevelik. Na koncu osoba otkrije da joj fizičke ozljede donekle ublažavaju emocionalnu bol i da joj omogućavaju da ide dalje – bar na trenutak.

Zašto neki pokušavaju fizičkim ozljedama ublažiti emocionalnu bol? Objasnit ćemo to jednim primjerom. Zamisli da ti liječnik treba dati injekciju. Jesi li se ikad uštipnuo ili zario nokte u kožu samo da ne razmišljaš o igli? Oni koji se ozljeđuju čine nešto slično, samo u puno ozbiljnijoj mjeri. Njima fizička bol odvraća pažnju od emocionalne i pruža im nekakav osjećaj olakšanja. A emocionalna je bol toliko jaka da je, u usporedbi s njom, fizička prihvatljivija. Zato jedna žena kaže da time "liječi svoje strahove".

Prvi korak – otkriti uzroke

Samoozljeđivanje nije nešto čemu se pribjegava samo iz nervoze. To je obično oblik borbe protiv stresa i tjeskobe koji ubrzo poprima kompulzivni karakter. Osoba si nanosi fizičku bol zato da ublaži emocionalnu bol. Stoga se upitaj: "to želim postići nanošenjem ozljeda? O čemu razmišljam kad osjetim poriv da si nanesem bol?"Jesi li pod stresom zbog nečega što se dešava u tvom životu –možda zbog situacije u obitelji ili zbog prijatelja?

Istina, ovakvo samoispitivanje iziskuje hrabrost, no može biti jako korisno. To je obično prvi korak u borbi protiv samoozljeđivanja. No da bi se odviknuo od samoozljeđivanja, potrebno je mnogo više nego samo ustanoviti njegov uzrok.

Povjeri se

Ako imaš naviku nanositi si bol, bilo bi dobro da o svojim problemima i osjećajima razgovaraš s nekim zrelim prijateljem u kojeg imaš povjerenja. Obzirne riječi i utjehu koja ti je potrebna možeš očekivati samo ako se povjeriš nekome.

S kime možeš razgovarati? Dobro je da je to netko stariji od tebe, netko tko je razuman, zreo i suosjećajan.

Možda te strah reći nekome svoju tajnu. Možda se i ti osjećaš poput Sare. Ona je rekla: "Isprva mi je bilo jako teško povjeriti se nekome. Bila sam uvjerena da drugi neće htjeti imati posla sa mnom kad me stvarno dobro upoznaju, jer ću im se početi gaditi i bit ću im odvratna."

Međutim, kada se povjerila, Sara se uvjerila u istinitost izreke koja glasi: "Ima prijatelja vjernijih od brata." Ona kaže: "Zrele osobe kojima sam rekla za svoju naviku nikada me i ni za što nisu prekoravali. Naprotiv, dali su mi praktične savjete. Ukazali su mi na neke korisne biblijske retke i strpljivo me hrabrili kada bih se osjećala potišteno i posve bezvrijedno."

Zašto i ti ne bi s nekim razgovarao o svom problemu? Ako ti je teško razgovarati licem u lice, napiši pismo ili razgovaraj preko telefona. Povjerljivi razgovori mogu ti pomoći da se odvikneš od samoozljeđivanja. Jennifer kaže: "Najvažnije mi je bilo da znam da je nekome stvarno stalo do mene, da postoji netko s kim mogu razgovarati kad sve izgleda crno."

Pomoć stručnjaka

Često je slučaj da osoba koja se ozljeđuje treba stručnu pomoć kako bi se ustanovilo da li se iza ozljeđivanja krije neki poremećaj i kako ga se može liječiti. Između ostalog, samoozljeđivanje može biti popratna posljedica depresije, bipolarnog poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja te poremećaja u navikama hranjenja.

Umjesto da pribjegavaš samoozljeđivanju, budi uvjeren da možeš naučiti rješavati probleme na mnogo uspješniji način.

Kad pobijediš tu lošu naviku i trajno je se riješiš, a mnogima koji imaju vjeru velika je pomoć i molitva, sigurno ćeš postati zadovoljan i steći ćeš samopoštovanje.

Razmisli

Umjesto da se ozljeđuješ, na koje se druge načine možeš boriti sa stresom?
S kime možeš razgovarati ako imaš problema sa samoozljeđivanjem?

Kako drugi mogu pomoći?

Kako možeš pomoći članu obitelji ili prijatelju koji ima problema sa samoozljeđivanjem? Osoba koja se ozljeđuje vjerojatno očajnički treba nekoga s kim može razgovarati, stoga je pažljivo slušaj – ne govori prije nego dobro saslušaš. Nastoj biti pravi prijatelj koji brat postaje u nevolji.

Razumljivo je da bi tvoja prva reakcija mogla biti da se uzrujaš i kažeš osobi neka odmah prekine s tom navikom. No takvom bi reakcijom vjerojatno naveo osobu da se povuče u sebe. Osim toga, nije dovoljno samo reći osobi da prekine sa samoozljeđivanjem. Trebaš se upoznati sa situacijom i biti mudar kako bi mogao pomoći osobi da nauči rješavati probleme na drugačiji način. Za to je potrebno vrijeme. Stoga budi strpljiv.

Ako si mlada osoba, nemoj misliti da sam možeš pomoći onome tko se ozljeđuje. Samoozljeđivanje može biti posljedica nekog skrivenog problema ili poremećaja koji treba liječiti. Osim toga, osoba koja se ozljeđuje može si ugroziti život, premda možda i ne pomišlja na samoubojstvo. Zbog toga je mudro da je potakneš da razgovara s nekom zrelom, odraslom osobom kojoj je stalo do nje.

Izvor: Awake

Jedna poznanica je to činila,neznam nismo nikad o tom razgovarale al mislim da je to činila jer se nije mogla suočiti sa problemima,a imala ih je ...Jedna poznanica mog sina je isto to činila i ožiljci su vidljivi i dan danas..Pitala sam je zašto je to radila,kaže da joj je pomgalao jer fizička bol je ublažavala onu emocionalnu

Kako mrzim to sto za svaku stvar postoji neko stručno objasnjenje. Nema tu nikakve velike filozofije zasto,kako...Danas to ljudi rade iz zabave,a ni zbog kakve patnje. Nekome to stvara uzitak, nekome odnosi bol, a neko to cini zbog raznoraznih performansa.
U staro doba su postojali rituali pustanja krvi kad je ljudima tesko, kada dusa puno pati, smatrali su da ce tako sva ta negativa izaci iz osobe...
Kako je Satan Panonski jednom rekao: ''Ja se režem, da se vi rezali ne bi.'' Koji kralj

Galaralia je napisao/la:

Danas to ljudi rade iz zabave,a ni zbog kakve patnje.

u velikoj većini slučajeva sam protivnica istraživanja, jer ne volim gereraliziranje. međutim, time ne negiram sva istraživanja ili sve stručne analize, objašnjenja. nije sve za kantu za smeće, postoje istraživanja ili stručna objašnjenja kojih bi se itekako bilo vrijedno pridržavati. ili barem iz njih izvući neku pouku.
i moram priznatii da ne razumijem da se danas ljudi samoozljeđuju iz zabave. kakva zabava?!
da se jednog dana, nedaj Bože, moje dijete krene ''zabavljati'' na taj način sigurno bih potražila stručnu pomoć ili stručno mišljenje u slučaju da ga ne bih mogla sama izvući iz takvog načina ''zabave''...

Znam za jednog poznatog glazbenika koji se na sceni rezao žiletom, kažu da je bio jako inteligentan, ali da je počinio zločin koji si nikada nije oprostio i da je to rezanje bilo zapravo kažnjavanje samog sebe zbog toga što je uradio.

To je samo jedan primjer zašto se samoozleđuju, a tko zna što im se sve vrti po glavi kada to idu raditi.

zašto, to samo oni znaju dati odgovor koji to rade...mi možemo da nagađamo...jer nismo oni...ima tih koji rade iz neke teatralnosti, da se vide , zapaze, upamte...opet ima onih koji su u dubokim problemima i tu vide spas i izlaz iz te njihove teške situacije...sad opet i to je nagađanje...mada bih ja opisao kao nedostatak samokontrole...dođe čovjek u tešku situaciju i bezizlaznu...to nam se svima desi i može desiti...ali sad da ja sebi režem vene, ruke ili uho i što ja znam već, to ne...