Lijepi gradovi: Vukovar

Pod svodovima..stari grad..sad su ih obnovili sada su predivni..

Tko kaže da smo mi u nizini i da tu nikada nema snijega..

I ovo je sada sve obnovljeno...a ovo je kada se ide prema djelu grada gdje su svodovi..vide se u dnu ulice.

S istog mjesta, ali na drugu stranu.

Mislim to je strašno..nema lijepih slika i Bog.
Evo kada dođe proljeće idem u misiju..slikam po gradu i postam lijepih slika Vukovara..jer toliko je net zatrpan razorenim gradom..da je strašno..
Biti će ih na proljeće.

A ima ima..pronašla neke..

..tu dolazim kada šetam po naselju..odavde se vidi luka i gleda se prema centru grada..

..kada je ljeti nizak vodostaj..imamo i mi svoje more..



..turistički brod..nema dana u sezoni da bar jedan nije parkiran uz obalu.. tu na slici izgleda kao dječja igračka ovako na vodi, ali kada mu se približiš shvatiš da uopče nije malen..

Vukovar nema svoga dijalekta. Kad slušate Vukovarce kako govore, zapazit ćete da, doduše, pomalo otežu, ali da se njihovo narječje inače jedva razlikuje od književne štokavice. Dapače, u tome su prilično širokogrudni, pa zato hladnokrvno miješaju ikavske, ekavske i ijekavske riječi. Tamo se, na primjer, kaže mleko i lepo, ali se isto tako uvijek kaže grijati, sijati. Tu je i šokačka ciglja i srijemski čokot i književna općina. U Vukovaru se prepleću razni jezični utjecaji, ali ta mješavina jedva da se može prepoznati kao specifično vukovarska.

I to je na svoj način u redu: kakav je položaj Vukovara, takav mu je i govor. Jer, teško je, na primjer, reći gdje se Vukovar nalazi, u kojoj pokrajini. Mnogi će reći da je to Slavonija, kazat će to i mnogi Vukovarci; a opet, Vukovar je središte Srijemske županije, pa se nitko u tom gradu neće odreći ni te srijemske pripadnosti. A oni koji najviše drže do preciznosti i vole kuriozitete, reći će ovako: Vukovar se zapravo nalazi na međi Srijema i Slavonije, pa ga Vuka, tekući kroz samo njegovo središte, dijeli na srijemski i slavonski dio. I to će onda biti nov dokaz o graničnom položaju toga grada.

Netko se drugi možda i neće s tim složiti, pa će dokazivati nešto sasvim deseto, i po svoj prilici neće ništa dokazati. A nije ni čudo: Vukovar se, izgleda, i ne da geografski precizno smjestiti, jer on je i Srijem i Slavonija, a graniči s Bačkom, pa je tako više toga u isto vrijeme. Je li onda čudo što je i njegovo narječje mješavina? Je li čudo što govor Vukovaraca najviše nalikuje na govor nekoga tko se mnogo selio, pa je svuda gdje je živio ponešto pokupio?

A kad se Vukovarci počnu doista seliti — radi posla, školovanja, ili iz obiteljskih razloga — onda im taj njihov govor posve određuje sudbinu i način života. Budući da nemaju izrazitoga dijalekta, oni lako prihvaćaju govor sredine u kojoj se nađu, pa ih vrlo brzo i ne možete razlikovati od starosjedilaca. Je li vam se ikad dogodilo da po govoru prepoznate Vukovarca, kao što bez greške prepoznajete Dubrovčanina ili Ličanina? Dakako da nije, a ja vas uvjeravam da i neće.
A što je još važnije, oni po govoru ne prepoznaju ni jedni druge kad se susretnu negdje izvan zavičaja. Zbog toga ostaju jedni drugima nepoznati: u Zagrebu, recimo, živi mnogo Vukovaraca, ali niti se poznaju niti se kada susreću. Oni se ne ponašaju kao ljudi iz istoga kraja: niti jedni drugima pomažu, niti su jedni prema drugima sentimentalni, niti se, uopće, vladaju kao da su jedni drugima zemljaci, sa svim onim što uz tu riječ kod nas ide. Nije to zato što bi njima nedostajalo ljubavi prema zavičaju i ljudima iz zavičaja; obratno, teško je igdje naći takvih lokalpatriota kakvi su Vukovarci. Ne, to je zbog njihova govora, koji im ne dopušta da drugačije postupaju.

er, navikavši se od rođenja na onu svoju vukovarsku jezičnu mješavinu, oni ne samo da lako prihvaćaju govor sredine u kojoj žive, nego isto tako, ako ne još i lakše, prihvaćaju književni jezik. Prihvaćaju, dakle, nešto što ne pripada nikome posebno, nešto što je opće i zajedničko, što je službeno i što je neka vrijednost kojoj svi treba da teže. Oni se diče time što govore onako (ili gotovo onako) kako se govori na radiju, pa lako postaju spikeri ili glumci, ali se još više diče time što preko jezika usvajaju i sve druge opće vrijednosti.

Jasno je i zašto: kako je s govorom, tako je i sa svim ostalim, premda sve od govora počinje. Vukovarci silno vole svoje lokalne specijalitete (štuku i Vuku, kotlić i fraklić, vino i ino), ali ne misle da su njima presudno određeni. Zato ih nećete čuti da time gnjave svoje sugovornike, kao što ih nećete vidjeti na zavičajnim skupovima gdje javno sline o sebi i o svome gradu kao o nečemu najboljem pod kapom nebeskom. Oni vjeruju da ih svijetu približava ono što taj svijet može razumjeti, i ono što je u njihovoj zavičajnoj prtljagi svjetsko. A to je prije svega govor, a s njime i čitav svjetonazor. Zato su u javnosti uvijek na strani općih vrijednosti, dok ono što je lokalno ostavljaju za po kući, kao što kod kuće konzumiraju fine zalogaje iz rodnog kraja.

DAN GRADA VUKOVARA JE DAN KADA JE VUKOVAR DOBIO STATUS SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA, A SLAVI SE 3. SVIBNJA. (Čl. 5. Statuta Grada Vukovara)

Donoseći Statut Grada Vukovara gradski čelnici odlučili su da se 3. svibnja slavi kao Dan Grada Vukovara, jer je u crkvenom kalendaru toga dana blagdan svetih Filipa i Jakova. Stolna crkva u Vukovaru upravo nosi imena ova dva sveca koji su zapravo zaštitnici grada od 1723. godine, kada je započela izgradnja crkve sv. Filipa i Jakova.

Program za dan grada.

Halid s Vukovarcima slavi Dan grada.
Nakon učestalih poziva za gostovanje, Halid je odlučio gradu heroju darovati</FONT> koncert 3. svibnja, na Dan grada Vukovara, a domaćin je njegova besplatnog nastupa na gradskom trgu gradonačelnik Željko Sabo.

01-02 05. 2010.	IV TRADICIONALNI TURNIR U TENISU PRIGODOM DANA GRADA Tenis igrališta u Borovu naselju u 10,00 sati U organizaciji Teniskog kluba „Borovo naselje“
02. 05. 2010.	NATJECANJE U STRELJAŠTVU „MEMORIJAL DVANAEST REDARSTVENIKA“ Streljana u Vukovaru u 10,00 sati U organizaciji streljačkog kluba „GRIČ 7“
03. 05. 2010.	ULIČNA ATLETSKA TRKA Staza trčanja: Veleučilište – centar grada U organizaciji Zajednice sportskih udruga grada Vukovara
03. 05. 2010.	IX TURNIR U ODBOJCI ZA ŽENE PRIGODOM DANA GRADA Ulica 204. Brigade bb u 15,00 sati U organizaciji udruge Hrvatska žena Vukovar

lijepoo od grada vukovara

Ma svašta nešto će se događati ovih dana i Bikeri i mimohod i koncerti i sportskih aktivnosti...i roštiljada u Adici..ma toliko toga ...tako tko god se zaleti turistički ili nekim poslom u grad imati će vidjeti i moći će prisustvovati koje čemu..jer grad je malen i što god da se događa vidi se čim se prolazi kroz grad ..ali gužvu će moći vidjeti i u njoj sudjelovati ako idete kroz grad

Bikeri..ako ima koji da nas posječuju...dođite nam. Miting je svake godine na aerodromu..pa svi voljni mogu pogledati grad i iz zraka...ako se ne varam bila je vožnja od pola sata nekih 200tinjak kuna. Skup je uvijek velik ima bikera od svuda. Mislim da najviše iz okolice Splita i šibenika.

Nije grad ali je na Vučedolu. Upravo grade muzej i kada ga završe biti će predivno...ukopan u zemlju.. za sada je sve u radovima..a ovo je pogled sa iskopina. Ovo je uz vodu..


A ova je skoro sa istog mjesta samo iznad vode

Tenk na Trpinjskoj cesti.

Ovo je iz bolnice slika..nisu zatvorili rupu od granate bila je samo staklom zatvorena. Danas ne znam jel još postoji..jer obnavljaju bolnicu..napokon.

Stpo iz `91.

Duž nje je boli groblje tenkova u ratu.

Nemam pojma gdje je to pisalo ..ali znam čim se prijavi neki grafit bio naš ili njohov redari ih odmah prebojaju.

Obovljen je Zavod za zapošljavanje..(mada malo koga zaposle)..a ovo srušeno i dalje stoji srušeno.

Ovo do Doma kulture (divlja obnova) "baš super" stoji ta stakelna grada uz jednu staru baroknu zgradu.

Pa je prije 3 god dobio krov i zidove..možda jednom bude novaca da opet bude ovakav.

Uz šetalište pored Dunava..poklon grada Trogira