Percepcija provokativnih situacija

Ako nečiju reakciju doživljavamo kao namjernu, ako smatramo da nas netko želi izazvati ( verbalno ili fizički) naša reakcija je obično agresivna..
Jedan psiholog je rekao negdje da je vrlo mnogo istraživano što dolazi do subjekta, ali vrlo malo što subjekt čini s onim što do njega dopre, to jest, on smatra da je vrlo važno razmišljati gdje se nalazi opažač koji prima informaciju?

Faktori koji determiniraju našu percepciju obično su podijeljeni na fizikalne, fiziološke i psihološke. Dok su prve dvije skupine uglavnom takve naravi da pridonose da su naše percepcije slične, psihološki faktori su ti koji dovode do toga da su percepcije događanja različite..
„Doživljaj“ je ta naša „crna kutija“ koja „moderira“ i „generira“ naše različite reakcije. U fizičkom svijetu slabo udarena biljarska kugla ( i obratno : jako udarena) izaziva blagi pomak ( a jako udarena ide daleko) u psihičkom „svijetu“ neki veliki psihički događaj u nas ne mora izazvati „buru“, ali ako nešto za nas ima važnost izazvat će oštru reakciju. Dakle, mi u našem psihičkom svijetu ne „fotografiramo“ već: organiziramo, selekcioniramo i interpretiramo..

Pitanje:

Kakvi su vam „filteri“ – ogranizacije, selekcije i interpretacije? Što vas najviše može isprovocirati? Jeste li dovoljno svjesni
„iskrivljenosti“ svog „objektiva“, subjektivne „optike“, i subjektivnosti svoje percepcije provokativne situacije?

Ps. Karakteristike provokatora su nešto što također igra „ulogu“. Nađeno je da muškarci blaže reagiraju na provokaciju žena nego
muškaraca, a da u tom pogledu posebnu važnost ima atraktivnost te ženske osobe.

Uf...baš razmišljam o svemu ovome.Kako me pogodi : Toliko mi je i komplicirano samu sebe objasnit.Čekaju me neki papiri za posao koje moram pripremit za sutra...ali ću baš posebno obratit pažnju na ovu temu

teaa je napisao/la:

Uf...baš razmišljam o svemu ovome.Kako me pogodi : Toliko mi je i komplicirano samu sebe objasnit.Čekaju me neki papiri za posao koje moram pripremit za sutra...ali ću baš posebno obratit pažnju na ovu temu

So, well...

Jedna od teorija zašto se ljudi sukobljavaju upravo se zasniva na tome da različite percepcije to uzrokuju. Ljudi su selektivni, pa prenaglašavaju ( ili podcjenjuju) različite stvari što uzrokuje sukobe. Nešto nas u nekom trenu života tako strašno smeta i bude nam provokativno, a nekom drugom ta ista stvar predstavlja banalno i potpuno je tolerantan spram toga. I - eto sukoba...zbog različitih interpretacija..

Najvise me moze isprovocirati necija drskost..bezobrazluk...

Zna da znam da laze i nastavlja da lupa gluposti...zna da znam istinu a i dalje laze...to me izludjuje...

zasto jednostavno nismo svi uvek iskreni...zasto nismo realni ?

Dali sam svesna iskrivljenosti svog objektiva? - Naravno da jesam...zato puno puta dozvoljavam da me i dalje lazu...ja slusam...

al sve ima svoje granice...

Moja atraktivnost nije mnogo pomagala jer se trudim da ne izazivam bes kod ljudi...

mihaela je napisao/la:

Najvise me moze isprovocirati necija drskost..bezobrazluk...

Zna da znam da laze i nastavlja da lupa gluposti...zna da znam istinu a i dalje laze...to me izludjuje...

zasto jednostavno nismo svi uvek iskreni...zasto nismo realni ?

Dali sam svesna iskrivljenosti svog objektiva? - Naravno da jesam...zato puno puta dozvoljavam da me i dalje lazu...ja slusam...

al sve ima svoje granice...

Moja atraktivnost nije mnogo pomagala jer se trudim da ne izazivam bes kod ljudi...

Upravo se o tome radi na ovom topicu. "Realnost" je podložna našim osjećajima i mislima koje "iskrivljuju" tu realnost ( istinu) prema interesima.
Naša percepcija je zapravo a-percepcija. Osjetljiviji smo ( ili manje osjetljivi, ili to uopće nismo) na neke događaje i stanja jer nam oni smetaju upravo zbog nekog određenog razloga koji je možda skriven u podsvijesti. Nekada davno otac se poigrao s nama kada smo bili negdje na rubu ispod ponora - i mi se cijeli život bojimo visine obnavljajući taj strah. Nismo spremni prenijeti krivicu na oca i unijeti loše osjećaje prema osobi koja nam je draga: naša podsvijest radije izabire ovaj strah od visine nego da se izloži patnji gubitka jakih osjećaja spram oca. Apercepcija je uvijek obojena osjećajima...
Iskivljenost naše percepcije nije u domeni svjesnog. Vrlo često naša su emocionalna stanja pod utjecajem snažnih osjećaja proizašlih iz strahova i osjećaja koju svijest ne izlaže bolu i patnjama, nego ju derivira u svjesnost na ovakava način - kroz iskrivljene percepcije stvarnosti.
Uvijek se nasmijemo onom objašnjenju sublimacije koja je, također, svojevrsna teorija apercepcije, po kojoj su kirurzi pritajeni koljači i serijske ubojice, samo je njihova podsvijest tu pulziju derivirala u društveno prihvatljivo zanimanje. Pa onda oni te svoje osjećaje mogu oslobađati na ovakav, prikladan način...

ne reagiram agresivno...ovisi o čem se radi,al obično se povlačim,ne volim se s nikim svađat,a i neznam se svađat i uvijek zablokiram neznam šta da kažem itd..kasnije mi prođe kroz glavu trebala sam to i to...

uglavnom ne napravim ništa....