Umiješati se ili ostati po strani?

Ponekad se nadjemo u situaciji da se u zivotima nasih dragih osoba desi nesto i da mi osetimo potrebu da, pa da kazem, potpuno nepozvani "intervenisemo", tacnije, damo koji savet ili informaciju za koje nismo pitani i uglavnom to uradimo (bar ja)...Ali, da li uopste imamo pravo da se mesamo u neciji zivot? U vecini slucajeva to je dobronamerno...ali, da li je istina uvek dobar izbor? Mozda ipak treba pustiti tu osobu da uradi kako ona misli da treba, bez nametanja naseg misljenja, jer i da pogresi, na greskama se uci...?

Da li ste skloni tom "mesanju u tudj zivot" ili ipak pricate samo kad vas neko nesto pita? I inace, kakav stav imate o ovome...?

Ne mjesam se, ali savjet dam, ako ga osoba hoce cuti.....ako ne, ne kazem ga.

Posto znaju da sam iskrena, uvijek pitaju moje misljenje i ja im kazem , ali samo ako pitaju

Komplikovano...kad me neko nesto zamoli onda mu pomognem ...mada ima situacija kad bih se umijesala kad mi je neko jako drag.. da mu ukazem na nesto sto trenutno ne vidi ...ali to vrlo rijetko radim jer ne znam kako ce reagovati ta osoba ...da li ce misliti da li sam dobronamjerna ili nesto drugo...sto se tice moje djece tu se uvijek mijesam ...mada uvidam sad da ne bih trebala ...dovoljno je promatrati i stalno biti u toku ..pa jedino ako je nesto bas lose po njih onda reagovati...tj mijesati se u njihov zivot ....a bez obzira koliko se mi mijesali ili ne ta druga osoba ce opet ciniti po svome tako da ce opet nauciti nesto na greskama...a inace ne volim se mijesati ni u ciji zivot ...kao sto ne volim da se neko meni mijesa...osim ako trazim savjet ili od mene se to trazi

Imas pravo B. Meni je moj pokojni otac rekao lose si izabrala za muza....ja sam mu rekla kaj ti znas.....na koncu je imao pravo......ako pitam za savjet, onda cu i saslusati, e sad nemoram ga prihvatiti.....ali je lijepo cuti cak i dobro doslo cuti drugacije misljenje....

slazem se ..Mazo lijepo je uvijek cuti od drugog misljenje ...jer mi u nekim momentima ne vidimo ili ne zelimo da vidimo...koliko puta sam pomislila ...e da sam poslusala ...ali kasno jer u tim trenutcima nije nas briga za tude misljenje ...ili kad smo mladi bili a i sad kad ti neko kaze ..e jesam ti rekla ...meni se kosa dize na glavi ...ali i ja gresku pravim koju nastojim da izbjegavam a to je da prestanem djeci govoriti znala sam ..ili jesam ti rekla ..nastojim s njima razgovarat sta dalje ...i vidim da je mnogo bolje nego ono u stilu poslusaj sta sam ti rekla vidjeces kasnije .... a i sad bih volila smoc snage pa poslusat neciji savjet a ne samo saslusat ..ne znam nikog da je ucinio nesto sto ga je drugi savjetovao za njegovo dobro ..svak saslusa ali ne poslusa ....

Obično pričam ako me se pita iako nekad refleksno poletim s savjetom al ta osoba svakako učinit će šta ona želi,ne očekujem da me se posluša.A sad baš da se mješam ne,svatko radi sa svojim životom šta želi i najbolje zna za sebe pa i ako pogriješi pogriješio je sebi ne meni,tu sam kome treba i kad treba drugo šta možeš.

Maza je napisao/la:

Ne mjesam se, ali savjet dam, ako ga osoba hoce cuti.....ako ne, ne kazem ga.

Slažem se. Odnosi su suptilna kategorija, naše "uplitanje" može donijeti ponekad više štete nego koristi, unatoč našoj dobronamjernosti - jer, jednostavno, nedovoljno poznajemo složeno "tkivo" odnosa koji postoje među osobama. Zato, valja takve savjete davati oprezno i s puno, puno, puno rezerve..

Ja bas ne volim da se mesam...
Nekad i kad me pitaju, ne dajem svoje misljenje....Jer posle ako ispadne lose bude "Mima rekla..."
Ali naravno, ako je u pitanju neko iz moje porodice ili drugarica, drug...i jos po neko ...naravno da necu da cutim i gledam ako mu se nesto desava...jer X puta sam bila u situaciji da nisam ni shvatila da mi se nesto lose desava u zivotu dok mi neko nije ukazao na to...
treba imati nekoga ko ce uvek biti tu da ti kaze kad nesto ne valja...

Pikachu je napisao/la:

Ja bas ne volim da se mesam...
treba imati nekoga ko ce uvek biti tu da ti kaze kad nesto ne valja...

Korektiv je dobrodošao - samo: možemo li mu vjerovati do kraja? Koliko, zaista, poznaje sve naše razloge, interese, osjećaje..pa da nam njegov savjet bude nedvosmisleno i potpuno koristan i da ga prihvatimo iako se ne slažemo s njim?

californiamen je napisao/la:

Pikachu je napisao/la:

Ja bas ne volim da se mesam...
treba imati nekoga ko ce uvek biti tu da ti kaze kad nesto ne valja...

Korektiv je dobrodošao - samo: možemo li mu vjerovati do kraja? Koliko, zaista, poznaje sve naše razloge, interese, osjećaje..pa da nam njegov savjet bude nedvosmisleno i potpuno koristan i da ga prihvatimo iako se ne slažemo s njim?

Imam 3 osobe kojima verujem...i znam da mi ne zele nista lose...i uvek ce biti tu da mi ukazu na nesto ako gresim, da se raduju sa mnom ako ima razloga za to ili da me tese ili jednostavno budu pored mene kada sam lose...

Ako imas bar jednog takvog prijatelja...ili opste nekoga...ko te poznaje tako dobro...do detalja bukvalno...ne mozes da mu ne verujes....
Jednostavno...i da mu ne kazes....zna sta mislis, zelis...osecas...

A i nigde ne pise da moras da prihvatis njegov savet...on je tu da ti UKAZE na to da gresis....a ti to mozes da ignorises...ili pak razmislis o tome zasto on tako misli...i da li je u pravu...

Pikachu je napisao/la:

A i nigde ne pise da moras da prihvatis njegov savet...on je tu da ti UKAZE na to da gresis....a ti to mozes da ignorises...ili pak razmislis o tome zasto on tako misli...i da li je u pravu...

Put do pakla popločan je dobrim namjerama - i njegova dobre namjere da ukaže pogreške mogu imati loše temelje, i cijela kula je tada na pijesku. No, naravno da vrijedi saslušati drugog - više glava više misli, više očiju više vidi... ..no, tko poznaje bolje moje motive, moja zadovoljstva, moje strahove - od mene..

Samo sam rekla da je nekada potreban neko da te trgne...i vrati u stvarnost...ako uvidi da to sto radis nije dobro...
Dva puta u zivotu sam se nasla u takvoj situaciji...bez mame, brata i drugarice ne bi bila ovo sto sada jesam...

Tako da....moze da mi prica ko sta hoce...ali bez bar jednog dobrog prijatelja...koji samim tim sto je prijatelj IMA pravo da se mesa u nas zivot....covek je izgubljen...

msm to je moje misljenje....

Ne nužno... Ako prijateljici naprimjer ukažeš na to da ju njen dečko vara ili nije dobar prema njoj, ona će se naljutiti, ali ne na njega kako bi to bilo za očekivati, nego na tebe jer pričaš nebuloze iz zavisti...

Kad tinejđer gleda svog prijatelja kako se drogira, zna koliko je to loše i želi ga spasiti, upozorava ga, savjetuje no sve neuspješno... i kad on dakle odluči to reći prijateljevim roditeljima, samo i isključivo zato da spasi prijatelja dok ne postane prekasno, biva odbačen i od prijatelja i od prijateljevih roditelja jer tko se usudio tako nešto ružno reći protiv njihovog idealnog djeteta...

Takvih i sličnih primjera ima koliko voliš... Ovi opisani su se stvarno desili......
Kao što reče californiamen, put do pakla popločen je dobrim namjerama...

GricGric je napisao/la:

Kad tinejđer gleda svog prijatelja kako se drogira, zna koliko je to loše i želi ga spasiti, upozorava ga, savjetuje no sve neuspješno... i kad on dakle odluči to reći prijateljevim roditeljima, samo i isključivo zato da spasi prijatelja dok ne postane prekasno, biva odbačen i od prijatelja i od prijateljevih roditelja jer tko se usudio tako nešto ružno reći protiv njihovog idealnog djeteta...

Takvi roditelji su debili onda...
Ako nista drugo bar bi trebali da provere dete...
jer, niko, a kamoli najbolji prijatelj tvog deteta nece to reci bez razloga...

Uvijek sam kada sma bila mlađa "gurala nos", ne u zlu čisto u dobroj namjeri savjetovala bi bez da bi me se tražilo savjet..
Danas sam se pametnija....ne laprdam ništa dok me se ne pita...i to ovisno koliko smo dobri...prijateljima dobrim ću kazati bez uljepšavanja što mislim..i što bih ja uradila...ali isto tako moraju me tražiti savjet sami..ne letim pred rudo.

Pikachu je napisao/la:

Samo sam rekla da je nekada potreban neko da te trgne...i vrati u stvarnost...ako uvidi da to sto radis nije dobro...
Dva puta u zivotu sam se nasla u takvoj situaciji...bez mame, brata i drugarice ne bi bila ovo sto sada jesam...

Tako da....moze da mi prica ko sta hoce...ali bez bar jednog dobrog prijatelja...koji samim tim sto je prijatelj IMA pravo da se mesa u nas zivot....covek je izgubljen...

msm to je moje misljenje....

Naravno da nismo "sami na svijetu"! Naravno da postoje značajne druge osobe u našem životu ( "significant others") koje utječu na nas i čije osjećaje i mudrost misli cijenimo i važan su dio našeg psihičkog konstrukta. Radi se samo o tome da budemo oprezni i da one važne odluke provjeravamo i odlučujemo sami - nitko, pa niti najbolji prijatelj, ne može niti smije preuzeti tu odgovornost. Prijatelj ( ili druga značajna osoba) ima pravo miješati se u naš život - do granice koja se zove "naša odluka".

A sta ako se prijatelj, ili ko vec, naljuti sto se nisi umesao? Sad mi to pade na pamet...ono, vidis da se nesto desava sa nekim...i cutis...i na kraju kad sve ispadne lose, on dodje kod tebe i pozali ti se ili ptrazi savet...a ti kazes da si videla sve, al si cutala....sta onda? Mislim, tim dajes utisak toj osobi da ne moze da se osloni na tebe...a samim tim onda nisi prijatelj...
Komlikovano....

Baš je komplicirano...jer...ako se čovjek odluči da kaže mora biti krajnje oprezan i to je na neki način miješanje u privatni život.
Nije jednostavno uopće..i rizik nije mali.

Umješam se kada od frenda ženu vidim sa švalerom

Mimi je napisao/la:

Ponekad se nadjemo u situaciji da se u zivotima nasih dragih osoba desi nesto i da mi osetimo potrebu da, pa da kazem, potpuno nepozvani "intervenisemo", tacnije, damo koji savet ili informaciju za koje nismo pitani i uglavnom to uradimo (bar ja)...Ali, da li uopste imamo pravo da se mesamo u neciji zivot? U vecini slucajeva to je dobronamerno...ali, da li je istina uvek dobar izbor? Mozda ipak treba pustiti tu osobu da uradi kako ona misli da treba, bez nametanja naseg misljenja, jer i da pogresi, na greskama se uci...?

Da li ste skloni tom "mesanju u tudj zivot" ili ipak pricate samo kad vas neko nesto pita? I inace, kakav stav imate o ovome...?

Ne mjesati se.Ni u kom slucaju.Osim ako je neciji zivot direktno ugrozen.To su rijeteke i vanredne situacije.Poslije uplitanja kod tih stvari obicno ispadnete govno i djubre zauvijek.Ko se s kim svalera ili ne,nije nasa briga.Mislim na nas druge.Ljudi vole salate razne,tako i od zivota.Mi da budemo zacin necemu losem nije bas ugodan osjecaj.Prema tome,bez uplitanja u tudji zivot.Imamo svoj i o njemu se briga treba voditi.

Kad me se pita dam savjet i svoje viđenje toga...
A dok me se ne pita, ne zanima me..

To je u biti i pravi stav Gracija!

Rokerka je napisao/la:

Ponekad se nadjemo u situaciji da se u zivotima nasih dragih osoba desi nesto i da mi osetimo potrebu da, pa da kazem, potpuno nepozvani "intervenisemo", tacnije, damo koji savet ili informaciju za koje nismo pitani i uglavnom to uradimo (bar ja)...Ali, da li uopste imamo pravo da se mesamo u neciji zivot? U vecini slucajeva to je dobronamerno...ali, da li je istina uvek dobar izbor? Mozda ipak treba pustiti tu osobu da uradi kako ona misli da treba, bez nametanja naseg misljenja, jer i da pogresi, na greskama se uci...?

Da li ste skloni tom "mesanju u tudj zivot" ili ipak pricate samo kad vas neko nesto pita? I inace, kakav stav imate o ovome...?

Koliko god nam bili bliske i drage osobe, kada su u problemu, onda svi imamo razlicito vidjenje stvari. Koliko god zelimo biti dobronamjerni u nekim stvarima, mnogi to mogu protumaciti potpuno suprotno... Ne volim se mijesati u tudje stvari, mozda sto ja licno volim sama rjesavati svoje probleme, pa mislim svi su takvi, ako me neko pita za misljenje ili savjet, reci cu uvijek, ali prethodno procijenivsi da li ta osoba zaista zeli cuti iskreno, ili ono sto njoj odgovara, ako je ovo prvo uvijek ...ako ovo drugo...precutacu i ono sto sam htjela reci i to da sam ista primjetila

Ja sam na svojoj koži osjetila kako prešučene stvari mogu boljeti.
Bolje saznati od drage ti osobe na vrijeme... Mislim da ako si iskren prema nekome više pomaže nego odmaže.

Rokerka je napisao/la:

Da li ste skloni tom "mesanju u tudj zivot" ili ipak pricate samo kad vas neko nesto pita? I inace, kakav stav imate o ovome...?

nisam sklon tom pričanju i ne zanima me kad tko s kim je legao ili nije ili ga je ili ju na ovaj ili onaj način oštetio, bilo duhovno ili materijalno...a, kad me i pitaju ne znam ništa...jer kad god da kažete u 99% slučajeve Vi ćete ispasti budala i onaj koji se mješa i želi tuđu nesreću...jedino bih kazao ako bi nečiji život na bilo koji način ugrožen bio...a, to tko je s kim legao ili će leći, te me gluposti ne zanimaju...svatko je dovoljno zreo i odgovara za postupke...i ne treba ja da se tu petljam...nek uživa svatko kako voli i želi...to bi bio moj stav...