Kultura noosfere?

https://www.youtube.com/watch?v=WPMAllL_0KI
https://www.youtube.com/watch?v=fxUz-B0BZrM
__

Prije nekoliko godina umjetnički svijet iznenadila je pojava perfomancea ruskog umjetnika Olega Kulika. Cijela stvar izgleda ovako: Kulik u galeriji ima sagrađenu pseću kućicu u kojoj je danonoćno, posve nag, hodajući i lajući poput psa.
No, autor je postao istinski slavan kada su ga organizatori na dvije izložbe u Zurichu i Stockholmu prijavili policiji jer je ozbiljno grizao posjetitelje. Policajci najprije nisu vjerovali da je on na izložbu pozvan da bi se ponašao kao pas, ali kada su organizatori to potvrdili policija ga je pustila u nemogućnosti da ga se za bilo što optuži.
Nakon privođenja Kulik je u jednom trenu prestao glumiti psa i objašnjavao postupke prebacujući krivicu na posjetitelje i organizatore jer su ga prvi izazivali i udarali u glavu, to jest, ophodili se prema njemu kao prema pravom psu, a osim toga ulazili su u prostor gdje je bilo zabranjeno i označeno upozorenjem: OPASAN PAS. Organizatore je krivio jer su mu stavili predug lanac pa je bez problema mogao doseći posjetitelje.

Problemi, reference, etablirano i kontekstualna značenja? Previše toga, ali ja bih se koncentrirao samo ovo:

Kultura noosfere
Kulik zagovara novu kulturu, tzv. Dubinsku ekologiju - u kojoj će čovjek dekonstruirati dijalog između čovjeka i životinje, prestajući životinju doživljavati kao neantropomorfno Drugo. Prema njemu: Istinska se demokracija može uspostaviti jedino na politički inkluzivnoj ideji zoocentrizma ( čovjek je prije dio nego mjerilo biosfere našeg planeta). Zoocentrizam integrira čovjeka kao subkulturu u veću cjelinu sveujedinjene kulture noosfere ( izvedeno iz noos: sposobnost njuha). Sama je džungla zapravo mnogo uspjeliji oblik društva bez prekomjerne sofisticiranosti koja trenutno guši čovječanstvo. Najbitnije je u svemu da džungla ostaje jedino mjesto gdje jaki, pametni i energični mogu iskazati sve svoje sposobnosti u igri.
( Valja napomenuti da je ovo povezano sa Freudovom tezom da je ključni korak u povijesti čovječanstva bio trenutak čovjekovog uspravljanja i ravnanja putem vida – a ne više isključivo putem mirisa. Od tog trenutka, nastavlja on, izmet se doživljava kao nešto što smrdi i što nam se gadi, tj. socijalizacija je ta koja uvodi gađenje a dijete ( koje svoj izmet ne doživljava gadljivim) mora u svom analnom erotizmu prevladati taj – mirisno negadljiv - stadij)
___

Pitanja:
Ok, O.Kulik pokušava šokantnošću i brutalnošću - prikazati svoje teze i stavove. No, što mislite o cijeloj priči da smo zaboravljanjem vlastite animalnosti zapravo izgubili bitan dio svoje osobnosti? Da li smo zaista zaboravili, da li je zaista ta "debela kora" civilizacije - ugušila u nama to DIVLJE?
Ili..?

Ajde, da malo "pročistim" temu dodatnim..pitanjima..

Da li odnos čovjeka i životinje ( u kontekstu teme..) počiva na tome ( institnktivnom odgovoru) da čovjek svoju nesputanost, praiskonsku izgubljenu strast više ne posjeduje i zamjenjuje ju odnoseći se EMPATIJSKI prema životinji? Kućni ljubimci se npr. doživljavaju kao ravnopravni članovi obitelji? Konotacije? Pitanja?

Kulik je u perfomanceu pas - ali: zar ne mora on, sijedom događaja na policiji ( vidi opis u prvom postu..) biti i pred vladavinom prava i istinske demokracije koju zagovara i koja ukida ANTROPOCENTRIZAM čovjeka - biti i ODGOVORAN PAS?
( u srednjem vijeku poznata su suđenja životinjama – nakon jedne oslobađajuće presude nametnicima koji su poharali vinograd, vlasnik je, po odluci suda, morao izmjestiti nametnike na novo područje i omogućiti im nesmetan život)

Slažem se sa tim da danas svoje kućne ljubimce doživljavamo kao članove obitelji...koliko mi zapravo više ne posjedujemo tu praiskonsku strast, nesputanost ne znam...samo se da zamjetiti da pokušavamo nadzirati sve u životnjiskom svijetu, pripitomljavnje divljih životinja., istrebljivanje .. i naše pokazivanje nadmoći nad tim bićima.( koliko sad ovo spada u temu , ne znam )...

Podjela između ljudi i životinja posljednja je metafizička podjela koja još nije dekonstruirana.
( Jacques Derrida).
___

Da, taj empatijski doživljaj životinjskog je bitan..to je tema o kojoj nam Oleg Kulik želi reći nešto više..što smo zaboravili..
Referiram cijelu situaciju oko Kulikovih teza i kontekstualnog u umjetničkolm perfomanceu na pokušaj kojeg Kulik i etablirano pokušava profilirati: idealni komunikacijski demokratski univerzum u toj novoj dubinskoj ekologiji, u odnosu čovjek-životinja, u kritici – a to je suština – antropocentrističkog doživljaja
stvarnosti. Dubinski ekolozi ( Petar Singer: Nije mi u interesu da patim. Ako patim, tada sam u stanju u kojem, što se tiče intrinzičnih odlika, ne bih
trebao biti..) povlače u kontekstu patnje paralelu između ljudskog i životinjskog svijeta i smatraju da ih,stoga, treba tretirati jednakopravno..

U knjizi R.Salecl Protiv ravnodušnosti, zanimljivo se dotiče ova razlika u kontekstu jezika kao bitno označavajućeg u razlici. Autorica navodi teze Jacyues Lacana koji pokušava demistificirati ovaj fenomen navodeći da pas ima bitno različit pristup jeziku od čovjeka. Autor ( Lacan) smatra da je ključno podvući da pas uspostavlja komunikaciju s čovjekom samo kada osjeća unutrašnji postisak/potrebu i da taj suodnos ( za razliku od čovjeka koji to postavlja hijerarhijski) psa spram drugog nije u niti kakvom simboličkom poretku. Pas ( životnja) u komunikaciji - ne ravna se prema označitelju – velikom Drugom.

Naš odnos prema sebi ( i prema drugima) uvelike je određen antropocentrički - kao da smo jedina bića na kugli zemaljskoj. Zatomili smo sve to životinjsko u sebi i, onda, podjarmili i životinje, zaboravljajući da tako gubimo i bitan dio svoje osobnosti..

Koliko zapravo gubimo time? To pitanje se uvijek vraća i vraća..dok god ga ne odgovorimo.

Ne znam da li ću baš stručno odgovoriti na ovu temu.Nemam životinju u kući...moja prijateljica ima i psa i mačku .Zna sve oko njih,njihova ponašanja,uredna je,redovito ih izvodi vani.Taj pas je član familije,prema njemu se ona ponaša na autoritativan način,djeca malo razmaze,ali ona to sve fino održava.Ljudi koji su više sa životinjama,bilo psi ili...recimo konji,bolji su ljudi.Zadovoljniji i bolji u komunikaciji.Itekako je za zdravlje bolje imati psa.Oko njega se treba baviti i dati mu red.Kad mu dajemo red i dobar odgoj i sebi dajemo isto to.
Međutim ima ljudi koji te pse i ne odgajaju dobro,pa se desi da ugrizu djecu ili prolaznike.Tako je sve do čovjeka.Pas je dio familije kojega se ne smije zapustiti ili preskočiti njegove šetnje i obaveze.

teaa je napisao/la:

Ne znam da li ću baš stručno odgovoriti na ovu temu.Nemam životinju u kući...moja prijateljica ima i psa i mačku .Zna sve oko njih,njihova ponašanja,uredna je,redovito ih izvodi vani.Taj pas je član familije,prema njemu se ona ponaša na autoritativan način,djeca malo razmaze,ali ona to sve fino održava.Ljudi koji su više sa životinjama,bilo psi ili...recimo konji,bolji su ljudi.Zadovoljniji i bolji u komunikaciji.Itekako je za zdravlje bolje imati psa.Oko njega se treba baviti i dati mu red.Kad mu dajemo red i dobar odgoj i sebi dajemo isto to.
Međutim ima ljudi koji te pse i ne odgajaju dobro,pa se desi da ugrizu djecu ili prolaznike.Tako je sve do čovjeka.Pas je dio familije kojega se ne smije zapustiti ili preskočiti njegove šetnje i obaveze.

Pa da..Tea..
Ima u tome, tom odnosu spram životinja, tih tragova naše "animalnosti", našeg prisjećanja za sve to zatomljeno u nama..
Iako, osnovna umjetnička i suštinska poruka perfomancea I.Kulika je slična tom, samo na svojstven način: on želi apostrofirati "koru" civiliziranosti u nama kao nešto što je zatomilo naše najjače atribute - ljudske sposobnosti. Tu "koru" on zove pežorativno "antropocentristički doživljaj" - namjerno ju stavljajući kao nešto što je ukinulo ( kako navodi..) idealni komunikacijski univerzum. Smatra da je to unazadilo našu sposobnst ljudskosti, da je civilizacija zlo koje krši istinska demokratska načela..

Kultura noosfere je nova kultura - oslobođena tog "prekomjernog" u nama, istinsko oslobođenje naše animalnosti, naše suštine..
No, sve to nameće nova i nova pitanja..

Ma interesantno je to kad su konji u pitanju i jahanje.Koliko toga se treba o konjima učiti i znati,koliko su to jedinstvene životinje.Jedan instruktor koji je svoj vijek odradio...uvijek kaže da ima toliko stvari o jahanju i konju samom koje i dan danas uči i sazna nešto novo.Konji su posebni,kad se jednom zavole,život bez njih je nemoguć.Oni su sastavni dio življenja i ne zaobilaze se.A svaki konj je poseban temperament i poseban način rada.
Sav taj život oko konja i odmara i tjera da stalno razmišljamo i osjećamo.Dok je čovjek kraj njih posebna je kemija koju se osjeća.Zašto idemo uvijek u prirodu i zelenilo?To je također opuštajuće i sve je to zdravlje.