Područja "vječne svjetlosti" na Mjesecu

Godine 2004, tim znanstvenika predvođen Dr. Ben Bussey-em s Johns Hopkins Sveučilišta pronašli su četiri područja na Mjesecu na rubu kratera Peary-a, širokog 73 km, koji ostaju osvjetljeni tijekom cijelog lunarnog dana.


Obrtna os Mjeseca nakošena je 1,5 stupnja u odnosu na čitavu Zemljinu orbitu oko Sunca. Kao posljedica, na Mjesecu se javlja mala promjena doba. Niska os nagiba znači da se nalaze nivoi kratera i polarni dijelovi koji nikada ne vide Sunce, alli postoje i planine na rubu vrhova kratera, koji su stalno osvijetljeni.
Smatralo se da nigdje na Mjesecu ne postoji takav vrh "vječne svjetlosti", no istraživanja su ipak pokazala da nekoliko sjevernih područja ostaju osvijetljena 95% vremena. Jedno od tih područja je tamnije, a drugo sjajnije, ali izgleda da ne postoji niti jedno mjesto koje svijetli konstantno tako da sve analize oko postojanja vječnog svjetla mogu biti preuranjene.
Na južnom mjesečevom polu ne postoje područja s vječnim svjetlom, a sjeverni pol ima vrhove koji su konstantno osvijetljeni, barem za vrijeme mjesečevog ljeta.
Ta lokacija na sjevernom polu, koja je konstantno osvjetljena, mogla bi u budućnosti poslužiti kao ljudska svemirska postaja, baza na Mjesecu. Dnevna promjena temperature bila bi samo 20 stupnjeva celzija, što bi olakšalo operacije mjesečeve baze u odnosu na mjesečev ekvator gdje se temperatura može promijeniti dnevno 250 stupnjeva.
Istraživački tim također je identificirao područja sa stalnom sjenom koje mogu biti pod ledenom korom. Ta područja bi mogla sadržavati određene količine smrznute vode što je nedavno i potvrđeno kada su tri odvojene misije na Mjesecu pronašle nedvojbene dokaze da na Mjesecu ima vode.
Dragocjena tekućina navodno je koncentrirana na polovima Zemljina satelita, a vjerojatno je formiraju solarni vjetrovi, objavili su znanstvenici. Kada se govori o vodi na Mjesecu to znači molekule vode i hidroksila koje su u interakciji s molekulama stijena i prašine u milimetarskom sloju na površini Mjeseca.