Duša i tijelo

Augustin
nikad nije razmišljao o Bogu a da istodobno nije razmišljao o čovjeku, a
rijetko je koju riječ izgovorio o čovjeku a da nije bila usko povezana s
govorom o Bogu. Isto tako rijetko govori o Bogu i čovjeku a da ne govori o vremenu
i vremenitosti.
Augustinovu filozofskom razmišljanju i istraživanju Bog i duša zauzimaju
prvotno mjesto.

Poznavanje
Boga i poznavanje samoga sebe međusobno su čvrsto povezani zbog toga što se
dolazi Bogu polazeći od duše, a i zato što se čovjeka može razumjeti samo kad
se u njemu prepozna slika Božja. Već od vremena svoga obraćenja, Augustinova je
velika želja upoznati što više Boga i dušu. Među prvim njegovim spisima,
poznatom razgovoru sa samim sobom- «Soliloquia» 1,2,7. čitamo:

Razum: Što dakle želiš znati?

Augustin:
Želim imati znanje o Bogu i duši.

Razum:
Ništa više?

Augustin:
Apsolutno ništa.»


Odnos
duše i tijela Augustin ne vidi kao Aristotel po kome je duša bitna odrednica
tijela, a niti kao Platon po kome su duša i tijelo dvije potpune supstancije
sposobne za samostalno djelovanje. Po Augustinu između duše i tijela postoji
duboko i bitno jedinstvo, premda su različite naravi. On ističe prednost duše
nad tijelom, ali nikad ne tvrdi da bi tijelo bilo «zatvor» duše. Čovjek je
prema Augustinu, «razumom obdarena supstancija, što se sastoji od tijela i
duše». Duša je stvorena na sliku Božju, a kao supstancija obdarena je razumom,
jednostavna je, duhovna, slobodna i besmrtna. Duša je život tijelu, sjedište je
misli i samosvijesti. Upravo je samosvijest, «memoria sui», stožerna misao za
dokazivanje duhovnosti, besmrtnosti i slobode duše. Čovjekova se nutrina pokazuje kao jedinstvo u
trojstvu svijesti (memoria), razuma (intelligentia) i volje (voluntas), te je
time slika božanskoga trojstva.

Besmrtnost duše


Augustin
dokazuje besmrtnost iz vječnosti istine čije je sjedište duša. Ljudska duša
živi uvijek, a um je zacijelo ili duša ili u duši. Naš um je bolji od našeg
tijela; tijelo je substantia, a bolje je biti substantia nego ništa. Augustin
promatra i mogućnost promjenljivosti (mutatio) duše, npr. da se duša mijenja
pod utjecajem tijela (starost, strah, bolest,...). Zaključuje da ako je duša
subjekt u kojem se neodvojivo nalazi um, i ako duša može biti duša samo ukoliko
je živa, i ako u njoj um ne može biti bez života, a um je besmrtan, tada je
duša besmrtna.

Hmmmmm..Niky..
Morali bismo najprije raščistiti da li je ovo tema za pf. religija..ili pf. filozofija..
Jer to su dva različita sustava mišljenja..
Pa, stoga, pojam "duša" u religijskom mišljenju supsumira postojanje Boga kao onog koji "određuje" djelovanje duše, dok filozofija kao promišljanje svijeta i ljubav prema mudrosti ( philos - ljubav, sofia - mudrost) ne pristaje na "vjerovanje" već uz pomoć logičkog mišljenja traži dokaze za svoje argumente..
Da li je duša isto što i - svijest?

stavila sam tamo gdje sam smatrala prikladnim..admini ako odluče če je maknuti....

Niky je napisao/la:

stavila sam tamo gdje sam smatrala prikladnim..admini ako odluče če je maknuti....

Ne, taj prijepor je oduvijek bio..da li je "duša" samo religijski fakt, ili ga treba locirati i u filozofiju...
Ja sam, jednostavno, pristalica teze da filozofija treba operirati s pojmom svijesti, da je "duša" samo poetičan izraz za isto..

Mislim da ga treba locirati i u filozofiji...religijski dio ..ali da filozofije..a ne same religije

Niky je napisao/la:

Mislim da ga treba locirati i u filozofiji...religijski dio ..ali da filozofije..a ne same religije

Pojam svijesti ( ako smo razriješili pitanje o definiciji "duše") je jedan od najzanimljvijih u filozofiji i znanosti...
Tu su važna pitanja:
1. Što je zapravo - naša svijest?
2. Zašto postoji - svijest?
3. Kako svijest nastaje i - kako djeluje?

to jest..

"Kako fenomenologija tehnikolora može proizaći iz gnjecave sive tvari? Što čini organ koji nazivamo mozak tako radikalno drugačijim od drugih tjelesnih organa, recimo bubrega, dijelova tijela bez ikakvog traga svijesti? Kako može nakupina milijuna pojedinačno bešćutnih neurona proizvesti - subjektivnu svijest" ( Mc.Ginn)

idemo citirati Marxa: Ne određuje svijest život , nego život određuje svijest.
Što misliš o ovome ?

Niky je napisao/la:

idemo citirati Marxa: Ne određuje svijest život , nego život određuje svijest.
Što misliš o ovome ?

Ne govoriš li sada o - savjesti? Savjest je "društvena svijest".
Svijest - je nastala kao adaptivni obrazac homo sapiensa u procesu evolucije, kroz "strelicu vremena". Svijest se, mislim, odvija u umu čovjeka, ona je moždana aktivnost, rezultat fizikalnih i kemijskih reakcija. Mozak je sačinjen od 10 milijardi živčanih stanica od kojih svaka stanica opet stvara 10 000 neuronskih veza sa susjednim stanicama i tako stvara intenzivne komunikacijske oblike - stvara SVIJEST..
Svijest ( ili "svjesnost") je neuronski produkt..

A - savjest ( ili: "društvena svijest") je nešto sasvim drugo..

Da li bi se složio sa '' dualizmom '' ? Da naša duša je besmrtna , da je odvojena od tijela. Ili da naša duša umire onog trenutka kada umire naše tijelo ?

Niky je napisao/la:

Da li bi se složio sa '' dualizmom '' ? Da naša duša je besmrtna , da je odvojena od tijela. Ili da naša duša umire onog trenutka kada umire naše tijelo ?

Ne vjerujem u "dušu"; po meni to je termin za misticizam i "alternativu"..

Razmišljanje dolazi nakon osjeta...čime dolazimo do tog osjeta ?

Niky je napisao/la:

Razmišljanje dolazi nakon osjeta...čime dolazimo do tog osjeta ?

Osjeti su percepcije, živčani sustavi koji svoje informacije prenose u mozak. Mozak akceptira, sintetizira, sumira, obrađuje sve to...
Svijest je - uvid u sve to. "Uviđanje" je ključno u definiciji pojma svijest.