Rub arktičkog leda

Rub arktičkoga leda

Na granici sleđena oceana sve više temperature ugrožavaju divljinu čiji opstanak ovisi o ledu.


SNIMIO PAUL NICKLEN

NAPISAO I SNIMIO PAUL NICKLEN Jednoga ledenog svibanjskog popodneva kliznuo sam kroz pukotinu u morskome ledu i zaronio u Sjeverno ledeno more. Hladnoća vode zapljusnula mi je lice i glavu zaštićenu neoprenom takvom silinom da sam pomislio kako ću povratiti. Ronio sam južno od tjesnaca Lancaster, kod sjevernog vrha otoka Baffin u kanadskom dijelu Arktika. Temperatura mora bila je minus 1,6 Celzijevih stupnjeva, koliko otprilike iznosi hladnoća morske vode neposredno prije smrzavanja. Zubi su mi stiskali regulator dok sam se pokušavao othrvati mučnini. Uskoro mi se disanje usporilo, a glava otupjela na šok, pa sam zaplivao u mračnu dubinu. U jednom trenutku pogledao sam gore prema ledu, očekujući da će biti plav, bezobličan, beživotan – kao i uvijek u to doba godine. Ali nešto nije bilo u redu. Led je bio prošaran zelenim i smeđim mrljama. Kretao se. Trepnuo sam i provjerio dubinomjer. Htio sam se uvjeriti da nemam vrtoglavicu, koja može predstavljati smrtnu opasnost za ronioca koji radi sam pod ledenim krovom debelim gotovo metar. A onda mi je sinulo: to uopće nije bio led, gledao sam u golem oblak rakušaca, sitnih ljuskara. Hranili su se fitoplanktonom koji raste s donje strane leda u proljeće, kad se sunce vrati na Arktik. Promatrao sam temelj ekosustava, spoj leda i sićušnih životnih oblika o kojima ovise sve veće životinje – sjeverni medvjedi, kitovi, ptice i tuljani. Čitav život živim na kanadskom Arktiku i najveći dio karijere proveo sam fotografirajući područje na kojem led dodiruje otvoreno more. Kad sam počeo raditi, morski se led činio neuništivim: najveći dio zadržavao se i za najtoplijih mjeseci. Led nije samo običan krajolik. On je sastavni dio biologije svakog stvorenja koje živi u tom zaleđenom prostranstvu. Tijekom čitave godine, ali posebno u proljeće, sjeverni medvjedi tumaraju i love na ledu. Tuljani se na ledu odmaraju i rađaju mlade. Veliki grenlandski kitovi dolaze poput podmorničkih eskadra kako bi se hranili rakušcima i veslonošcima. Bijeli dupini i narvali pridružuju im se loveći arktički bakalar, čije se ličinke skrivaju u kanalima leda tankima poput prsta. Arktik bez leda nezamisliv je...

Istina da je nezamisliv..i mi možemo mrvicom pomoći..dovoljno je da recikliramo smeće..ali problem nismo mi već veliki zagađivači koji mogu sve samo nek podmazuju odgovorne i nema nigdje nikakvih problema...a mi će za 50-100 godina pričati... tj. nećemo mi naši praunuci će..kako su nam nekada polovi bili skroz okovani ledom..bijelog medvjeda i brdo drugih životinja će moći vidjeti samo na starim snimkama i slikama.