Darovi Duha Svetoga

Citat iz "Glasa koncila":
Tko god iz vjere i otvorena srca prima sakrament potvrde postiže na stanovit način i pravo na osobite darove Duha Svetoga. Pored već nabrojenih (dar Boga Oca, dar proroštva, dar Crkve), može se posvijestiti da su tu i darovi koji spadaju na identitet čovjeka kršćanina, pa onda i člana Katoličke Crkve. To je dar euharistije, dar Božje riječi (računa se na svjetlo Duha Svetoga u čitanju i razumijevanju Svetoga pisma), dar prisutnosti blažene Djevice Marije u Crkvi, dar čudesnog znaka jedinstva što ga katolici vide u Svetom Ocu kao nasljedniku svetoga Petra, kao i mnogo drugog.

Smatram da nije dovoljan sam sakrament potvrde za primanje svih Darova Duha Svetoga. Nije moguće spoznati dušu samo simboličkim činom, potrebno je nešto više. Ja smatram da sam spoznao dušu meditacijom i tada primio Darove Duha Svetog. Što vi mislite o tome?

Sakrament potvrde se daje nakon završetka pouke kad se novi kršćanin ili dijete smatra na neki način kompetentnim, dakle punoljetnim. No da bi se taj sakrament realizirao, potrebno je još puno toga. Bilo bi zgodno kad bi svi četrnaestogodišnjaci i stariji katekumeni automatski dobili darove Duha svetoga samim činom mazanja krizmom. Neki ih možda imaju i prije, neki ih dobivaju u tom trenutku, no pred velikom većinom još je dug put do punine blagoslova, ukoliko mu se ikad i približe.

Svi imamao Duhovne darove čovjek ih ne prima činom sakramneta, svatko od nas ima darove na nama je da ih pravilno koristimo dovoljno je da se sjetimo one priče o poverenim talentima. Matej 25:14-30. Kako koristimo svoje Duhovne darove tako ćemo i žeti.

Naravno. Sakramenti samo mogu pomoći, ukoliko je čovjek zreo za to i ako vjeruje :hy:

No puno je ljudi kojima sakrament dođe kao dio običaja tj. tradicije mislim obave ti onako formalno.

To je zapravo šteta. Ne zbog samog sakramenta, jer ako ga religija nema, nema ga. Nego sakrament potvrde mnogi smatraju nekom vrstom sakramenta inicijacije - uvođenja mladih ljudi u stanje viših kompetencija. O tim inicijacijama se dosta govori vezano uz šamanizam. No to sad nije bitno. Mislim da je važno djeci nekakvim formalnim slavljem dati do znanja da su došli do stupnja kad imaju više kompetencija, ali bi trebali preuzeti i više odgovornosti. Gledala sam kako se djeci među kojima je bio i moj sin oči sjaje, ne toliko zbog njima apstraktnog pojma primanja Duha Svetoga, nego zbog toga što su se osjećali odraslijima iznutra i izvana.

Slažem se. U mojoj Crkvi nema sakramenta potvrde, kod nas se obred krštenja obavlja kad osobe odrastu pa me to malo podsjeća kao i kod vas prilikom obreda potvrde. ::

Te stvari su se dosta mijenjale kroz stoljeća. Nekad su se ljudi krstili što kasnije, jer su smatrali da krštenjem osim izvornog grijeha uklanjaju i sve ostale grijehe koje su učinili za života. Tako se događalo da je ponetko umro nekršten jer se nije htio krstiti da može slobodno griješiti. To mi je bez veze...

Zanima me što kod vas kaže doktrina, što se događa s dušama onih koji nisu bili kršteni jer su umrli prije nego što su odrasli?

Da krivo su protumačili kao car Konstantin koji je "kršten" na samrti i to tako da je omotan mokrim platnom.

Mislim da bi RKC trebala više raditi na primanju tih darova u praksi, danas mi se sve u Crkvi i na misama čini kao obavljanje nekih formalnosti, bez da neke stvari zažive u praksi.

Ne igra ulogu samo Crkva bez obzira kako se zvala nego i vjernici.

Slažem se Teo, ali crkveni djelatnici moraju biti ti koji motiviraju i animiraju ljude na otkrivanje novih duhovnih spoznaja.

Kad velikom broju vjernika i odgovara ponašanje svećenstva, takvim vernicima je samo bitno ida jednom tjedno budu viđeni na misi ili samo na određene blagdane i time misle da su obavili svoju kršćansku dužnost.

Baš zato je bitno da ih se motivira na nešto više od toga.

Oni koji motiviraju te osobe osuđuju im brani neke javne nastupe vrh crkve npr. kao što su don Grubišić, velečasni Zlatko Sudac.... i sami vjernici bi mogli učiniti puno da izvrše pritisak na vrh kako se ne slažu s njihovim postupcima za to ih nitko ne treba motivirati.

Zato ja nisam slijepi pristalica jedne religije, nego od svake uzimam najkorisnije. Jedna je istina i jedan Bog.

A kojeg si Boga uzeo iiz svih tih religija?

Ne "uzimam" Boga samo iz tekstova, nego sam duhovno povezan s Bogom koji je duhovno biće, "uzeo" sam ga iz svoje duše i tako sam povezan s njim.

Aha onako kako ga ti doživljavaš

To nije fikcija ili subjektivni doživljaj, nego Bog spoznat na duhovnoj razini. Riječima ti to teško mogu pojasniti, to moraš sam iskusiti Teo.

ja sam iskusio, ja ne tražim Boga nego Bog mene ::

Ja sam potražio Njega.