Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili

Kako se nosite sa lažnim optužbama, kako reagirate kad vas netko lažno optuži za nešto?
Ja sam u životu poprilično flegmatičan, kad me netko za nešto lažno optuži nastojim mu mirno objasniti da je u krivu, a ako netko ustraje u lažnim optužbama i širi neku krivu sliku o meni; ili ga totalno otpilim ili mu izbrojim sve što ga ide. Nikad ne priznajem krivnju za nešto što nisam učinio i ne volim osobe koje šire laži i tračeve, neke i same sebe uvjere u laži.

ne priznajme lažne optužbe ni ja, (mada ne sjećam se da me je zadnjiput netko lažno za nešto optužio) isto lijepo pokušam reći ako ne ide onda se klonim tih osoba, tračevi i ostale laži ne volim slušati, sudjelovati u njima pa tako ni osobe ni osobe koje tračaju nisu mi drage.

Dobro si napisao. Najbolje se izolirati od tračera. A nemaš što prihvačati krivnju za ono za što nisi kriv.

Desilo mi se jednom i to prošlo ljeto da sam lažno optužena,ma nitko nije bio u biti kriv na kraju krajeva igrom slučaja ja sam bila kriva za tu jednu osobu,jako me je povrijedilo posebno jer oni koji me poznaju ne bi sigurno posumljali u mene,kako se nosim s time pa dok nisam istjerala tko koga i zašto nisam odustala,ne trpim lažne optužbe pa makar one kao što je ova moja bila takoreći nenamjerna uglavnom rješila sam da je se saznalo sve,to mi je bilo prvi puta da sam optužena za nešto i grozan osjećaj onaj prvi moment nemoći što ajd sad ti dokaži da nisi,a ja sam takva da moram dokazati jer znam da nikad nikome ne bi nažao učinila i onda da me netko blati ili ne znam šta nema šanse.

Ne volim takve ljude koji svoje krivice prebacuju na druge..ok ako sam kriva uvek kazem da jesam..

A zavisi ko prebacuje krivicu i o cemu se radi...necu se za svaku sitnicu i svakome pravdati...da to radim, gde bi mi bio kraj...?

Nema zavisi ko prebacuje krivnju

Ako nisam kriva ne prihvatam niciju

Ma, ne prihvatam...ali necu da se raspravljam...neka prica sta hoce, briga me...
I svakako, osoba koja me poznaje, u pravom smisli te reci, znace da nisam uradila to nesto...a ostali, ko su oni da se ja njima pravdam i gubim zivce za dz?

Nemas sta gubiti zivce nisi kriva mirna ti je savest i tacka.

Inace stojim iza svakog svog postupka pa tako ako sam kriva ili nesto uradila ako me pitaju kazem ,ne volim ono decije "ja nisam" a na kraju se ispostavi da jesam.

ne prihvatam krivnju kad nisam kriva ..i ne pravdam se nikome ..jednom kazem da to nije tacno ..i za mene je zavrseno ..ako neko i dalje misli da sam kriva za nesto sto nemam veze s tim ..drago mi je ako ce njemu biti lakse da tako misli ..ali kasnije nek mi ne dolazi ...

A ne, dragi moji.
Ja nikakvu krivicu ne prihvatam, ako nisam kriva.

jedan od najtežih osjećaja je osjećaj ''vječne krivnje'' na leđima....
a to ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju....
to je doista najveće krivnja...

Jednostavno ne treba nikome dozvoliti da nam nabija osjećaj krivice za nešto, normalni ljudi to ne čine jedni drugima. Najbitnije je to riješiti sam sa sobom, ne dozvoliti da osjećaj krivnje stanuje u nama. Uvijek treba slijediti savjest i intuiciju, truditi se uvijek biti dobar, svakome se može dogoditi greška, ako se dogodi pokajemo se za nju - ali osjećaj "vječne krivnje" ne smije stanovati u nama.

SADA znam to. SADA znam da nisam kriva ni za što.

Nikako.
Postanem krivac. Nemam snage izboriti se za sebe. Od uvijek je tako.
Mogu skočiti i skačem za vrat boli kome tko je nanjeo nepravdu nekom trećem, ali za sebe ne mogu.

Treba se braniti ako nisi kriv. Inace ces ostati kriv zauvek. Ovo je posebno vazno na poslu. Nikako ne prihvatati krivicu ako nisi kriv. Ako prihvatis krivicu onda nemas svoje ja i svako moze da te gazi kako god hoce.