Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom...

i to onda kada umre....

što mislite o ovoj rečenici...ima li tu istine?

ako umreš prije njega onda nema istine

Ma prijateljstvo je...ajde sad ti znaj , mene mogu osamsto puta povrijediti, ja sam kao budala, dok volim možeš mi raditi što hočeš.....I svi su mi bili pravi.

Mislim da je to preteška rečenica,najbolji prijatelj nas može nesvjesno sa nečim povrijediti,
kao i mi njega...ljudi smo griješimo...

Teatralna rečenica ... šta bi se reklo "fino dramatski obojana" :
Prije bi rekla da pravi prijatelji praštaju jedni drugima kada se povrijede. Ljudi smo -griješimo.

ja se slazem sa ovim

"Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom...i to onda kada umre...."

pravi prijatelj me tek povrijedi kad ode...zauvjek

..svi pravi ostaju pravi ako su bili pravi......i raziđemo se..daljine nas razdvoje..ali znam da tih par ljudi..za koje mogu reći da su bili i više od pravih i dan danas osjetim ...svaki put kad se sjetim tih dragih ljudi..živih ili ne živih svejedno..toplo mi je od njih..nismo više toliko prisni..ali imaju posebno mjesto u mom srcu svi..i povrijedili jedni druge i opet smo si ostali..samo smo postali, daleki pravi...prijatelji.

Pravi prijetelj te povrijedi i nakon toga više nemaš vjere ..bar ja...mene su moji najbolji prijatelji povrijedili 4 puta od onda nemam vjere...imam prijatelje ali najbolje više ne...pomalo glupo...zapravo podosta glupo od mene...možda jednom opet..ali ne vjerujem....

Jooj Nikice..biće... ..vidjet češ ite kako pravi.

da nadam se Kiki....

niki ...nikad ne gubi vjeru i nadu ni u sta ...jer ako to izgubis izgubila si sve ...sve dok imas vjeru i nadu u nesto budi sigurna da ce ti se ostvarit ...ako nista bice ti bolje ...i nikad ne skidaj osmijeh ...imas lijep osmijeh

"Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom...i to onda kada umre...."

Joj to je ziva istina meni je umro jako blizak i drag prijetelj mislila sam da cu poluditi sedam dana nisam nista jela,niti sam spavala samo sam buljila u jednu tocku,plakala sam i pricala s njim kao da mi je u sobi.
Joj ti dani su mi bili uzasni na zalost moj Marko me napustio ali ostao je i dalje u mom srcu i nikad ga necu zaboraviti

A jooj Anita..žao mi.. ..ali onaj tko zna voljeti prijatelja on ima uvijek mjesta i za još kojeg...oni dođu kad im se najmanje nadaš.

nita... nikad se ne mogu zaboraviti dragi ljudi ..uvijek su tu ...ako ih zaboravljamo ili ih se ne sjecamo ...znaci da nam nisu ni bili vazni ...a nama dragi ljudi su uvijek u nasem sjecanju

Potpuno se slazem s tobom B Marko ce uvik biti u mom srcu i u najlipsem sjecanju cu ga nositi

Gost je napisao/la:

Mislim da je to preteška rečenica,najbolji prijatelj nas može nesvjesno sa nečim povrijediti,
kao i mi njega...ljudi smo griješimo...

Samo je sad opet pitanje...ima li pravih prijatelja uopste. Ja jos uvek nisam nasla ni jednog. A ortacima ne dozvoljavam da me povrede, koliko god je to moguce. A kad se to desi opet niko ne primeti,jer oni kolko su zaneseni drugim stvarima ne bi skontali da nesto nije oke ni da napises na celu

Prijateljica mi je znala mnogo puta naterati suze na oči ali ne da bi me povrijedila nego da bi mi ukazala na moje greške ,nikad se nisam naljutila na nju jer pravi prijatelj i je tu da ti ukaže i na greške ,pravi prijatelj te vidi baš onakvu kakva jesi

Pa to je najbitnije, da ti prijatelj ukaže na greške, a ne samo da te hvali.

Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom...i to onda kada umre....

ne, ne slažem se, jer pravi prijatelj sigurno ne bi želio da nakon njegove smrti budem povrijeđana, tužna, nesretna, usamljena, izgubljena...

dr. Gruden je rekao:
Smrt je odlazak s kojim se moramo pomiriti da bismo lakše podnijeli trenutak odlaska voljene osobe. Proces žalovanja poslije smrti voljene osobe je normalan i potreban. Naša duša je napukla i kao što sa slomljenom nogom moramo biti imobilizirani, tako i nakon gubitka voljene osobe moramo biti malo izolirani, moramo mirovati. Izgubivši osobu koju smo voljeli, izgubili smo dio sebe i za vrijeme tugovanja događa se restrukturacija ličnosti. Sa svakim gubitkom događa se proces sazrijevanja, jer zrela osoba je ona koja može biti i sama.

...i zato...nemojmo mi povrijediti pravog prijatelja (ako umre nažalost) time što ćemo biti depresivni, usamljeni, nesretni (predugo)...jer pravi prijatelj to sigurno ne bi želio...

Andric je napisao..otprilike ovako (ne zamjerite, mrzi me da trazim po knjigama da ga doslovno citiram)

Smrt je najmanje bolan rastanak od svih drugih rastanaka, jer pati samo jedano, kod svih drugih rastanaka pati dvoje....

Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom...i to onda kada umre....

apsolutno se ne slazem....kad umre pravi prijatelj, napusta nas samo fizicki...sve njegove misli, i svi nasi zajednicki trennuci ostaju sa nama, dok smo zivi..

Gost je napisao/la:

Pravi prijatelj te povrijedi samo jednom... i to onda kada umre....

što mislite o ovoj rečenici...ima li tu istine?

Ako bih rečenicu pročitao metaforički, tada se može tu naći istine, zato jer je neki opći ideal pravog prijatelja takav. Ako pak gledam nešto doslovnije, tada nije smrt ta kojom nas netko povrijedi.