Nasilje među vršnjacima

Nasilje meðu vršnjacima (eng. bullying) može se odrediti na slijedeci nacin: ucenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano ili trajno izložen negativnim postupcima od strane jednoga ili više ucenika ili vršnjaka izvan škole.
U širem smislu, nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moci, i to nanošenjem psihicke, odnosno fizicke boli.
Nasilje meðu djecom možemo podijeliti u više oblika: fizicko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko.
Vrlo je bitno da nastavnici u školi i roditelji primijete kada je dijete izolirano i tužno i razgovaraju s njim što ga je dovelo do takvih osjecaja. Treba reagirati i na najmanji oblik nasilja, poducavati djecu vještinama mirnog rješavanja sukoba, potaknuti ih da izvijeste ako je netko nasilan prema njima, a vrlo je bitno i pomno nadgledanje djece.

http://www.psihonet.com

E ovo je dobra tema. Moji klinci se stalno fajtaju. Meni ih je više pun ku...! Svaki dan iznova rješavamo stalno jedno te iste sukobe. Postoje li sukobi koji se ne mogu rješiti? Ako tko ima kakav pametan savjet kako rješiti sukob između dvoje klinaca koji traje od vrtićke dobi ... bila bih zahvalna

Prema mom skromnom mišljenju Tanice, izmeðu to dvoje klinaca vlada negativni rivalitet koji bi se sitnim lukavstvima mogao pretvoriti u pozitivni. Treba ih prisliti da nešto zajedno rade, dati im neki zajednicki zadatak, pa kad nešto zajenicki stvore možda spoznaju da destrukcija nikuda ne vodi. Treba ih potaknuti na natjecanje u pozitivnim stvarima i dati im dobre primjere. Pusti im svima neki dokumentarac sa nekim prizorima negativnosti maloljetnickog nasilja koji ce ih šokirati, ali neka vide i kako je lijepo razvijati prijateljstva i stvarati nešto lijepo zajedno. :flower:

Isprobano, ne pali... Dalje ... :arrow:

treba im hebat mater

eee....tako je sve počelo

možda da im pokažeš dvije osobe koje to isto rade i kako to nije nimalo lijepo.. i kada sami vide kako glupo izgledaju te osobe koje se stalno svađaju, možda i oni prestanu...

Ej ... to je njima još veći gušt gledat druge kako se šoraju ... ne kužim ih ... ne kužim koji je izvor tog neprekidnog sukoba ..

Normalno da dolazi do nasolje kad na TV programu ima dosta nasilja. Naprimjer serija Istraga na NOV@TV u 20h. Ja to ne mogi ni gledat

Teofil je napisao/la:

Normalno da dolazi do nasolje kad na TV programu ima dosta nasilja. Naprimjer serija Istraga na NOV@TV u 20h. Ja to ne mogi ni gledat

Meni je prestrašno koliko oni pozitivno regiraju na nasilje. Ako je neka tema lijepa, govori o prijateljstvu i ljubavi to im je dosadno ... prestrašno

Mislim da to nije ništa čudno u današnje vrijeme.. Kod mene su se jučer u školi dva lika potukli pod satom..heeh..kaj se onda imaš čudit maloj djeci, kad ova dva klipana misle da se sve rješava šakama...

Evo nešto što me utješilo

Uvijek kad su vam djeca van kontrole,
može vas utješiti pomisao da se čak ni
Božja svemoćnost ne odnosi na Njegovu
vlastitu djecu.

Nakon što je stvorio nebo i zemlju,
Bog je stvorio Adama i Evu.

I prva stvar koju je rekao bila je
' NEMOJTE !'

'Nemojte što ? '
upitao je Adam.

'Nemojte jesti zabranjeno voće,'
rekao je Bog.

'Zabranjeno voće ?
Imamo zabranjeno voće ?
Hej Eva... imamo zabranjeno voće ! '



' Nema šanse ! '
'Ima šanse ! '

'NEMOJTE jesti voće ! '
rekao je Bog.




'Zašto ? '

'Zato jer sam ja vaš otac i jer ja tako kažem ! '
odgovori Bog,
pitajući se zašto nije završio Kreaciju nakon
što je stvorio slonove

Nakon nekoliko minuta,
Bog je ugledao svoju djecu kako grickaju jabuku
i iznervirao se !
'Nisam li vam rekao da ne jedete voće ? '
upita Bog.





'Uh da,'
odgovori Adam.

'Zašto ste onda jeli ? '
upita Otac.

'Ne znam,'
reče Eva.
'Ona je prva počela! '
rekao je Adam.

'Nisam ! '
'Jesi ! '
'NISAM ! '

Bogu ih je bilo dosta pa ih
je kaznio tako da moraju
imati vlastitu djecu.
Tako je postavljen model i on se nikada nije promijenio.

misle da su face ak se potuku

Ja bi to sve samarao...

king_in_crimson je napisao/la:

Ja bi to sve samarao...

drvena pedagogija, ha

king_in_crimson je napisao/la:

Ja bi to sve samarao...

Ako na nasilje odgovorimo nasiljem stvaramo još više nasilja

nasilje je samo ispušni ventil za neke unutarnje frustracije

Strpljen, spašen. To obično prestane s vremenom samo od sebe, ali problem je što dotad treba stvari držati pod kontrolom koliko je moguće... To je komentar na tanin problem

Nasilje među vršnjacima je inače vrlo neugodan problem koji nije lako riješiti, jer ni žrtva se neće tako lako pojadati nekome u toj ranoj dobi pa ponekad treba dosta vremena i strpljenja da se uopće uvidi da je netko zlostavljan. Zlostavljač je najhčešće dijete koje je i samo zlostavljano pa se iživljava nad nesigurnijim i psihički slabijim pojedincima. Tako se stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći. Mislim da je najbolja taktika objektivno zaštititi žrtvu i pomoći joj da što prije ojača. Jer time prestaje biti prikladna meta zlostavljačima koji su u biti i sami prestrašeni, često prave kukavice. I dobro je imati na umu da je u pozadini svakog agresivnog ponašanja neki oblik straha.

I dobro je imati na umu da je u pozadini svakog agresivnog ponašanja neki oblik straha.
Ove gore navedene Luxicine riječi su poanta svega.

Kod nas u odeljenju se lemamo po ceo dan. Jednostavno kad ih spustis recima, zaborave to za 15 minuta...al kad ih dobro zavalis, naucice lekciju i nece smarati do daljnjeg...
A za decu se ne brini...ja i moj brat se lemamo stalno i stalno se svadjamo, pa se posle 15 minuta volimo i tako

Nisu djeca kriva zbog svog ponašanja več oni koji ih odgajaju.
Kada dijete postane problem več je kasno i onda se problemi samo množe.. jer taj što je postao nasilnik zlostavlja drugu djecu i tako sve u začaranom krugu.
Teško ih je izbjeći jer diraju u sve i svašta..a zbilja najpametnije ih je što više izbjegavati ne ulaziti u konflikte s njima.

Nasilje među djecom

O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada, ozljeđuje ili isključuje iz igre i aktivnosti drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari... često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. ''Ivan nema tatu! Mama ti je debela!'')
Ako imaš problema u školi, netko te izaziva, ruga ti se, udara te, uzima tvoje stvari, govori ružne riječi, ismijava te… postoji puno stvari koje možeš napraviti da se zaštitiš:

Nemoj misliti da se događa samo tebi - događa se mnogima i na svim mogućim mjestima
Ne misli da to zaslužuješ iz nekog razloga - ne moraš osjećati sram; nasilnici su ti koji imaju problem
Budi čvrst/a i jasan / jasna – gledaj ga u oči i reci PRESTANI!
Ne možeš promijeniti nasilnika, ali možeš reći odrasloj osobi u koju imaš povjerenja koja može s njim popričati i kazniti ga (nasilnici ponekad prijete želiš li nekome reći, ali samo zato jer znaju da mogu biti spriječeni)
Nastavi govoriti dok netko nešto ne poduzme
Nemoj koristi nasilje nad nasilnikom
Potraži pomoć - ne suočavaj se sam/sama s ovim problemom
Ako znaš za neki slučaj nasilja, ispričaj roditeljima, pedagogu, psihologu, nastavniku…
Ako ti se netko ruga reci mu samo: «…aha, da, štogod..» i pokaži mu da te to ne uznemiruje. Druži se sa što više ljudi! Da bi stekao/stekla prijatelje, važno je potruditi se biti prijatelj (biti ljubazan, pričati s njima, slušati ih…). Podrška roditelja (ili neke druge odrasle osobe u koju imaš povjerenja) je jako važna, pa uvijek podijeli s njima svoju uznemirenost. Ne izbjegavaj školu jer time se samo odgađa problem, a i zaostaješ u gradivu. Ne srami se tražiti pomoć!

Često braća, sestre i prijatelji znaju za zastrašivanje puno prije nego roditelji, nastavnici… te ne reagiraju jer ih je to žrtva zamolila ili iz straha da i oni ne postanu žrtve. Progovorite, jer će se jedino tako zastrašivanje i nasilničko ponašanje zaustaviti.

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja


Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što ostaje prisutno dalje kroz život. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.
Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja ili agresivnog ponašanja u budućnosti.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu puno toga napraviti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje.

Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi neka vam ispriča što se događa.
Potrudite se da:

Saslušate dijete i ne prekidate ga
Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
Potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.''Vrati mu!'')
Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu
Ne držite zastrašivanje tajnom
Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja
Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident
Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi
Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući
Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
Zapisujete sve incidente
Pojava nasilničkog ponašanja djeteta može ukazivati na smetnje ponašanja. Preporuča se potražiti pomoć stručnjaka npr. javiti se u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba na telefon: 01/3457-518 ili 519. Cilj terapije ili savjetovanja je povećanje samopoštovanja i nalaženje prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom. Također je korisno za dijete pronaći aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes.

Ako posumnjate da Vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih poteškoća. Važno je saznati što uzrokuje takvo ponašanje te razviti plan mijenjanja nasilničkog ponašanja i pritom razgovarati s djetetom, pedijatrom, ravnateljem škole, školskim pedagogom, psihologom, defektologom, psihijatrom… Djeca nasilnici mogu imati brojne razloge za svoja ponašanja: oponašaju stariju braću, roditelje, rodbinu, ne znaju druge, bolje načine komunikacije s drugom djecom, sami su doživjeli zlostavljanje, napeti su zbog raznih izvora stresa....

Vi možete zaustaviti nasilničko ponašanje:

Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima
Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer
Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće
Pokažite djetetu druge načine druženja
Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…
Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ''Kako je bilo u školi?'' najčešće odgovore ''Dobro'' i tu razgovor prestaje. Budite uporni.)
Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba

izvor

Koja su djeca žrtve
Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?


Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način oblačenja…). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koje se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštićujuće.

Žrtve nasilništva često imaju i:

Lošije socijalne vještine (ne znaju se "zauzeti za sebe'')
Manjak sigurnosti da potraže pomoć
Manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika
Osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
Želju da se uklope, na bilo koji način

Najčešće je žrtva:

Novo dijete u razredu
Nadareno dijete
Mirno i ljubazno dijete
Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
Dijete nižeg socioekonomskog statusa
Dijete iz druge etničke skupine
Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama
Dijete razvedenih roditelja
Dijete žrtva obiteljskog nasilja
Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

Žrtve nasilničkog ponašanja:

Boje se ići u i iz škole
Mijenjaju uobičajeni put do škole
Mole roditelje da ih voze u školu
Odbijaju ići u školu
''Bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
Pogoršava se školski uspjeh
Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
Prijete ili pokušaju samoubojstvo
Zaspu plačući, imaju noćne more
Ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac
Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
Odbijaju govoriti što nije u redu
Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
Počnu zastrašivati drugu djecu
Postanu agresivni ili depresivni
Počnu markirati
Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponašanja
Sami su pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
Ne biraju ih u grupnim sportovima
Traže blizinu učitelja
Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred

izvor

Kako prepoznati nasilnika?
Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.

Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.
Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju. Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.

Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.

Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu…

Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja

Roditelji čija djeca pokazuju niže navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.

Znakovi kod male djece i predškolske djece

napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji…), na kraju im ''popuste''
prisutni su ispadi agresije često bez razloga
impulzivni su, neustrašivi i energični
konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih
nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja
često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima

Znakovi kod školaraca

imaju lošiju pažnju i koncentraciju
često ometaju školske aktivnosti
imaju loš uspjeh u školi
često upadaju u tučnjave s drugom djecom
na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
konstantno se suprotstavljaju odraslima
zadirkuju i draže životinje
osjećaju se frustrirano
djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

Znakovi kod adolescenata

ne poštuju autoritete
nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih
probleme rješavaju nasilnim ponašanjem
postižu loš školski uspjeh i markiraju bez razloga
isključuju ih iz škole
koriste alkohol i droge
sudjeluju u tučnjavama, krađama i uništavanju javnog vlasništva

izvor