Nasilje u vezama mladih

"Nasilje u vezama mladih manifestira se kao ponašanje između dvoje ljudi radi kontrole, moći i zastrašivanja. Istraživanja pokazuju da nasilje nakon prvog incidenta postaje sve češće i intenzivnije, a zlostavljana osoba gubi kontrolu nad životom i postaje sve više ovisna o partneru, a izolirana od ostalih." (Cesar, S. i dr., 2006.). Različiti su oblici moći i kontrole koje nasilna osoba može primijeniti, a neka se ponašanja često ne prepoznaju kao nasilje.

Kada govorimo o nasilju u vezama mladih možemo govoriti o:
tjelesnom nasilju
emocionalnom/psihičkom nasilju
spolnom nasilju
ekonomskom nasilju.

Tjelesno nasilje odnosi se na različite oblike tjelesnog zlostavljanja, a uključuje šamaranja, guranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, čupanje kose, ugrize, opekline te rezultira nanošenjem tjelesnih ozljeda.

Emocionalno, psihičko nasilje odnosi se na zadirkivanje, verbalne i emocionalne prijetnje, izolaciju prijatelja i obitelji, nazivanje različitim pogrdnim imenima, kontroliranjem nečijeg odijevanja, ponašanja, kretanja i govorenje uvredljivih riječi.

Spolno nasilje uključuje spolno uznemiravanje, primjerice dobacivanje te bilo koji oblik spolne i tjelesne aktivnosti bez pristanka druge osobe (ljubljenje, dodirivanje, prisiljavanje na spolni odnos).

Ekonomsko nasilje odnosi se na uzimanje novca, sprečavanje partnera/ice da nađe posao, kupovanje stvari i prigovaranje poslije zbog toga. U našoj su zemlji provedena istraživanja o učestalosti nasilničkog ponašanja u vezama mladih.

U istraživanju koje je proveo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje - CESI, 2006. godine, dvije trećine ispitanih mladih izjavilo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima ponašala nasilno. Pritom su najčešća ponašanja kojima se nastoji kontrolirati i dominirati drugom osobom, a manje su prisutni spolno nasilje i tjelesna agresija.

Važno je istaknuti da, unatoč činjenici da su osobe u emocionalnoj vezi, nijedan partner ne mora udovoljiti zahtjevima i potrebama drugog, ako to udovoljavanje u određenom trenutku nije i njegova želja.


Uzroci nasilja

Govoreći o uzrocima nasilja u vezama mladih, ne možemo izdvojiti jedan, jer svaka osoba i svaki odnos su jedinstveni. O uzrocima možemo govoriti samo ako poznajemo oba partnera i njihov odnos. Dobro poznavanje dinamike, uzroka i posljedica nasilja preduvjet je svrhovitoj intervenciji i kvalitetnoj prevenciji kako nasilja općenito tako i nasilja u vezama adolescenata. Važno je istaknuti nužnost povezanosti i suradnje svih institucija sustava. Brojne teorije pokušavaju s različitih aspekata objasniti nasilje: u obitelji, društvu i u vezama mladih. Nasilje je vrlo složena pojava, uzrokovana nizom čimbenika i ne možemo očekivati da bi samo jedan teorijski pristup mogao zadovoljavajuće objasniti njegove uzroke.

Navest ćemo kratko samo važnije teorijske pristupe: sociološki, psihološki i integrativni.

Sociološki model govori da su za nasilje odgovorni obitelj i društvo u kojem živimo. Neka istraživanja pokazuju da je 75 posto mladih koji svjedoče obiteljskom nasilju sklono transgeneracijskom nasilju u svojim odnosima. Nezaposlenost, siromaštvo, prenapučenost, izolacija, nepovoljni radni uvjeti, rat i poratno razdoblje, dakle socioekonomski i strukturalni čimbenici - odgovorni su za razvoj nasilja. Psihološki model nasilje pokušava objasniti psihološkim karakteristikama pojedine ličnosti sudionika u nasilju, kako žrtve, tako zlostavljača, promatrajući ih u dinamici uzročno-posljedičnog odnosa.

Integrativni model u sebi uključuje karakteristike oba opisana modela: sociološki (kulturne vrijednosti, mediji, nezaposlenost, izolaciju i dostupnost oružja) kao i psihološki, koji u središte stavlja psihološke karakteristike svakog partnera kao osobe.U vrijeme adolescencije kod većine ljudi se formiraju osnovne osobine njegove ličnosti. Identitet je konačno oblikovan. Sposobnost stvaranja intimnosti u tom je razdoblju središnje pitanje.Adolescenti koji su odrasli u zadovoljavajućem emocionalnom okruženju, koji su razvili siguran tip privrženosti, u stanju su stvoriti zadovoljavajuće emocionalne veze, a kada im ta veza više nije zadovoljavajuća, i prekinuti je. Oni koji su razvili nesiguran tip privrženosti, teško stvaraju zadovoljavajuće i teško prekidaju nezadovoljavajuće odnose.

Samopoštovanje

"Samopoštovanje nije sve; stvar je u tome da bez njega nema ničeg drugog." - Gloria Steinem

Samopoštovanje se razvija tijekom odrastanja i u interakciji s drugim osobama. Najsnažnije se razvija u ranoj dobi i utječe na sva životna područja. To je najvažnija osobina za uspjeh odnosa. Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i osobnosti. Ima važnu ulogu u napretku i uspjehu u životu svakog čovjeka. I dok neki mladić ili djevojka svojim ponašanjem promatrača navode na pomisao da su samopouzdani i sigurni, katkad takvo ponašanje može bit samo nadomjestak za nedostatak ljubavi prema sebi.

Samopoštovanje ipak ne znači da ćemo stalno biti sretni i nedirnuti tuđim ponašanjem. Biti sposobni u potpunosti prihvatiti svoje osjećaje, otvoriti im se i izraziti ih na konstruktivan način, znak je istinskog samopoštovanja. Imati dovoljno povjerenja u sebe i u partnera da se možemo otvoriti i prepustiti u odnosu zdrav je oblik vezanosti. No što neka osoba manje cijeni sebe, to će više odgovornost za svoje osjećaje i svoju sreću pripisivati izvanjskim uvjetima i ponašanju drugih ljudi. Kao rezultat može okrivljavati druge, žaliti se, biti nesposobna za uvid u tuđe osjećaje i potrebe. U ekstremnim slučajevima može i emocionalno ucjenjivati bliske osobe.

"Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje prevladava moć, ljubav nestaje." - Carl Jung


Znakovi nasilja u vezi

Nije uvijek jednostavno prepoznati znakove nasilja u vezi u kojoj se nalazimo. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, opravdavanju nasilnog ponašanja, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti. Uz to, adolescenti mogu kontrolirati i mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali partnerov bijes, odustaju od onoga što im je važno (npr. izlasci, druženja s prijateljima) te postaju izolirani i usmjereni na partnera. Takva "zaštita", opravdavanje partnera može ići toliko daleko da za vidljive fizičke ozljede i povrede osoba daje neuvjerljiva obrazloženja. Znaci nasilja u vezi mogu biti i okolini vidljive promjene kod osobe, kao što je pad školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe... Katkad ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju privrženošću i strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore, posesivnosti i kontrole.

Kvalitetna veza podrazumijeva uzajamne odnose pune poštovanja, povjerenja, uvažavanja, podrške, iskrenosti, prihvaćanja različitosti i skrbi, a sve to oslobađa naše unutarnje mogućnosti. To znači poštovati osobnost i granice partnera, ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.

Biti dobar par ne znači nužno odreći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati. Parovi koji su dulje u vezi, zajedničkim sazrijevanjem i učenjem zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko ulaganje u zajednicu, omogućuje da svatko za sebe uspijeva izgraditi vlastiti svijet koji ne remeti zajednicu nego pridonosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.


Najčešći razlozi ostajanja mladih u nasilnoj vezi

Mnogo je razloga zbog kojih mladić ili djevojka ostaju u nasilnoj vezi. Ponekad ih ne vidimo, ne prepoznajemo ili nam ih je teško razumjeti.

Ponekad mladim ljudima imponira i čini određeni užitak ako osjećaju da ih njihov "partner" treba, vezan je uz njih i patio bi ako se rastanu. No, upravo su to znakovi da ih partner voli na "dječji", a ne odrastao način i vidi u njima zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne njih kao stvarna, jedinstvena ljudska bića. Tada ni njegova ljubav ne pripada istinski njima. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o njezinoj ljubavi. Sažaljenje i povlađivanje neće pomoći partneru, premda ne znači da ga je potrebno napustiti ili biti hladan i kritičan prema njemu. Ljubav ponekad znači suosjećajno, s poštovanjem suočavanje voljene osobe s realnošću i pružanje podrške u nastojanju da postane sretna i neovisna sobom.

Neki od mogućih razloga za ostajanje u nasilnoj vezi su želja za pomoći partneru da promijeni svoje ponašanje, ideja da ne može živjeti bez partnera ili sam, sram da se ne dozna za nasilje u vezi, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje zasluženo. Razlozi mogu biti i strah za vlastitu sigurnost te nedovoljna socijalna podrška.


Kako razgovarati s mladom osobom o nasilju u vezi

Adolescentno razdoblje je ono u kojemu se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji. Tada imaju snažnu potrebu za osamostaljenjem, donošenjem odluka o sebi i svom životu. U skladu s razvojnim procesima, pružaju snažan otpor savjetima koji dolaze od odraslih. Ne mogu birati i utjecati na neka ograničenja i pravila u školskom sustavu i roditeljskom domu, a najčešće su i ekonomski ovisni. Kao "dokaz" samostalnosti i odraslosti, ostaje im odabir prijatelja i partnera, stoga su posebno osjetljivi na upletanje starijih u njihov izbor. Stoga je pred odraslima koji imaju podatak da je adolescent u vezi u kojoj trpi nasilje ili je sam nasilan težak zadatak. Mladu osobu treba upozoriti na mane njezina izbora, a istodobno očekivati da će svoj gnjev i ljutnju iskaliti na odraslome, bilo da je on roditelj, učitelj ili stručnjak za mentalno zdravlje.


Što roditelj/odrasla osoba može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?
biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom
prihvatiti svoje dijete, učenika... bez obzira na neslaganje s njegovim/njezinim izborom partnera
intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija.

Iako se čini kao da mladi ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi.


Neki postupci nikako ne pomažu i treba ih izbjegavati:
govoriti: "Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe"
zabranjivati susrete s tom osobom
ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to spremna
prigovarati zbog veze ili onog što smo učinili kao bismo pomogli, čak i ako posumnjamo da je ponovno u vezi s istom osobom.

Kao što je već spomenuto, prijateljstva s vršnjacima u toj dobi postaju iznimno važna. Tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje adolescenata, možda čak i više nego roditelji. Mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima. Prijatelji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a sve to pogoduje i razvoju samopoštovanja.


Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju njezina/njegova partnera/partnerice:
dati na znanje da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno
poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći
biti podrška; reći da je tu za njega/nju
dati na znanje i verbalizirati neslaganje s nasilnim ponašanjem
pomoći potražiti informacije i pomoć
reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici otići s njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu...

Čitajući ovaj tekst, možda ste se prepoznali kao osoba koja se povremeno ili često nasilno ponaša prema partneru/partnerici. Evo poruke i vama:

Tražeći pomoć možeš naučiti nove načine svladavanja vlastite ljutnje, konstruktivno rješavati sukob i komunikaciju u vezi. Jer, zapamti, bez obzira na to što druga osoba činila, nasilje neće riješiti problem.


Gdje potražiti pomoć?

Ako si u vezi u kojoj se događa nasilje, načini plan sigurnosti i potraži pomoć. Razgovaraj s nekim kome vjeruješ: prijatelj, nastavnik, psiholog, roditelji... Obrati se...

Policija - institucija koja će provesti razgovor, prikupiti podatke te čija je dužnost spriječiti bilo kakav oblik neprimjerenoga nasilnog ponašanja u društvu i pružiti zaštitu.

Centar za socijalnu skrb - institucija koja će, uz savjetodavni rad, osobi pružiti smjernice za daljnje korake i, ako smatra potrebnim, poduzeti mjere iz obiteljsko pravne zaštite, govorimo li o maloljetnim osobama Hrabri telefon, Plavi telefon, Telefon za psihološku pomoć, SOS-telefon za žene i djecu... savjetodavne linije koje pružaju mogućnost povjerljivog razgovora.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba - zdravstvena ustanova u kojoj ćeš dobiti stručnu pomoć vezano uz traumatsko iskustvo.Možeš se još obratiti i stručnom suradniku u školi, nadležnom liječniku, svojim roditeljima ili nekim drugim odraslima od povjerenja u svojoj okolini..."

Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu, Argentinska 2, 10 090 Zagreb, tel.: (01) 3793 000, faks: (01) 3793 300

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, Zagreb, tel.: (01) 3457 518; www.poliklinika-djeca.hr

Izvor: zdrav-zivot.com.hr

u koren bih to saseko