Blaga kazna za smrt trudnice

Osječki ginekolog I. Vlahović nepravomoćno je osuđen na osam mjeseci zatvora, uvjetno 3 godine, a njegove kolegice M. Rubin i R. Bećarević na 11 mjeseci, uvjetno 4 godine.


Zbog smrti 23-godišnje trudnice Aleksandre Dalmatin, koja je umrla 17. ožujka 2004. u Kliničkoj bolnici Osijek, na Općinskom sudu u Osijeku izrečena je nepravomoćna presuda zbog nesavjesnog liječenja ginekolozima 54- godišnjem Ivanu Vlahoviću u trajanju od osam mjeseci zatvora uvjetno tri godine, te 51- godišnjoj Mirjani Rubin i 44- godišnjoj Renati Bećarević od 11 mjeseci zatvora, uvjetno četiri godine.

Na izricanju presude sudac Davor Mitrović istaknuo je kako su medicinski vještaci i eminentni stručnjaci jednoglasno zaključili kako je zbog propusta troje liječnika ginekologa došlo do smrti Aleksandre Dalmatin.

Članovi obitelji pokojne Aleksandre, suprug, otac i majka, nakon izrečene presude koju su dočekali u suzama, izjavili su kako su očekivali strožu kaznu.

U obrazloženju presude između ostalog je navedeno da se Aleksandra Dalmatin na Odjel ginekologije javila 15. ožujka, 2004. godine zbog manjeg krvarenja, te da je preminula samo 49 sati nakon pojave komplikacija. Liječnike optužnica tereti da nisu na vrijeme uočili pogoršanje zdravstvenog stanja mlade žena koja je bila u petom mjesecu trudnoće, te da nisu poduzeli odgovarajuće mjere liječenja, među kojima i medicinski inducirani pobačaj.

Tijekom suđenja odvjetnik Milivoj Žugić, branitelj dr. Ivana Vlahovića, istaknuo je kako se ne može odgovarati za nesavjesno liječenje ako ono nije bilo dopušteno, istaknuvši kako pacijentica nije dala pisani pristanak za abortus.

Suprug pokojne Aleksandre, Saša Dalmatin u svom je svjedočenju izjavio kako je odmah po dolasku u bolnicu pristao na taj zahvat, a da supruga nije odbijala abortus, nego da je neprestano plakala i bila u šoku. Tvrdio je kako ni njemu, ni pokojnoj supruzi nije nuđen na potpis nikakav dokument kojim bi odbili liječničku intervenciju.


Hina|Net.hr

Ma gadovi doktorski. Baš sam to pročitala u novinama.Ne azumijem kako ih savjest ne peće, kako se mogu gledati u ogledalo.
Ne kužim po čemu su dobili tako malu kaznu.
I kada će više proraditi savjest tim ljudima koji vode brigu o bolesnicima. Zašto rade takav posao ako im se od njega povrača. Znaju kakav je kada odluće se školovati za njega.
Moj šurjak je negdje prije bio u bolnici, jadan s multipolom i još mu dijagnosticiraju galopirajući tumor na plućima, a njegova žena je čula kako se sestre u hodniku kukaju kako im to sad ide na živce imaju nepokretnog pacijenta na odjelu.
Bože pa ja imam mačku i bila je bolesna, kada je životinja bila prestala hodati dala sam zadnjih 114 kn u kući da ju izlijećim, a oni čovjeka šikaniraju. Ne kažem da je čovjek vredniji od životinje, jer po meni nije, ali i oni su ljudi kao i ti pacijenti.

Kao što sam već mnogo puta napisao, hrvatsko zdravstvo je bolesno, pravosuđe još bolesnije. Ovo je još jedan tužni slučaj u moru sličnih. Situacija je teška i tužna, građani se moraju malo pokrenuti i aktivirati kako bi se neke stvari promjenile. Očito je da se ništa neće riješiti samo od sebe, pasivno promatranje negativnosti u društvu će nas dovesti do totalnog dna ako se ne pokrenemo.

Ovo je Adry dobro napisala kako se liječnici osjećaju, to sami znaju.
Bilo je u bjelovarskoj bolnici slučajeva u kojima su zbog liječničkog nemara i grešaka umrli neki ljudi, čak i nekoliko djece. Bolnica je platila milionske odštete, a ti liječnici su nastavili raditi. Jedan pedijatar koji je teško bolesno dijete umjesto na daljnje pretrage i liječenje poslao kući, pa je osmogodišnjak kasnije umro, radi još uvijek, ali je u užasnom psihičkom stanju i totalna je nebuloza to što još uvijek radi.