Mikrobi koji elektricitet pretvaraju u metan mogli bi riješiti najveći problem obnovljivih izvora – nepouzdanost, s kojim zagađivači na fosilna goriva, recimo, uopće nemaju problema.
Snaga vjetra je hirovita, dok solarne ćelije ne rade po noći ili za oblačnih dana. Ta fluktuacija predstavlja veliki problem za elektrodistribucijske sustave koji se temelje na stalnim dnevnim razinama napona.
Prijedlozi za rješavanje problema "ima" ili "nema" kod "zelene energije" uključivali su i bolje akumulatore ili potpuni redizajn električne mreže.
Zanimljiva nova ideja uključuje "hranjenje" jednostaničnih mikroorganizama viškom struje, koji je kombiniraju s ugljičnim dioksidom kako bi stvorili metan. Metan se može uskladištiti i sagorjeti kad god treba.
Osim toga metoda je i održiva, jer se ugljik uzima iz atmosfere, a ne iz fosilnih goriva.
Energetska hrana
Nova metoda se oslanja na mikroorganizme koje je proučavao tim Brucea Logana na Sveučilištu Pennsylvania State. Kad živi na katodi elektrolitske ćelije, organizam može uzeti elektrone i iskoristiti njihovu energiju za pretvaranje ugljičnog dioksida u metan.
Loganov tim je otkrio ovo ponašanje u mješovitim kulturama mikroorganizama, dominantno kod Methanobacterium palustre – kod kojih je prvi put uočena proizvodnja metana na ovaj način.
Tom Curtis, s Instituta za istraživanje okoliša i održivost iz Newcastlea, kaže da je korištenje mikroorganizama umjesto konvencionalnih katalizatora – čisti dobitak.
"Nema plemenitih metala i zato bi to trebalo biti vrlo jeftino", kaže.
A od električne energije uložene u sustav, kod sagorijevanja metana iskorištava se 80%, što je relativno visoka efikasnost.
"Ne dobivate svu uloženu energiju, ali to je problem kod svih oblika uskladištenja energije", kaže Curtis.
Jednostavno i mjerljivo
Ako se ugljični dioksid za proizvodnju metana uzima iz dimnjaka elektrana ili čak – pomoću malo složenije metode – iz zraka, taj metan postaje gorivo potpuno čisto od ugljika.
Logan je optimističan o mogućnostima ove metode i kaže da nas od komercijalne primjene dijeli tek nekoliko godina.
I Curtis je impresioniran. "Ono što mi se sviđa kod ove metode je to što je jednostavna, ponovljiva i mjerljiva", kaže.
Nekoliko sličnih tehnika koristi mikroorganizme za proizvodnju vodika, a ne metana. No Logan naglašava da "vodikova ekonomija" još nije zaživjela.
"Sve je to divno i krasno, ali vodik se ne uklapa u postojeću infrastrukturu. Metan se uklapa", zaključio je.
Izvor