S tobom sam izgubila samo iluziju, a iluzije mi ionako ne trebaju

S tobom sam izgubila samo iluziju, a iluzije mi ionako ne trebaju




„Koliko sam ja njega samo voljela.“, rekla sam prijateljici.

„Nisi ti voljela njega, ti si voljela nekog drugog, nekog tko nije ni postojao.“, odgovorila je tiho.

„U pravu si. U tome i je stvar.“

Voljela sam tvoju dobru stranu koja nije prevladala. Izgubila se pod titanskom snagom lošije. U tebi je prevladalo ono što nažalost jesi.

Voljela sam jer si me volio, a nisi. Sve je to bila nezdrava emocionalna ovisnost. Nismo znali jedno bez drugog, prvo ti bez mene, a onda ja bez tebe. Nezdravo, u odraslim godinama.

Voljela sam sve ono što si govorio da će biti, a ništa nije bilo, ti si samo volio govoriti, a govorio si ništa jer ni iza jedne riječi nije stalo djelo.

Voljela sam hrabrog i čovjeka. Bio si to nakratko, gonjen strašću i žudnjom. Kad je nestalo strasti i žudnje, nestalo je i hrabrosti i čovječnosti. Nisu bile prave. Poklonio ti ih je netko da vidiš hoće li ti pristajati. Nisu se primile.
Voljela sam vjernost. Nije je nikad bilo.

Voljela sam sliku čovjeka koju sam stvorila sama, koju sam htjela vidjeti. Slika je nestala. Ova prava slika ne sliči ni malo onoj koju sam voljela.

Voljela sam iluziju i nešto što ti nisi.

Nisam voljela tebe.

Voljela sam ono što sam željela imati. Ništa drugo.

Nisam izgubila tebe jer nisam te nikad ni imala. Da sam te imala i da sam te poznavala, vjeruj mi, ne bih te nikad ni voljela.

izvor