5 PONAŠANJA KOJA OTKRIVAJU NEDOSTATAK EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

5 PONAŠANJA KOJA OTKRIVAJU NEDOSTATAK EMOCIONALNE INTELIGENCIJE














Emocionalna inteligencija je vještina koja se sve više razmatra. Čini se da je presudna za dobar život. Oni koji je razvijaju imaće više uspjeha u svim oblastima života, ali prije svega biće srećniji.


Suprotno tome, nedostatak emocionalne inteligencije nosi sa sobom nekoliko komplikacija. Nije važno da li znate kako riješiti zagonetku iz fizike ako se frustrirate. Šta radite sa toliko novca ako se na kraju dana nađete vezani za tjeskobu ili tugu?
​
Emocionalna inteligencija predstavlja 80% uspjeha u životu.
~ Daniel Goleman
Biti emocionalno inteligentan ne znači biti superiorniji u svemu. To čak ne znači da ste najpopularniji ili najsimpatičniji. Ova karakteristika ima veze sa samokontrolom i samopouzdanjem. To su stavovi koji se gaje iznutra, ali koji se odražavaju spolja i koji zahtijevaju više taktičke stavove.

Neki znakovi nedostatka emocionalne inteligencije su prilično česti. Viđamo ih svakodnevno i tipični su za naizgled uspješne ljude, ali i one koji to nisu. Dalje ćemo govoriti o karakteristikama onih kojima nedostaje emocionalna inteligencija.

1. Stresiranje kada neko ne razumije šta mu se govori, otkriva nedostatak emocionalne inteligencije




Postoje ljudi koji se iznerviraju ako neko odmah ne shvati šta mu se govori. Najgore je što oni za to krive pojedince. Oni izgovaraju izraze poput: "Da li je to tako teško shvatiti?" Ili "Bilo ko bi to razumio". Na ovaj način prelazimo iz konfliktne situacije na stvarnu agresiju.

Ova osobina otkriva da su ti ljudi vrlo kruti i vjerovatno egocentrici. Oni se ne trude da razumiju da postoje različiti načini za obradu i asimilaciju informacija. Oni čak ne razmišljaju o mogućnosti da su oni mozda pogrešno objasnili. Oni na kraju otežavaju situaciju koja bi se mogla savršeno riješiti sa dva minuta strpljenja.

2. Ismijavanje drugih ljudi



Velika je razlika između smijanja sa nekim i smijanja nekome. Oni koji su razvili emocionalnu inteligenciju dobro znaju ovu razliku.

Ako se ne primjeni emocionalna inteligencija, jedna strana na kraju krivi drugu: ako ne shvata šalu, to je zato što je povučen ili preosjetljiv. Ljudi koji ovo misle ne shvataju da njihove šale možda i nisu tako lijepe. Da su mozda zaista uvredljive. A ostali su jednostavno drugačiji i nemaju razloga da se smiju tim stvarima.

3. Odbijanje razmatranja različitih mišljenja







Tokom života razvijamo ono što se obično naziva "sistem vjerovanja". To su ideje koje proizilaze iz našeg obrazovanja, ali i iz iskustva koje živimo i iz naše sopstvene ličnosti. Formiramo sopstveni koncept stvarnosti koji koristimo kao referencu.
​

​U nekim slučajevima, međutim, ovaj sistem vjerovanja može postati vrsta oklopa. Pogled na svijet nije rezultat lične elaboracije, već neuroze koja nikada nije riješena. Iz tog razloga, svako suprotno mišljenje smatra se prijetnjom.


4. Okrivljivanje drugih za sopstvene poteškoće



Ova karakteristika sažima parafrazirajući biblijsku izjavu prema kojoj neki vide trun u očima drugih, ali ne i brvno u njihovim očima. Postoje poteškoće koje su strogo individualne, ali i one druge koju su specifične za parove, grupe ili porodice. Ponekad se desi da kada nešto nije u redu kao što bi trebalo biti, pojedinci okrivljuju druge članove iste grupe.

To je zaostavština dječije nesigurnosti. Sve potiče od misljenja pojedinca da je greška katastrofalna. Tada je cilj da se ustanovi ko je krivac a da ne shvati gdje griješi. Ako postoji veći emocionalni razvoj, greška se smatra normalnim događajem koji, ako se dobro razumije, može biti podsticaj za rast. Umjesto da tražimo krivca, treba tražiti uzroke i rješenja.

5. Uskraćivanje sopstvenog posla


Većina nas provodi većinu svog života radeći. To je stvarnost koju ne možemo izbjeći. Čak i ako posao nije jedina dimenzija našeg postojanja, to je dimenzija koja nam oduzima najviše vremena i energije i loše bismo živjeli ako bismo smatrali sopstveni posao samo teretom.

Svaki posao, ma koliko bio skroman ili težak, nešto daje. Svako od nas mora težiti ostvarenju svog cilja i pronalasku posla koji će nam omogućiti da rastemo i razvijamo se na neki način.

Emocionalna inteligencija je nešto što se može razviti. Nekome je lakše, drugima teže.

Naravno, svi imamo pravo i dužnost da pokušamo da živimo bolje. Iz tog razloga, vrijedno je težiti poboljšati emocionalnu inteligenciju koju ulažemo u sve svoje akcije.


izvor