Učinci zabrinutosti na mozak

Stres, anksioznost, višegodišnji umor, nedostatak energije, pesimizam ... Način na koji zabrinutost utječe na mozak toksičan je, sve svoje emocionalne izvore dovodimo do krajnjih granica kako bismo iskusili stalan osjećaj alarma.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije

Učinci zabrinutosti na mozak mogu se sažeti jednom riječju: otrovno . Iako ova psihološka stvarnost nije ništa drugo nego prirodna reakcija kada opažamo prijetnju, u stvari su mnoge naše brige neutemeljene i čak opsesivne. Oni nas uranjaju u stanje iscrpljenosti u kojem gubimo energiju, snagu i bilo kakav odsjaj motivacije.

S psihološkog stajališta dobro je poznato da učinci pretjerane brige mogu biti čak i opasniji od onoga što nas zapravo zabrinjava . Zvuči kao igra riječi, ali u stvarnosti to ide puno dalje. Kad uđemo u ova stanja u kojima se stres pojačava i iskrivljuje i najmanji detalj, sve završi izvan kontrole, donosimo najgore odluke i pojačava se emocionalno nelagoda.

Primjer: što se više brinemo o lošoj kvaliteti našeg sna, više ćemo patiti od nesanice . Što više brinemo o tome da pokažemo da smo učinkoviti i savršeni na svom radnom mjestu, to će više grešaka raditi. Nadalje, ako se previše brinemo da nas partner više ne voli, stvorit ćemo situacije u kojima će se druga osoba osjećati pritiskom i nelagodom.

Što više pritiska na sebe, to će moji mozgovi biti lošiji . Iscrpit ćemo sve njegove resurse, imat ćemo više problema s pamćenjem i osjećat ćemo se umorniji. Popis učinaka uzrokovanih pretjeranom zabrinutošću ogroman je s obzirom na biologiju stresa. Da vidimo bolje.


"Svako sutra ima dvije ručke: možemo ih uzeti iz ručke tjeskobe ili iz ruke tišine.

-Henry Ward Beecher-



Zabrinuta djevojka
Učinci zabrinutosti na mozak
Učinci zabrinutosti na mozak intenzivniji su nego što možemo misliti. Neki neuroznanstvenici poput dr. Josepha LeDouxa sa Sveučilišta u New Yorku kažu da je utjecaj ove dimenzije toliko težak, jer se ljudi u prosjeku ne znaju zdraviti na zdrav način . Imamo čudnu tendenciju da gotovo sve nosimo do krajnosti.

Ipak, znanstvenik nam govori još jedan faktor koji nas možda oslobađa dijela krivnje. Naš je mozak programiran da brine prvo i razmišlja kasnije . To jest, naš emocionalni sustav i, konkretno, naša amigdala prvi je koji prepoznaje prijetnju i aktivira emociju u nama.

Odmah se oslobađaju neurotransmiteri poput dopamina koji pokreću aktivaciju i nervozu. Tek kasnije limbički sustav stimulira moždanu koru da upozorava na veće mentalne strukture . Svrha? Potaknite ih da preuzmu kontrolu, da koriste logično rezonovanje kako bi regulirali taj strah, taj osjećaj alarma.

Doktor LeDoux podsjeća nas da u čovjeku emocije imaju više snage nego razuma . To često izaziva brige i labirint tjeskobe u kojem nas bacaju pod kontrolu nad našim umom. Način na koji zabrinutost utječe na mozak je stoga ogroman, a učinci su sljedeći.

Prekomjerna briga uzrokuje psihološku bol
Što mislimo pod psihološkom boli? Razlikuje li se od fizičke boli? Zapravo jest, iako je u stvarnosti podjednako ograničavajući. Psihološka bol u praksi je patnja , osjećaj iscrpljenosti, negativnosti, nelagode ...

Amigdala je u tjeskobnom mozgu dominiran stalnim brigama . Pokazuje nam opasnosti tamo gdje ih nema. Sve predstavlja prijetnju, sumnjamo u sve i sve nas izaziva strah. Njegova prekomjerna stimulacija ima posljedice na moždani korteks, čija se aktivnost smanjuje. Ne vidimo više stvari mirno i uravnoteženo.

Amigdala aktivira nekoliko područja boli u mozgu kao što je prednji cingulatni korteks . Na taj se način slabost pojačava.

Žena glavobolje posljedice brige
Kad su učinci zabrinutosti na mozak prejaki, kognitivni procesi prestaju funkcionirati
Na što upućujemo kada govorimo o kognitivnim procesima? Kad briga previše utječe na mozak jer tjednima ili mjesecima provodimo zaglavljeni u određenim mislima, možemo početi primjećivati neke od sljedećih simptoma :

Problemi s memorijom .
Problemi s koncentracijom.
Poteškoće u donošenju odluka .
Problemi u razumijevanju poruka, tekstova itd.
Koje je rješenje prestati brinuti?
U stvarnosti, rješenje nije prestati se brinuti. Odgovor je naučiti se bolje brinuti . Inače, kako pokazuje studija koju je dr. Ernest Paulesu uradio na Sveučilištu u Cambridgeu , riskiramo da naiđemo na generalizirani anksiozni poremećaj.

Da bismo uspjeli, da bismo se naučili bolje brinuti, moramo se sjetiti savjeta eminentnog psihologa Alberta Ellisa . Zato se na trenutak zadržavamo na njima:

Analizirajte vlastite iracionalne misli . Iako se može činiti apsurdnim, 80% naših briga je pretjerano i nemaju logičku osnovu.
Pričaj o svojim emocijama, daj im ime, pusti pare, izrazi se . Moguće je da se previše brinete za svoj posao, jer se u stvarnosti osjećate nezadovoljno, jer niste sretni. Produbiti ove aspekte.
Ne donosite odluke samo na osnovu vašeg raspoloženja . Prije nego što odlučite i djelujete, budite smireni i svaku misao prođite kroz filter racionalnosti. Emocije su važne, ali ako idu ruku pod ruku s opreznim i logičnim rezoniranjem, dobit ćete sve bolje i bolje rezultate.
Dječak u zoru
Znajući učinke brige na mozak, moramo naučiti biti proaktivniji. Drugim riječima, izbjegavajte upadati u te spirale patnje i koristite zdravije i racionalnije stavove . Ako ne uspijemo, ne bismo se trebali ustručavati kontaktirati specijaliziranog stručnjaka.


izvor