Dysexecutive ili frontalni sindrom

Kako ozljeda mozga može utjecati na opće kognitivne performanse i ponašanje? U ovom članku govorimo o glavnim simptomima sindroma disseksepetivacije.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije
Definicija disseksepektivnog sindroma rezultat je napora da se klasificira kognitivni poremećaj u ponašanju uzrokovan oštećenjem mozga . Ovaj sindrom posljedica je oštećenja frontalnog režnja, točnije prefrontalne regije. U ovom se području obrađuju najsloženije izvršne funkcije.

Iz tog razloga oštećenja u predfrontalnom području uzrokuju promjene nekih funkcija poput pamćenja, pažnje, jezika i percepcije, ali djeluje prije svega na ponašanje. U dysexecutive sindrom izaziva, dakle, broj simptoma koji utječu na kognitivnu sposobnost onih koji su pogođeni.

Glavne funkcije na koje utječe disseksualni sindrom
Frontalnog režnja je metaforički dirigent mozak. Iako funkcija koja je uključena ovisi o specifičnom području zahvaćenom lezijom, glavne posljedice nastaju na razini:

Motor : promjene u sposobnosti reakcije; ustrajnost i neorganiziranost.
Pažnja : poteškoće u koncentriranju na određene zadatke i općenito niska razina pozornosti.
Jezik : prisutnost gramatičkih, metajezičnih deficita i bijeg od ideja.
Percepcija : promjena perceptivne interpretacije i identifikacija objekata uopće.
Ponašanje : apatija, dezinhibicija i neadekvatno socijalno ponašanje glavne su posljedice ovisno o leziji.
Pamćenje : oslabljenje sposobnosti zadržavanja i otpornosti.
Mozak s frontalnim režnjevima
Motorički poremećaji
Motorički poremećaji obično se pojavljuju kao patološki refleksi . To su nekoordinirani i neprilagođeni automatski odgovori, poput refleksije pritiska. Slično tome, istrajnost se sastoji u nemogućnosti provedbe novih strategija u izvršavanju zadataka.

Primjer ustrajnosti može se naći u pokušaju osobe da otvori vrata na pogrešan način. Konačno, što se tiče reakcija, ispitanici mogu osjetiti hiperaktivnost i malo izravne pažnje.

Poremećaji pažnje u diseksepevativnom sindromu
Kao što smo spomenuli, pažnja je funkcija povezana s prednjim područjem . U subjekata koji su na ovom području oštećeni, pronađene su sljedeće promjene:

Povećani odgovor na osjetilne podražaje.
Poteškoće u zadržavanju pažnje na određenom zadatku.
Sjećanje
Ova je funkcija uključena u suradnju s drugima, ističući različite promjene u općoj memoriji. Prvo, oslabljen je kapacitet zadržavanja, kao i anterogradna memorija koja u mnogim slučajevima dovodi do konfabulacije. Konačno, postoji sekvencijalna dezorganizacija privremenih događaja, što može dovesti do generaliziranog konfuznog stanja.

Ponašanje i disseksualni sindrom
Prefrontalna oštećenja nisu uvijek povezana s apatijom i nedostatkom emocionalnih reakcija, već s lošom obradom, neposrednim reakcijama na podražaje i djetinjstvom. Općenito, promjene u ponašanju ovise o vrsti i mjestu lezije, s vrlo različitim posljedicama:

Lezije u lijevoj hemisferi . Pacijenti uglavnom pokazuju apatiju, izolaciju i nedostatak interesa za društvenu razmjenu.
Lezije u desnoj hemisferi . Općenito promatramo: emocionalnu dezinhibiciju, neprimjereno seksualno ponašanje i neposredne reakcije na podražaje.
Jezik
Budući da je lijeva hemisfera odgovorna u većoj mjeri za obradu jezika , posljedice će na to imati lezije na ovoj hemisferi. Na bilateralnoj razini očito će utjecati na poteškoće konceptualizacije i analize .

U većine bolesnika formalni je jezik sačuvan, ali zbog lošeg planiranja i pamćenja obično je vrlo ponavljan. Konačno, promjene u ponašanju također izravno utječu na komunikaciju.

percepcija
Promjene u percepciji uglavnom nisu najočitije , one postaju takve u vizualnim istraživačkim aktivnostima ( selektivna pažnja ). Nadalje, problemi se često javljaju u prepoznavanju ljudi i mjesta, vizualno-prostorni poremećaji i poteškoće u smjeru pokreta očiju.

Mozak suspendiran u zraku
Organske osnove sindroma dissekupetivacije
Specifični simptomi obično se pojavljuju u komorbiditetu u slučajevima oštećenja prednjeg režnja i preciznije prefrontalnog korteksa. No neuropsihološka studija omogućila je precizniju klasifikaciju prema oštećenoj strukturi :

Dorsolateralni prefrontalni korteks . Promjena kognitivnih funkcija, koja se izražava u nemogućnosti planiranja i rješavanja složenih problema. Gubitak kognitivne fleksibilnosti i poteškoće u obavljanju motoričkih aktivnosti su također bitni.
Orbitofrontalni korteks . Kad je ovo područje oštećeno, pojavljuju se promjene ponašanja poput: dezinhibicija, agresija, razdražljivost i nemogućnost prilagođavanja društvenim normama. U isto vrijeme, subjekt komunicira imitacijom, nastojeći ponoviti tuđe pokrete.
Prednji cingulatni korteks. To je područje povezano s apatijom i nedostatkom inicijative i spontanim ponašanjem. Nadalje, zapažena je i nemogućnost prepoznavanja emocionalnih izraza. Pored učestalosti depresivnih poremećaja.
Evaluacija i liječenje
Dijagnozu obično postavlja neuropsiholog, standardiziranim testovima za procjenu ovog sindroma . U postupak su također uključeni neurolog i drugi zdravstveni radnici, jer je potrebno procijeniti ozljedu i izvješće.

Što se tiče tretmana, rehabilitacija se temelji na oporavku ili održavanju funkcionalnosti subjekta, ovisno o ozbiljnosti i kognitivnim područjima koja su uključena. Intervencija obično uključuje i farmakološki tretman, posebno radi držanja pod kontrolom simptoma koji mogu ugroziti bolesnikov društveni život.

Zaključno, potrebno je naglasiti da se ovaj sindrom očituje u stečenom obliku uslijed ozljede i moždanog udara. Glavni simptom je opći kognitivni deficit, s obzirom na to da je većina izvršnih funkcija oštećena . Tako stečene ozljede mozga pokazuju važnost izbjegavanja faktora rizika i rizičnog ponašanja.

izvor