Porjeklo straha

Naslov: Porjeklo straha 24.06.17 13:58

Psihološko stanje straha nije u vezi sa bilo kakvom konkretnom i istinskom neposrednom opasnošću. Ono se pojavljuje u mnogim oblicima: kao nelagoda, briga, strepnja, nervoza, napetost, jeza, fobija i tako dalje. Ovakav psihološki strah uvijek se odnosi na nešto što bi se moglo desiti, a ne na nešto što se dešava upravo sada. Vi se nalazite na ovom mjestu i u sadašnjem trenutku, a vaš um je u budućnosti. To stvara prazninu strepnje. Ako ste se poistovjetili sa svojim umom i izgubili moć i jednostavnost Sadašnjeg trenutka, ta praznina strepnje će postati vaš stalni sadrug. Uvijek se možete uhvatiti u koštac sa sadašnjim trenutkom, ali ne i sa nečim što predstavlja ništa drugo do projekciju vašeg uma – ne možete se uhvatiti u koštac sa budućnošću.

Štoviše, dokle god budete poistovjećeni sa svojim umom, ego će upravljati vašim životom. Zbog svoje nestvarne prirode i usprkos svojim razrađenim obrambenim mehanizmima, ego je vrlo ranjiv i nesiguran, i samog sebe vidi pod stalnom prijetnjom. Ovo se, uzgred, događa čak i ako ego izvana izgleda veoma samouvjereno. Prisjetite se sada da emocija predstavlja reakciju tijela na vaš um.

Kakvu to poruku tijelo neprekidno prima od ega, lažnog, umom stvorenog ja? Opasnost, nalazim se u opasnosti. A koju emociju ova neprekidna poruka stvara? Strah, naravno.

Strah nije stvaran. Strah jedino postoji u našim mislima o budućnosti. Proizvod je naše mašte, nečega što ne postoji niti je ikad postojalo. Strah je vrlo blizak ludilu.

Izgleda kao da strah ima mnogo izvora. Strah od gubitka, strah od neuspjeha, strah od povrede i tako dalje, ali svi ti strahovi na kraju predstavljaju strah ega od smrti, od uništenja. Za ego, smrt se uvijek nalazi tu, iza ugla. U ovom stanju poistovjećenosti sa umom, strah od smrti utječe na svaki aspekt vašeg života.
Na primjer, čak i naizgled tako trivijalna i „normalna” stvar kao što je prisilna potreba da se u prepirci bude u pravu i dokaže kako ona druga osoba griješi – obrana mentalnog stava sa kojim ste poistovjećeni – korijen ima u strahu od smrti. Ako se poistovjećujete sa mentalnim stavom i pri tom niste u pravu, vašem osjećaju za osobno ja, zasnovanom na umu, prijeti ozbiljna opasnost od uništenja. Stoga vi i vaš ego ne možete prihvatiti da niste u pravu. Ne biti u pravu znači umrijeti. Zbog ovoga su se vodili ratovi i srušene su nebrojene veze.

“Pobjeđuje nas samo ono čega se plašimo.”

Latinska poslovica

Onog trenutka kada budete prestali da se poistovjećujte sa svojim umom, vašem osjećaju za osobno ja neće više značiti ništa to da li ste u pravu i l i ne, tako da će silom nametnuta i duboko nesvjesna potreba da se bude u pravu, što predstavlja jedan oblik nasilja, prestati da postoji. Bit ćete u stanju da jasno i glasno iskažete kako se osjećate i što mislite, ali više pri tome neće biti agresivnosti niti obrambenog stava. Vaš osjećaj o osobnog ja tada će proizaći iz dubljeg i iskrenijeg mjesta u vama, a ne iz uma.

ČUVAJTE SE SVAKE VRSTE OBRAMBENOG STAVA u vama. Što je to što branite? Iluzorni identitet, predstava u vašem umu, zamišljeni entitet. Time što taj obrazac činite svjesnim, time što mu postajete svjedok, vi prestajete da se poistovjećujete sa njim. U svjetlu vaše svijesti, nesvjesni obrazac će se brzo raspasti.

To predstavlja završetak svih prepirki i igara moći, koje toliko štete vezama. Moć nad drugima predstavlja slabost prikrivenu kao snagu. Istinska moć se nalazi unutra i dostupna vam je ovog trenutka. Um uvijek traži način da porekne Sadašnji trenutak i pobjegne od njega. Drugim riječima, što ste više poistovijećeni sa umom, više patite. Ili bi se to moglo ovako reći: što ste više u stanju da poštujete i prihvatite Sadašnji trenutak, to ste oslobođeniji od bola, patnje – i egoičkog uma.

Ako više ne želite da stvarate bol sebi i drugima, ako više ne želite da povećavate zaostali bol iz prošlosti koji još uvijek živi u vama, onda nemojte da proizvodite više vrijeme, barem ne više nego što je potrebno za bavljenje praktičnim aspektima vašeg života. Kako prestati sa proizvođenjem vremena?

“Suoči se sa svojim najdubljim strahom. Poslije toga, strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah – strah od slobode. Najzad si slobodan.”

Jim Morrison

U POTPUNOSTI PRIHVATITE DA JE SADAŠNJOST sve što zaista imate.

Neka Sadašnji trenutak postane centar interesa u vašem životu. Dok ste ranije boravili u vremenu i samo nakratko posjećivali Sadašnji trenutak, sada svijte sebi gnijezdo u Sadašnjem trenutku, a nakratko posjećujte prošlost i budućnost, onda kada bavljenje praktičnim aspektima vašeg života to zahtjeva.

Uvijek recite „da” sadašnjosti.

Eckhart Tolle

“Toliko je bilo u životu stvari kojih sam se bojao – a nije trebalo. Trebalo je živeti.”

Ivo Andrić

izvor

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo

Porjeklo straha Admin10

» Kuća straha na Nijagarinim vodopadima
» Recite ono što zaista mislite – bez straha!
» Kako da oslobodite dete straha od vode
» Klüver Bucy sindrom, gubitak osjećaja straha