Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum)

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je vrsta samonikle jestive biljke roda Allium i srodna s lukom i češnjakom. Hrvatski narodni nazivi su i crijemuš, srijemuš, divlji luk, šumski luk.

Medvjeđi luk neiskusni berači često ne razlikuju od otrovnih biljaka kao što su mrazovac, đurđica i čemerika. No, za razliku od njega nijedna od ovih biljaka nema miris na luk. Ne preporuča se brati i konzumirati neiskusnim beračima jer konzumacija ponekih sličnih vrsta kao što je mrazovac može dovesti do smrti.

Područje rasta
Raste uglavnom u šumama diljem Europe i u pojedinim dijelovima Azije.

Jestivost
Svi su dijelovi biljke jestivi - lukovice, listovi, peteljke cvijetova, cvijet i nezreli,zeleni plodovi. Za jelo se listovi beru do cvatnje, uz napomenu da su najukusniji oni posve mladi, prije izbijanja cvijetne stapke. Sukladno arheološkim nalazima biljka se koristi već nekih 5000 godina.

Opis
Medvjeđi luk naraste do visine od između 20 - 40 cm. Stabljika je trostrana,bijeli su cvijetovi skupljeni u višestruke,štitaste gronje.Listovi su eliptični,na dugim peteljkama.Sjeme je crne boje,okruglo.Lukovice su male i izduženog oblika

Status zaštite
Kod nas ova biljka nije zaštićena ,no u zemljama gdje je branje i konzumacija rašireno,poput Njemačke ,biljka se smije brati samo za osobnu uporabu, dok se za prodaju smije sabirati samo uz posebno odobrenje.U Poljskoj je medvjeđi luk zaštićena biljka.

Ljekovitost
Medvjeđi luk može između ostalog utjecati na snižavanje krvnog tlaka. List sadrži do 0,73 % vitamina C.U principu se može koristiti kao i bijeli luk.
Medvjed luk povećava apetit, povećava izlučivanje probavnih žlijezda, jača motorne funkcije crijeva . Osim toga, biljka ima baktericidno , fungicidno i antiskorbutično djelovanje.

Drevna ljekovita biljka , poznat Germanima , Keltima i Rimljanima .Medvjeđi luk ima protuparazitsko i antimikrobno djelovanje (zbog visokog sadržaja eteričnog ulja). Preporučljivo je koristiti ga kod skorbuta i ateroskleroze , koristi se u narodnoj medicini već tisućama godina, kod groznica, kao protuparazitno i antimikrobno sredstvo, te kod raznih zaraznih crijevnih bolesti. U antičkom Rimu i srednjem vijeku smatralo ga se za dobar način da se očisti želudac i krv . U drevnim medicinskim raspravama spomenut kao pouzdan i siguran lijek za vrijeme epidemija kuge, kolere i drugih zaraznih bolesti. Infuzija divljeg luka liječi od groznice, kašlja, bronhitisa, reume i išijasa.
Od davnina, medvjed luk je bio poznat kao antisklerotično sredstvo. Sprečava nakupljanje kolesterola u krvi, stimulira rad srca, snižava krvni tlak i pomaže kod normalizacije metabolizma.