Prenatalna komunikacija - što sve čuje beba prije rođenja

Pokušaji komunikacije tijekom trudnoće mogu pozitivno utjecati na plod

Rezultati istraživanja o prvoj komunikaciji između majke i djeteta koja su 80-tih godina radili De Casper i Fifer pokazali su da djeca koja imaju manje od četiri dana mogu razlikovati glas svoje majke od glasova nepoznatih osoba. To se objašnjava time da se djeca upoznaju s glasom svoje majke dok su još u utrobi. Bebina osjetila dodira, sluha ili pokreta dovoljno su razvijena već u maminu trbuhu što omogućuje komunikaciju i stimulaciju bebe prije rođenja. Preko ultrazvuka liječnici su otkrili mnoštvo informacija o ponašanju nerođenog djeteta, te shvatili koliko podražaji i pokušaji komunikacije tijekom trudnoće mogu pozitivno utjecati na plod.

Komunikacija s bebom u trbuhu

Dugo se vrijeme nije znalo da beba ima razvijen sluh već u majčinu trbuhu. Istraživanja su pokazala da već u 19. tjednu beba počinje čuti zvukove, a krajem 6. mjeseca, kad završava razvoj uha, čuje sve što se oko nje događa. Tada već poznaje zvuk majčina srca, osluškuje zvukove probave ili kolanja krvi. No, počinje raspoznavati i vanjske zvukove.

Za dijete je koristan svaki podražaj koji pruža okolina, to su zvukovi majčinog tijela (kucanje srca, rad želudca), vanjski zvukovi kao što su glasovi ili glazba, zatim vibracije, njihanje dok se mama kreće, fizički podražaj dodirom trbuha. Svi ti podražaji događaju se kroz svakodnevnu aktivnost majke.

Smatra se kako upravo količina podražaja u zadnjem tromjesečju ima velik utjecaj na djetetov aktivniji boravak u trbuhu, bržu i lakšu prilagodbu na vanjski svijet nakon porođaja, te brži razvoj nakon rođenja.

Prednosti prenatalne komunikacije za bebe

Mame koje komuniciraju sa svojom bebom prije rođenja, mogu očekivati da im djeca budu fiziološki zrelija i naprednija, da se lakše prilagođavaju životu izvan trbuha, te da manje obolijevaju. Te bebe poslije porođaja također manje plaču, bolje jedu i spavaju, brže razvijaju jezične sposobnosti, a pokazuju i sklonost glazbi. Trudnice se često pitaju kako zapravo komunicirati s još nerođenim djetetom? Odgovor glasi: pjevajte bebi, pričajte s njom, slušajte svoju omiljenu veselu ili smirujuću glazbu i tako odaberite zvuk bebine buduće uspavanke.

Postoje teorije kako bebe više vole Mozarta ili klasičnu glazbu općenito nego na primjer rock glazbu. Smatra se da to ima veze sa činjenicom da bebe vrlo dobro reagiraju na glazbu koja ima ritam poput 72 otkucaja u minuti koliko obično otkucava majčino srce. Brža glazba bebe čini nervoznima.

Za bebu je posebno iskustvo ritam majčinog hoda i ritam njezina srca. Beba osjeti kada je mama uznemirena i kada hoda jer je to ljuljuškanje kasnije u životu jedan od načina koji bebu najviše umiruje. Najvjernija kopija ljuljanja u majčinoj utrobi je kolijevka.

Mama, tu sam

Od šestog mjeseca beba putem hormona dijeli s majkom emocije povezane s određenim stanjima. Kada je majka pod stresom, plod je aktivniji. Ako je duže izložena stresu, aktivnost bebe može biti i deset puta veća od normalne. Dakle, osim zdrave hrane, na koju se u velikoj mjeri obraća pozornost tijekom trudnoće, buduće mame moraju biti svjesne da i svojim mislima utječu na još nerođeno dijete.

Majčini osjećaji i raspoloženja su, osim s hormonima, povezana i s neurotransmiterima, koji kroz krvotok i posteljicu dospijevaju do mozga fetusa. Neurotransmiteri utječu na krvne žile, pa stres može u tom slučaju uzrokovati slabiji protok hranjivih tvari koje preko krvi dospijevaju do posteljice. Neurotransmiteri direktno utječu na mozak ploda, a samim time i na njegovo raspoloženje, koje se preko njih prenosi sa majke na bebu.

Sa svojom trudnoćom žene se obično saživljavaju u prvom tromjesečju toga novog stanja. U drugom se tromjesečju trudnoće razvija svijest kod žene da je dijete što ga nosi nešto posebno, a tome pridonose osjeti što ih izazivaju pokreti bebe. Treće se tromjesečje trudnoće može smatrati razdobljem konkretnih priprema za prihvat djeteta i njegovo rođenje.
komunikacijabebatrbuhtrudnoća

izvor