Ljudska savjest

First topic message reminder :

Pojam savjest potječe iz stoičko kršćanske tradicije. Sam izraz savjest kovanica je prema grčkoj riječi «suneidesis» (suznanje), koja u sebi nosi korijen eid- etimologijski povezana je s hrvatskim korijenom vid. Ciceron je grčku riječ suniedesis preveo na latinski kao conscientia. Oblikovanje stručnog izraza savjest razvijala se od prvotnog značenja izraženog preko suznanja, zatim u svijesti, te se preko značenja svijesti o vlastitom moralnom činu, razvija u stručni izraz za ono što i danas podrazumijevamo pod pojmom savjest.

Rasprava o savjesti je jedno od temeljnih i najvažnijih poglavlja katoličke teologije, a njeno povijesno ishodište leži u patristici i skolastici.

Kao svjesno biće čovjek ima sposobnost samoopažanja. To znači da može kontrolirati i izražavati svoje vlastite postupke. Preispitivanje svojih postupaka često se naziva "glas savjesti", a to znači da mi svojim umom objašnjavamo, opravdavamo i analiziramo svoje praktično djelovanje. Tako se savjest javlja usporedno s opažanjem kao analiza našeg djelovanja. Savjest je spoznajni proces kojim provjeravamo jesmo li točno odredili nešto prema onome što je u stvarnosti, to je, da li nam je procijena ispravna i da li je primjena našeg postupka odgovarajuća situaciji. Ona se odvija u procesu opisa situacije sa svim okolnostima-ponovno proživljavanje. Možemo govoriti o prethodnoj savjesti, kada prije djelovanja prosuđujemo što je dobro, a što zlo i naknadnoj savjesti, kada nakon djelovanja otkrivamo dobro i zlo.
(wikipedia)
Preispitujete li često svoje postupke i što mislite da je najbitnije za pravilno razvijanje savjesti?

Mislim da je živjeti apsolutno bez grižnje savjesti gotovo pa nemoguće... Ponekad i nesvjesno nečim (ja najčešče prevelikom iskrenošću) povrijedimo ljude oko sebe... kasnije nam je žao zbog toga.... savjest neda mira... to su sitnice...

Živjeti nečiste savjesti kad su bitne stvari u pitanju je teško... vrlo teško...

Meni moja neda mira ..ne da me peče zbog učinjenog več jednostavno volim reči što mislim i osječam ili me to izjeda. Često znam da ću platiti za to, ali radije oplačem nego da me izjeda.

Gric je to super rekla Ponekad i nesvjesno nečim (ja najčešče prevelikom iskrenošću) povrijedimo ljude oko sebe

Savjest mi je cista i mirna sam ...prvi put u zivotu sam prestala razmisljati o svemu i svacemu da li sam to ok uradila ili nisam ...ako pogrijesim u necem ...shvatim to i pokusam ispraviti i savjest mi je stalno cista ...nisam od onih ljudi koji ne priznaju svoje greske ..pa ih onda savjest ubija...kad priznas svoju gresku ..naucis nesto iz nje i onda se osjecas jos bolje nego sto si se osjecao i savjest te ne grize jer priznas da si pogrijesio i nastojis to ispraviti ...

Čovjek uvijek mora slušati siguran sud vlastite savjesti, ali zbog razloga koji ne isključuju uvijek osobnu krivnju, može donijeti i pogrješne sudove. Ipak, osobu se ne može okriviti za zlo počinjeno iz nehotična neznanja, makar ono ostaje objektivno zlo. Zato treba nastojati moralnu savjest ispraviti od njezinih zabluda.

nisam siguran da svi znamo sta je to..nacin zivota..pravila zivota koje nam je neko drugi nametnuo ili zivot u okviru zivotnih pravila koje su uvjek na granici skromnog i duhovnog..