Ljudska savjest

Pojam savjest potječe iz stoičko kršćanske tradicije. Sam izraz savjest kovanica je prema grčkoj riječi «suneidesis» (suznanje), koja u sebi nosi korijen eid- etimologijski povezana je s hrvatskim korijenom vid. Ciceron je grčku riječ suniedesis preveo na latinski kao conscientia. Oblikovanje stručnog izraza savjest razvijala se od prvotnog značenja izraženog preko suznanja, zatim u svijesti, te se preko značenja svijesti o vlastitom moralnom činu, razvija u stručni izraz za ono što i danas podrazumijevamo pod pojmom savjest.

Rasprava o savjesti je jedno od temeljnih i najvažnijih poglavlja katoličke teologije, a njeno povijesno ishodište leži u patristici i skolastici.

Kao svjesno biće čovjek ima sposobnost samoopažanja. To znači da može kontrolirati i izražavati svoje vlastite postupke. Preispitivanje svojih postupaka često se naziva "glas savjesti", a to znači da mi svojim umom objašnjavamo, opravdavamo i analiziramo svoje praktično djelovanje. Tako se savjest javlja usporedno s opažanjem kao analiza našeg djelovanja. Savjest je spoznajni proces kojim provjeravamo jesmo li točno odredili nešto prema onome što je u stvarnosti, to je, da li nam je procijena ispravna i da li je primjena našeg postupka odgovarajuća situaciji. Ona se odvija u procesu opisa situacije sa svim okolnostima-ponovno proživljavanje. Možemo govoriti o prethodnoj savjesti, kada prije djelovanja prosuđujemo što je dobro, a što zlo i naknadnoj savjesti, kada nakon djelovanja otkrivamo dobro i zlo.
(wikipedia)
Preispitujete li često svoje postupke i što mislite da je najbitnije za pravilno razvijanje savjesti?

Često preispitujem svoje postupke,neki tvrde da nekad i previše........

Istina je da je pretjerano samoanaliziranje nepotrebno, ali teško je naći mjeru ponekad, nekad se nesvjesno nepotrebno opterečujemo raznim suvišnim mislima i analizama postupaka.

Upravo tako Gorane,pokušavam da se ne analiziram al ne uspjeva svaki put....To je za mene mana do bola.....

Svoje postupke preispitujem redovno,kako patim od nesanice tako cijelu noć preispitujem postupke i koješta drugo...

preispitujem ih redovno....
i uvijek se sjetim nečega što sam napravio kao manji i bilo bi mi krivo....

Kate je napisao/la:

Svoje postupke preispitujem redovno,kako patim od nesanice tako cijelu noć preispitujem postupke i koješta drugo...

I da li u tim preispitivanjima češće uočiš vlastite ili tuđe greške i krive postupke?

korny je napisao/la:

preispitujem ih redovno....
i uvijek se sjetim nečega što sam napravio kao manji i bilo bi mi krivo....

Ne možeš prežaliti neke pogreške iz djetinjstva?

Goran je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Svoje postupke preispitujem redovno,kako patim od nesanice tako cijelu noć preispitujem postupke i koješta drugo...

I da li u tim preispitivanjima češće uočiš vlastite ili tuđe greške i krive postupke?

Uočim i svoje greške naravno,čovjek sam griješim isto kao i drugi,a tuđih krivih postupaka u zadnje vrijeme sam jako često uočavala,na žalost...

naravno da ne mogu....
nije da sam bio ne znam kakav, da sam krao, tukao se ili nešto takvo...
stvar je u tome da sam u osnovnoj ljudskoj komunikaciji i odnosima sa nekim ljudima jako pogriješio i sada žalim za tim...

Kate je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Svoje postupke preispitujem redovno,kako patim od nesanice tako cijelu noć preispitujem postupke i koješta drugo...

I da li u tim preispitivanjima češće uočiš vlastite ili tuđe greške i krive postupke?

Uočim i svoje greške naravno,čovjek sam griješim isto kao i drugi,a tuđih krivih postupaka u zadnje vrijeme sam jako često uočavala,na žalost...

Kažeš li ljudima direktno kad oni po tvom mišljenju u nečemu pogriješe ili prešučuješ?

Dobro pitanje Gorane,u večini slučajeva prešutim,ali to mi nije pravilo znam ja i jezičinu pustiti...

korny je napisao/la:

naravno da ne mogu....
nije da sam bio ne znam kakav, da sam krao, tukao se ili nešto takvo...
stvar je u tome da sam u osnovnoj ljudskoj komunikaciji i odnosima sa nekim ljudima jako pogriješio i sada žalim za tim...

Prihvati to kao prošlost, nešto što nisi učinio u zloj namjeri i nešto što se više ne može promjeniti, dok se sadašnjost i budućnost itekako može.

Kate je napisao/la:

Dobro pitanje Gorane,u večini slučajeva prešutim,ali to mi nije pravilo znam ja i jezičinu pustiti...

Ništa ne valja prešučivati. Kao što si već napisala svi mi griješimo, najbolje je uvijek imati rasčišćene odnose i znati na čemu si. Često smo zbog sitnica u zabludi, a to često iskren i otvoren razgovor rasčišćava.

Preispitujem se, da. Mislim da je to normalno. Svoje misli i djela uspoređujemo s onim idealima koje smo sebi postavili. Ako se ne pretjera u tome, to je pozitivan postupak.

Goran je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Dobro pitanje Gorane,u večini slučajeva prešutim,ali to mi nije pravilo znam ja i jezičinu pustiti...

Ništa ne valja prešučivati. Kao što si već napisala svi mi griješimo, najbolje je uvijek imati rasčišćene odnose i znati na čemu si. Često smo zbog sitnica u zabludi, a to često iskren i otvoren razgovor rasčišćava.

Slažem se da...uvijek bi trebalo rasčistiti neke odnose...ali,ne napravim to baš uvijek moram priznati...jbga ostane toga i nerješenoga.

Na animiranim filmovima možemo vidjeti kao kad neko donosi odluke govori mu savjest u obliku anđela ono dobro što učini i u obliku vraga ono loše što da učini.
Tako je i kod ljudi koji dio savjesti poslušamo učinit ćemo.

Dobra usporedba Teo!

Preispitujem se cesto..

Složila bih se sa Lux preispitivanje naših postupaka je normalno do jedne granice , ali dogodi se da se preispitujemo najviše kod onih postupaka koji su zapravo ne bitni, s obzirom da su mnogi od nas analitičari , analiziramo i male sitnice u svakodnevnom životu a ne samo velike odluke , koje nam nešto mjenjanju iz temelja, pretjerano analiziranje nije dobro , ali ponekad izgubimo tu granicu.

savjest je u covjeka ugradena neka vrsta zakona zivota...savjest bi trebala covjeku reci da ne smije biti necovjek..,.savjest covjeku govori gdje je pogrijesio..po savjesti covjek treba da zna sta je dobro a sta ne ...i u savjesti bi trebao covjek da sebe prepozna kao humanog ili nehumanog....ne trebam se preispitivati da li sam humana ili ne ..znam da sam covjek ni tu se ne preispitujem nikad...samo se preispitujem nekad da li sam nesto pogrijesila nenamjerno prema nekome ...ali i tu mi je cista savjest jer znam i ako sam pogrijesila da nisam namjerno...
najbitnije za pravilno razvijanje savjesti je ucenje od malena sta je dobro sta ne i uciti uvijek da je najbitnije biti dobar covjek i nikom ne misliti zlo ...i kad se to nauci onda ostalo samo se nadovezuje...

Savjest je Bog koji nam tiho šapuće u duši. Trudim se da mi savjest uvijek bude čista i mirna.
Točno se prepoznaje na svakoj osobi da li je miran i čiste savjesti ili ga nešto kopka i čini nervoznim vezano uz njegovu savjest.

savjest je nešto što nikad nebi smjelo biti tamno i uprljano lošim ili zlim riječima ili djelima...sretna sam jer mogu reći da živim bez grižnje savjesti

preispitujem se jako često i svjesna sam svih svojih postupaka,svih svojih grešaka...da mi je savjest uvjek čista ,ne ,nije...ima propusta ,ima grešaka ..ljudski je griješit al je ljudski i spoznat svoje greške

bravo Tija