Mate Mišo Kovač

Ako me ostaviš

Samo jednom ljubav pokuca na vrata
da te rani čežnjom i gorčinom
da te vodi ko`pticu bez jata;
da te tješi vinom.

Ako me ostaviš, kad poželiš kraj
i nebo će plakati, izgubit će sjaj.
Ako me ostaviš, ne ruši drugo sve.
Pusti da vjerujem da voljela si me.

Samo jednom ljubav pokuca na vrata
da ti pruži snove i ljepotu.
Da ti stavi okove od zlata
jednom u životu.

Čemu da živim

Dan, samo jedan dan.
Samo taj je dan dijelio nas.
Taj dan, jedan kobni dan
u trenutku svemu je bio kraj.

A dom, prazan moj je dom.
Kao stranac sam tu živim ja.
Moj svijet, tužan moj je svijet.
Pusto sve je tu i život moj.

Čemu da živim
kad tebe nema više tu,
i gdje da nađem mir
kad sve si meni bila ti?

Sam kad lutam ja
kad tražim mir, vidim tvoj lik.
I tad milujem ti kosu.
Tražim tvoju ruku, al`sve je san.

Dalmacija u mom oku

Pitaju me zašto pjevam o tom moru, buri, jugu
Govore mi kako sanjam obećanu zemlju drugu
Govore mi da se trgnem dok je vrijeme, dok se može
K'o da mogu isprat kiše onu davnu sol sa kože

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja, možda sam u snu duboku,
Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku

Govore mi čemu priče, ljudi drugi život žive
Odvezane sve su barke i brodovi s tvoje rive,
Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape
Dok dječji plač se čuje sastaju se nove klape.

Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim

Bila je nježna ko san ko cvijet kraj puta
Bila je najljepši dan i ruža žuta
Ali brzo su nestali svi ti dani sreće
Nikada više ja znam vratit se neće

Drugi joj raspliće kosu a ja je volim
Kako ću živjeti sam kad duša boli
Drugi je ubrah ko cvijet od mene uze
Nezna za tugu i bol i moje suze

Bila je proljetni dah i trava meka
Bila je sunca trag i plava rijeka
Al' brzo su nestali svi ti dani sreće
Nikada više ja znam vratit se neće

Hej, živote, što me snađe

Hej živote što me snađe
Sve su moje potonule lađe
Još me jedna ruka u snu dira

Ponoć kuca a tebe nema
Teku sati dan za danom ide
Samo čujem vjetar u daljini
Moje oči puta ne vide

Imao sam srce puno snova
Moju tugu samo nebo zna
Ja bez tebe snage više nemam
Samo mi je suza ostala

Još me jedna ruka u snu dira
Tvoja duša mojoj neda mira
Tvoja duša mojoj neda mira

Ja nemam više razloga da živim

Zove me društvo, na čašu vina
Da nam gitara, tiho svira
Al' meni noćas, do ničeg nije
Srce se samo, od sebe krije

Ja nemam više, razloga da živim
Ja nemam više, ćemu da se divim
Ja neću noćas, ni za kog da znam
Kad nje već nema, bolje da sam sam

Kako da pjevam, kad mi se plače
Kako da pijem, kad duša boli
Kako ću kako, noćas s vama
Kad ona negdje, drugoga voli

Jedan dan života

Samo jedan dan života još jednu čašu mi dajte sad
Jer već sutra nisam s vama jer sutra umrijet ću ja

Moj život je kratak bio i prolazan kao san
Zato želim samo jedno da živim još jedan dan

Neka staro društvo dođe ko nekad davno u kraju mom
Nek se čuje naša pjesma taj zadnji glas srca mog

Samo buket bijelih ruža nek bude vječno na grobu mom
Samo vjetar neka prića svu tajnu života mog

Jer on bješe tako kratak i prolazan kao san
Zato želim samo jedno da živim još jedan dan

Još i danas teku suze jedne žene

Ti si jedna ruža koja spava
Neka tiha bol u srcu mom
Ti si ovog ljeta nježna trava
Ti si moja a ja nisam tvoj

Ti si jedna zvijezda što ne plamti
Jedna davna priča srca mog
Ti si jedno ljeto što se pamti
Ti si moja a ja nisam tvoj

Još i danas teku suze jedne žene
Žene koja voli mene, cvijeta koji za mnom vene
Još i danas teku suze jedne žene
Žene koja voli mene, cvijeta koji za mnom vene

Volio sam osmijeh s tvoga lica
Volio sam sjaj u oku tvom
Otišla si kao laka ptica
Ti si moja a ja nisam tvoj

Najljepše su oči moje majke

U njima uvijek je mir
Tople riječi i kada šuti
U njima uvijek sam ja
Dok spava ili dok se budi
U njima ljubav viječno traje
I nikad ja nisam sam
Kad suze skrivaju
Il' se smiju ja znam

Najljepše su oči
Oči moje majke
Kao plavo more
Kao cvijet iz bajke
Najljepše su oči
Kad sigurnost daju
Da te brižno prate
Samo oči majke znaju

U njima kiše su pale
Tu se krije i život njen
U njima godine su stale
Svaki tužan il' sretan tren
U njima ljubav viječno traje
I nikad ja nisam sam
Kad suze skrivaju
Il' se smiju ja znam.

Nikoga nisam volio tako

Koga ja to lažem, kome pričam basne?
Kome ja to želim da zatvori oči?
Kad su mnoge stvari odavno mi jasne.
Kad se isto piće već danima toči.

I noćas je ovdje više nego prije;
više nego kad je priznala da voli.
A to isto se kunem da mi važna nije,
to uzalud tražim način da prebolim.

Nikog nisam volio tako
dušom i tijelom beskrajno lako,
kao tebe, nikog kao tebe.

I noćas je ovdje, više nego prije.
Više nego kad je priznala da voli.
A to što se kune da mi važna nije
to uzalud tražim način da prebolim.

Ostala si uvijek ista

Odavno već nisam
mislio o tebi
među nama dani i godine stoje
nikada te više pronašao ne bih
da se jučer nismo
vidjeli nas dvoje

Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slučajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da ćemo se sresti
pod svjetlima ovog
bezimenog grada

Pričaš mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
ostala si uvijek ista
I ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina žena na putu mom
ostala si uvijek ista.

Svi pjevaju

Sad kad živim u tuđini
Moje srce samo vene
Pa mi dođe, da te pitam
Da li sliči bar na mene

Svi pjevaju ja ne čujem
Nikome se ne radujem
Samo tebe očekujem

Znam da griješnik ja sam bio
Sad mi sude uspomene
Oprosti mi, odgovori
Da li sliči bar na mene

Od kavane do kavane

Pomozite prijatelji
Da pronadem dusu mi
Da sa vama proslavim
Nesudeni njezin pir

Od kavane do kavane
Lijecim srca svoga rane
Oprosti mi, majko sveta
Zbog zivota mi prokleta

To sto ona nije s nama
Na srcu mi osta rana
Dusa mi je otrovana
Od ljubavi i kavana

Noćas ćemo zemlji ko materi


Skupit cemo nocas, prijatelji moji
i drace i svice iz naseg dardina
tisucu sinova, razbacani skoji
i tisuce kceri gromaca i stina

Nocas cemo zemlji ko materi reci
nosimo iz grozjem srce u kaseti
i za svake ce loze, krv rumena teci
a pisma ce sama poci po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce materino
Sumi more, suzo slana,
Trajnaninaninanaanaaa

Dalmacijo zemljo, maslinova grano
Dalmacijo zemljo, kamena i smilja
O zlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja o suncanih milja

Do kamena zemlji, narasti ce plima
Sinovi i kceri ribari tezaci
A za one drage, kojih vise nima
Donit cemo vjenac pa u more bacit