Ponoćne igre slika

Moje  misli

Razmišljam   o  životu i smrti
Kako je   netko nekad  reko-Ne  bojim se smrti  niti malo, strah me onog  drugog,


da li će  tko  primijetiti    da me  više nema na ovom svijetu,


da li  će  se tko upitati  gdje  je ona  nestala,


ili ću  postati  zaborav,što  imamo   od života ovog  kad
 ne  može  se naći   netko  tko će biti  tvome srcu drag,u dobru i u  zlu
što  čovjek  ima  od svega toga ako  je  uvijek sam,
zašto  ne  stvara  nešto novo  još dok može, zašto se ne potrudi  ispraviti svoje  greške
pomiriti se   sa voljenima  biti u  sreći  i radosti  sa voljenima
dok smo  svi još živi, pa   proživjeti  svoje  vrijeme u  ljubavi a ne u trzavicama
glupim i nebitnim,pa  znati   kad   Umreš    da  će te se
netko sjetiti, upaliti onu jednu svijeći  i doniti  buket cvijeća
pa zaplakati   jer te nema više,zašto   se ne potrudimo   malo razmišljati  dublje i dalje
pa  sagledati sve oko sebe, pa vidjeti  što  imamo  od  ovog života
kratkog  još k  tome   biti u svađi  oko nebitnih stvari,a sve to može  da bude
puno bolje i drugačije.