Pneumokok – koliko je opasan i kakve bolesti uzrokuje?

Cjepivo nije obavezno, ali je preporučljivo

Zimski dani kada dijete većinu vremena provodi u zatvorenim, zagrijanim i slabo prozračivanim prostorijama jaslica,vrtića ili škole, vrijeme je kada se najčešće javljaju infekcije dišnih putova. Bakterija Streptococcus pneumoniae, poznata kao pneumokok, čest je uzročnik različitih zaraznih bolesti u dječjoj dobi, kao što su meningitis, upala pluća i upala srednjeg uha. Upala srednjeg uha uzrokovana pneumokokom jedan je od najčešćih razloga odlaska pedijatru.

Pneumokom se može zaraziti bilo tko, naročito mala djeca, osobe starije od 65 godina, kao i bolesnici s bolestima srca, pluća i bubrega, dijabetičari. Sve više sojeva ove bakterije postaje otporno na penicilin i druge antibiotike. Zato liječenje postaje sve teže, pa je opravdana prevencija cijepljenjem.

Dvije vrste cjepiva

Cijepljenjem protiv Streptococcus pneumoniae može se spriječiti nastanak bolesti kojima je uzročnik. Cjepivo djeluje tako što pomaže tijelu da proizvede vlastita antitijela, koja štite dijete od bolesti. Cijepiti se mogu sva zdrava djeca, a posebice se preporučuje za visokorizičnu djecu.

Dvije su osnovne vrste cjepiva. Polisaharidno konjugirano cjepivo protiv pneumokoka štiti od 7 tipova. Koristi se za cijepljenje dojenčadi i male djece od 2 mjeseca do 2 godine starosti i kod prethodno ne cijepljene djece starosti od 2-5 godina. Cijepljenje smanjuje i mogućnost obolijevanja od onog tipa pneumokoka koji nije uključen u cjepivo, ali je u srodstvu sa sojem koji cjepivo sadrži. Za djecu stariju od dvije godine i za odrasle osobe primjenjuje se polisaharidno cjepivo protiv pneumokoka koje štiti protiv 23 tipa S. pneumoniae. Zdrave osobe razviju imuni odgovor na većinu ovih tipova bakterije 2-3 tjedna nakon cijepljenja.

U našoj su zemlji registrirane dvije vrste cjepiva: Prevenar, koji sadrži 7 serotipova na koje je i najčešća otpornost na antibiotike, te drugo, polivalentno (Pneumo 23), koje sadrži 23 serotipa pneumokoka. U djece starije od 5 godina pneumokokne su infekcije rjeđe, ali to ne znači da oni ne oboljevaju. Pneumokok ponovno postaje značajniji uzročnik infekcija u dobi iznad 65 godine, a uzrok tome je slabljenje prirodnog imuniteta..Nijedno cjepivo nije u programu obaveznog cijepljenja. To znači da ga trebate platiti, jedna doza cjepiva Prevenara košta 500 kuna.

Kada je dijete najbolje cijepiti?

Učestalost pneumokokne bolesti je najveća u najranijoj dobi, a tada je i bolest najopasnija. Stoga je najbolje bebu cijepiti nakon 2 mjeseca života ako se planira da će dijete s godinu dana krenuti u jaslice. Dojenčad starosti od 2-6 mjeseci treba primiti tri doze cjepiva. Prva je doza obično s 2 mjeseca starosti. Razmak između doza najmanje je jedan mjesec. Četvrta se doza preporuča u drugoj godini života. Kod dojenčadi starosti 7-11 mjeseci daju se dvije doze, vremenski razmak između doza najmanje je jedan mjesec. Treća se doza preporuča u drugoj godini života.

Djeca starosti 12-23 mjeseca dobivaju dvije doze. Razmak između doza najmanje je dva mjeseca. Djeca starosti od dvije do pet godina cijepe se jednom dozom. Polisaharidno cjepivo je za djecu stariju od 2 godine i pri tome se zdravoj djeci preporuča samo jedna doza cjepiva. Djeca s oslabljenim imunološkim sustavom se cijepe s dvije doze, i to tako da se djeci mlađoj od 10 godina druga doza daje 3 godine, a djeci starijoj od 10 godina 5 godina nakon prve doze. Cjepivo se može primijeniti istovremeno s drugim cjepivima u dječjoj dobi.

Djeca koja su na prethodnu dozu cjepiva protiv pneumokoka doživjela alergijsku reakciju ne smiju primiti sljedeću dozu tog cjepiva. Cijepljenje umjereno ili teško bolesne djece treba odgoditi dok ne ozdrave. Najčešće su blage reakcije na cjepivo, kao što su crvenilo ili bol na mjestu uboda. Te reakcije su prolazne i ne ostavljaju posljedice. Mali postotak cijepljenih osoba ima visoku tjelesnu temperaturu, bolove u mišićima, ili teže lokalne reakcije.



Kako dolazi do infekcije?

Pneumokok je naznačajnija bakterija kao uzrok bolesti u djece do 5 godina. Ona ne mora uvijek izazvati bolest. Može biti samo prisutna u sluznici nosa djece i odraslih osoba, kao normalan stanovnik sluznice ždrijela i usne šupljine čovjeka odakle se može proširiti i naseliti na sluznicu nosne šupljine. Naseljavanje bakterije na sluznici nosne šupljine najčešće nije praćeno nikakvim simptomima bolesti i predstavlja normalno i prolazno stanje koje se naziva kolonizacija. Kolonizacija nakon određenog perioda i ne zahtijeva nikakvo liječenje.

Dijagnoza da se radi o bakteriji pneumokok postavlja se izolacijom bakterije s mjesta infekcije, iako nalaz pneumokoka iz kulture sekreta nosa i/ili ždrijela ne mora značiti da je ta bakterija i uzročnik bolesti. Liječnik će na temelju kliničke slike i drugih laboratorijskih nalaza postaviti dijagnozu. Kod svake teže infekcije kao što je primjerice, upala pluća, najpouzdaniji pokazatelj je nalaz bakterije u krvi (hemokultura).

Šetnje na svježem zraku i vlaženje sluznice

Kod male djece iznimno je važno održavati prohodnost nosića, kako bi sprečavao infekcije virusima i bakterijama. Zato je neophodno održavati nosnu higijenu svakodnevnim čišćenjem nosa, provjetravati i zračiti prostorije u kojima dijete boravi, paziti na temperaturu zraka i njegovu vlažnost.

Čist i prohodan nos spriječit će razvoj i nastanak mnogih bolesti gornjeg i donjeg dišnog sustava. Sluznica respiratornog trakta izlučuje sluz u kojoj se nalaze zaštitna antitijela. Na sluznici se nalaze uronjene u sluz trepetljike koje je čiste gurajući sekret prema ustima. Pri prekomjernom grijanju suh zrak posuši sluznicu respiratornog trakta, sluz se zgusne,trepetljike se slijepe - čišćenje sluznice prestaje i sluznica postaje ranjiva. Nakon što na sluznicu dospiju bakterije, na nju se vežu antitijela i razore je. Izlaganjem svježem i hladnom zraku sluznica reagira i počinje pojačano lučiti sekret te se time pojača efekt čišćenja.

Zato je uz provjetravanje prostorija potrebno malu djecu što češće voditi u šetnju, što je preporučljivo i zimi kad su niže temperature, dakako ne smije biti previše hladno, i dijete ne smije u šetnju ako ima povišenu temperaturu. Za čišćenje nosa mogu se koristiti razne preparati, od fiziološke otopine do proizvoda koji sadrže aktivne supstance i olakšavaju disanje, Obično su na bazi sterilne morske vode. Pogodni su i za dojenčad i za malu djecu.

(M.G.)

IZVOR