Je li moje dijete nedovoljno samostalno?

Kada dijete krene u prvi razred mora posjedovati određenu dozu samostalnosti, a na vama je da ju ne sputavate, ako ne postoji valjani razlog za to

Koliko je vaše sedmogodišnje dijete (godinu više ili manje) samostalno? Odvaja li se od vas s lakoćom, kako bi primjerice provelo vikend s djedom i bakom, članovima šire obitelji ili prijatelja, ili pak postoje određeni problemi po tom pitanju? Je li pretjerano sramežljivo, vezano za vas, ima plašljiv temperament i nastaju li svaki puta problemi kada se mora odvojiti od vas i provesti vrijeme s drugim ljudima i okruženju koje nije njegov dom?

Naime, dijete bi u spomenutoj dobi već trebalo biti prilično samostalno, jer to je pozitivan znak da je sigurno u sebe i da ima sve snažniji osjećaj identiteta. Primjerice, na početku osnovne škole vrlo su važni prijatelji i bliske osobe s kojima boravi i koje igraju važnu ulogu u životu. U tom periodu sve više stvari će dijete raditi samo, od odlaska u školu i povratka, druženja s prijateljima, spravljanja jednostavnog doručka, pospremanja i uređenja sobe, postavljanja stola za obrok, stavljanja suđa u perilicu, iznašanja smeća i tako dalje...

Ako vaše dijete nije dostiglo tu razinu samostalnosti, postoje određene metode s kojima možete poboljšati samostalnost djeteta.

Vrlo je tanka granica između o normalne brige o djetetu i sputavanja, te ju svaki roditelj treba pronaći. Svako dijete ima drugačiji karakter, pa treba i određene situacije prilagođavati specifičnim potrebama. Potrebno je dopustiti djetetu da istražuje, eksperimentira te da postane neovisna i jedinstvena individua.

Potaknite samostalnost

Djeca u toj dobi već su itekako svjesna okoline, pa prema tome imaju određen strahove i nesigurnosti. Kako biste ublažili, ako ne i otklonili sramežljivost i pretjeranu introvertiranost, pokušajte s određenim aktivnostima kao što su isprobavanje nove hrane, pronalaženje novog prijatelja, pronalazak hobija, a sve bez vaše intervencije. Nemojte mu pomagati, makar možda i dijete zatražilo vašu pomoć. Naime, sve što smo naveli je nešto što može raditi bez vas. Vi ste tu samo da ga navodite na pravi smjer.

Naučite dijete da neće sve uvijek dobiti „servirano na srebrnom pladnju“ nego da će se morati pomučiti za neke stvari. Primjerice, dopustite mu neka samo obavlja neke poslove u kućanstvu, bez vaše intervencije, eventualno odgovarajte na pitanja i usmjeravajte ga, ali nemojte neki posao raditi umjesto njega.

Kod kuće

Predložite svojem djetetu da pozove k sebi prijatelje iz škole, jer je vrlo važno za dijete u toj dobi prijateljima pokaže sobu u kojoj obitava, mjesto na kojem živi s obitelj, pa i na kraju krajeva što posjeduje. To ne znači da vaša kuća ili stan treba biti luksuzan, niti veliki, te da sve treba biti puno lijepih novih igračaka. Djeci je bitno da se dobro zabave, topla dobrodošlica i ugodna atmosfera. Dopustite djetetu da bira kojim jelom i pićem će ponuditi svoje prijatelje. Sve to vrlo važno je za izgradnju samopouzdanja.

U društvu...

Prema djetetu se morate odnositi s poštovanjem, a pod tom mislimo da poštujete njegovu individuu, tako dugo dok se ponaša normalno za dijete njegove dobi, te ne radi nered i nepodopštine, te nema određene ispade koje ne možete tolerirati.

Na primjer, nemojte siliti dijete da ljubi članove obitelji, prijatelje, poznanike i sl. ako ono to ne želi. Dovoljan je normalan pozdrav, bez bilo kakvog kontakta. Dopustite mu da postavi sam svoja pravila. Neka dijete na svoj način pokaže da je sretno što vidi svoju baku, djeda, tetu, rođake, pa na kraju krajeva i vas...

Spavanje izvan doma

Ako već vaše dijete nije prespavalo kod bliže rodbine ili prijatelja, dob od šest-sedam-osam godina je definitivno vrijeme u kojem više ne bi smjelo biti problema s odvajanjem od roditelja na koju noć ili čak i dulje vrijeme, primjerice ljetovanje, zimovanje... Naravno, ako dijete plaće na odlasku, ako ima problema s rutinom spremanja na spavanje, tada je možda dobro pričekati s tim poduhvatom. Do onda organizirajte pidžama zabave u svojem domu i čekajte kako će reagirati na uzvraćen poziv kod prijatelja i rodbine.

Ako se vaše dijete nećka oko spavanja izvan vašeg doma, objasnite mu da će sve biti u redu, da može doći kući kada god poželi ili primjerice s vama razgovarati na telefon. Recite mu što će raditi na pidžama partiju i kako će se lijepo provesti, a da će jutro brzo doći kada će ići kući. Svaki roditelj već zna što „pali“ kod djeteta. No budite oprezni, nemojte govoriti laži ili preuveličavati, jer vam se to lako može obiti u glavu.

Na što treba paziti?

Ako vaše dijete odjednom promijenilo ponašanje i umjesto da bude otvoreno i uvijek spremno za druženje i „avanturu“, plače i protestira svaki puta kada ga vi ili vaš partner morate negdje ostaviti i tako dalje, uzrok treba tražiti u tome što se promijenilo u djetetovom životu? Jesu li to obiteljski problemi, je li to polazak u školu, promjena razreda, okoline, određene rutine na koju je do sada bilo naviknuto.

Problem odvojenosti od roditelja koji traje dulje od četiri tjedna te negativno utječe na život vašeg djeteta, nije nešto što treba zanemariti, te se preporuča pomoć liječnika - bilo pedijatra, bilo liječnika opće prakse ili psihologa i psihijatra.

Kada neki problem traje duže vrijeme, vjerojatno neće proći sam od sebe i treba pronaći razlog koji može biti dublji i kompliciraniji nego što se u početku mislilo. Na vama je da usmjeravate dijete u pravom smjeru, da postane odgovoran i samostalan adolescent, te na kraju i takva odrasla osoba.

Nemojte gušiti dijete s vašim nesigurnostima, eventualnim problemima i nerazumnim strahovima za njegovu sigurnost. To je nešto što na čemu i vi isto morate poraditi!
(vam)