Poruka u boci

Kao maleni dječačić, koji je znao čitati i pisati, negdje sam pročitao nekakav tekst koji mi se utisnuo u sjećanje. Bio je to tekst o porukama koje su ljudi, ploveći morima, stavljali u boce i izbacivali ih u more, a ono ih je nosilo svojim prostranstvima.




Nakon višegodišnjih putovanja, prolaska kroz kojekakve oluje, bonace, hladne i tople dane, boce bi nalazili ljudi koji su se nalazili ili u brodovima, ili negdje na rubu mora sa obalom. Uvijek bi se začudili pronađenoj boci, pažljivo je otvorili, pročitali tekst.





Nekada nije bilo lako pročitati napisano jer je pisano različitim jezicima, pismima, pa čak i posve nepoznatim znakovima. Tada bi takve poruke pobudile dodatnu radoznalost nalaznika, nagnale ga da se potrudi da pronađe osobu koja bi mogla protumačiti ili pročitati tu poruku. Pročitavši i razumjevši je poduzimao bi određene aktivnosti za koje je smatrao da bi bile korisne kako bi udovoljio molbi pisca poruke.





Nikada nisam razmišljao da bi se mogao susresti sa tako jednom porukom u boci. Nikada se nadao da će biti susreta sa mnom i bocom u kojoj je neka poruka, mada sam plovio mnogo hiljada kilometara raznim rijekama.

Ali jednoga dana, kako to već biva u pričama, ploveći po rijeci Odri susreo sam se sa "riječnom poštom", sa bocom u kojoj je poruka.





Osvrnuo sam se niz rijeku ne bi li vidio nekoga da ju je možda postavio prije nego sam naišao, međutim, sve je bilo mirno, idilično i bez prisustva ljudi. Pravi riječni mir dostojan riječne pošte. Posvetio sam pažnju boci.





Za niskoga vodostaja rijeke i velike vegetacije riječnoga bilja, boca sa porukom se zaustavila na površini rijeke čekajući viši vodostaj da je ponese dalje niz vodu do nepoznatoga primatelja, da je oslobodi raslinja i svih prepreka koje su je zaustavile u vodi.





Probijajući se kroz riječno raslinje doplovio sam do boce, razgledao je i uzeo k sebi u kanu. Zainteresirala me kako svojim pakovanjem, tako i sadržajem koji se nalazio u njoj.





Ponio sam bocu sa sobom , kući. Kroz poluprozirne stjenke boce, vidio sam da je nekakva poruka, ali je nisam mogao vidjeti izvana. Golicala me mašta o čemu se radi, što sadržava poruka u toj boci.





Samo pakovanje je bilo malo nepraktično. Naime u manjoj boci se nalazila poruka, a ta je boca umetnuta u veću i potom izolir trakom su slijepljeni dijelovi veće trake kako ne bi propuštali vodu u bocu . Malo nespretno i nepotrebno da se to radi, ali autor je to smatrao izuzetno važnim.





Količina upotrebljene ljepljive trake govorila je da je pošiljaoc želio do maksimuma osigurati sadržaj boce od utjecaja vlage i vode. Pažljivo sam sve otmotao.





Iz prve, veće boce, nakon odmotavanja ljepljive trake, ispala je manja boca koja je bila hermetički zatvorena i u kojoj se nalazila poruka. Zastao sam malo sa daljnjim radom osmotrivši sve to, ali i zagolicavši svoju maštu. Što je u boci? Kakva poruka i kome namjenjena?





Dok sam je vadio van iz boce, prisjetio sam se svih svojih dječačkih maštanja koja su se razvila nakon pročitanih tekstova o bocama kojima su slane poruke morskim prostranstvima. U tim svojim, sada već odraslim, maštanjima, svašta sam zamišljao. Tko bi mogao slati poruku, koliko je stara i kome je namjenjena?





Pažljivo sam je izvadio , raširio na tlo i "pročitao". Iz nje sam "saznao" da je neko djete, sa dvojicom odraslih ljudi (vjerojatno s ocem i prijateljem ili rođakom) otišlo negdje uz rijeku Odru na ribolov. Ribu su lovili sa više udica i bilo je ulova.





Veličina ulovljene ribe, baš i nije imponirala autora poruke. Ali se vidi da ga je raslinje na vodi iznenadilo. Umjesto valova na riječnoj površini, pojavljuju se linije koje pokazuju prisustvo puno trave u rijeci, a to znači da je riba lovljena krajem augusta ili početkom septembra kada je rijeka puna riječnoga raslinja.

Ne zanimajući ga previše ulovi ribe, autor ove poruke napisao ju je kako bi svima dao na znanje da je prisustvovao ribolovu, da nije bilo velikih ulova ribe, ali i da se pohvali svima da je bio i lovio ribu.






Nakon "čitanja" poruke istu sam pažljivo vratio u staru "kovertu", tj. bocu, ponovo je zalijepio kako je bila zalijepljena, a nakon toga je "poslao" rijekom Savom dalje nizvodno. Tko zna da li će je i tko pronaći i da li će je znati pročitati.


Nije me razočarala ta poruka iako sam očekivao ne znam ni sam kakvu poruku i kojega sadržaja. Oduševila me. Drago mi je da sam je našao, "pročitao" i dao je vama na "čitanje". Sami je, svako za sebe, "pročitajte". Možda je drugačije shvatite nego ja.


Da ne bih pisao poruku u boci, pišem je sada i u ovoj svojoj priči svima vama. U njoj vam želin sve najbolje, puno zdravlja, veselja, izleta u prirodu u Novoj 2013. godini. Živi , zdravi i veseli bili, a u moje ime i pivcu popili

Olimp