Kako prepoznati da ste u zlostavljajućem partnerskom odnosu?

Zar je moguće ne prepoznati zlostavljajući partnerski odnos?

Sredstva se u okviru Avonove kampanje Udari mene, a ne žene prikupljaju prodajom posebne linije Avonovih proizvoda sa znakom beskonačnosti, a bit će donirana Udruzi za zaštitu obitelji U.Z.O.R. u Rijeci. Upravo je Duška Car Drljača, psihologinja u Savjetovalištu i skloništu za žrtve obiteljskog nasilja Udruge U.Z.O.R., pripremila članak o tome kako prepoznati zlostavljajući partnerski odnos:

Pitanje postavljeno u naslovu na prvi pogled djeluje čudno. Zar je moguće ne prepoznati takav, zlostavljajući partnerski odnos? Bar to bi trebalo biti jednostavno! Međutim, vrlo često suptilne metode manipulacije kojima se koristi jedan partner u cilju kontroliranja drugog, barem u početku, ostanu neprepoznate. Moguće je i da se tumače kao izraz iskrene ljubavi, brige. Postoji mogućnost da čak djeluju romantično, jer npr. „toliko je zaljubljen da ne može jedan trenutak bez mene ili da ne zna gdje sam“.

Obilježje zlostavljajućeg partnerskog odnosa je moć i kontrola. Nasilan partner želi potpunu moć i kontrolu i smatra da na to ima puno pravo. Stalno nadgleda i kontrolira te nastoji socijalno izolirati drugu osobu, najčešće ženu.

Bitno je prepoznati partnerova kontrolirajuća ponašanja:
- ponaša se izrazito ljubomorno
- kontrolira gdje idete i što radite
- ograničava vam ili potpuno brani kontakte s obitelji i prijateljima
- ne dozvoljava vam da radite
- kontrolira sve financije i bankovne račune ili npr. odbija plaćati račune ili izdvajati za hranu…
- sve odluke donosi sam
- ograničava vam pristup telefonu, autu…
- što god radili i gdje god bili konstantno vas provjerava

U partnerskom odnosu:
- osjećate strah od partnera, bojite se razgovarati o nekim temama
- osjećate da ništa ne radite dobro
- vjerujete da zaslužujete da budete povrijeđeni
- činite sve da ne razljutite partnera
- osjećate se bespomoćno…
Nasilje ima još mnogo oblika:
- partner vas vrijeđa, omalovažava, ponižava, zastrašuje
- poriče da se nasilje dogodilo ili okrivljuje vas za svoje ponašanje
- prijeti (da će vas napustiti, oduzeti vam djecu, počiniti samoubojstvo, nauditi vama ili djeci…)
- udara vas
- prisiljava na seks
- uništava zajedničku imovinu
- ne dozvoljava vam spavati
…

Važno je znati prepoznati da ste u riziku od zlostavljanja ili ste zlostavljani od strane partnera te što ranije potražiti pomoć za oboje. Primjerice, na besplatnom SOS telefonu Savjetovališta i skloništa za žrtve obiteljskog nasilja Udruge za zaštitu obitelji - Rijeka 0800 333 883 žena može u svako doba dana dobiti podršku i pomoć stručne osobe, psihologinje ili socijalne radnice.

izvor

Tu kod mene ima safe house. Svaki put kad prođem obuzme me jeza. Kad vidim te žene dođe mi da zaplačem. Plašljve, hodaju s pognutom glavom. Užas.

Prepoznaju ljudi zlostavljački partnerski odnos samo se ne žele petljati.
Svatko gleda svoja posla. Nitko se nikome ne želi zamjerati...

To je bila moja tema na onom forumu...
I nema ničeg gore od zlostavljanja, bilo to fizički, psihički, seksualno...
Prestrašno...

na kojem?

ne, nema ničeg goreg. Obično su ti muškarci kukavice i na taj način liječe svoje
furstracije i komplekse

A ne znam ako nije i neki član tu... Šaljem ti preko poruke

E tu bi još svašta mogla nadodati, ne oni sebe ne vide kao kukavice, nego svoju nadvlast nad njima u svakom pogledu...

mere. šalji

ma da, većina ima opsesivno kompulzivni poremećaj...poznajem neke..

I ja poznajem neke... I to je zbilja najgroznije što za ženu, a ako su tu i djeca ima većih posljedica... To je veliki i začaran krug iz kojeg se veoma teško izvuči vanka...

Nasilje nad ženama, pa i nad cijelom obitelji, najstravićnija je stvar, pojam koji se može dogoditi u životu. Nema ništa okrutnijeg, ničeg užasnijeg, ničeg jačeg ponižavajućeg od toga... To je stvar koja ostavlja neke posljedice kod svih, nikad se ne oporavlja mislim. To se uvijek negdje potiskuje duboko u tom biću koje je bilo zlostavljano. Bilo psihički, verbalno, seksualno. Još kad se to sve troje spoji u jednu cjelinu,mislim da svaka žena ostaje za cijeli život s nekom dubokom ranom u sebi, koja se ponovno otvara kroz misli. Svaki put.Svi ćemo uvijek pitati :Što si to trpjela ? Zar ga nisi mogla ostaviti ? Nisi ga mogla prijaviti ? Zašto si uopće bila s tom osobom? Sama si kriva što si dopustila da se to tebi događa.Ta pitanja i odgovori se svima nama vrzlamaju po glavama. A zapravo niko nije svjestan koliko je ta osoba propatila, niti si niko od nas ne pomisli da su strahovi možda bili jedini uzrok te šutnje. I da svi bi sad opet pomislili sama si kriva,jer je rađe trpjela nego progovorila. Što se dešavalo u duši te žene teško je shvatiti ikome. Pa kad su još i djeca tu, radi nih se mislim ponekad šuti.Da ih se psihički zaštiti. Ovo je začarani krug bola, straha svega onog što bi se još moglo desiti, ako se nekog odluči prijaviti. A kome ? Ima institucija, da koliko se god želi. A ima li i onih koji su spremni nešto napraviti na vrijeme da ne bi došlo do onog najtežeg čina ? Nema.. Na žalost ne... Svaka se žena mora sama za sebe izboriti... Dok nije prekasno za nju i djecu. Mislim da je prvi korak najteži, gdje u svakom koraku vide prijetnju od zlostavljača. Ali mislim da svaka žena upravo učini korak radi djece koju još može zaštititi, ne gledajuči samu na sebe. I na još gore moguće posljedice...