Regoč - Ivana Brlić Mažuranić

Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: nekoć davno
Mjesto radnje: polje s konjima, Legen grad, selo
Likovi: Kosjenka, Regoč, Liljo, djeca
Kratak sadržaj
Vile, koje su živjele na oblacima, imale su običaj spuštati se na zemlju i igrati se s konjima. Tako su se jedne noći, dok su ljudi spavali, spustile na zemlju. Među njima je bila i Kosjenka, mlada vila kojoj je ovo bio prvu put na zemlji. Kako je Kosjenka dobila najbržeg konja, dok su se ostale vile igrale, on je mladu Kosjenku odveo preko velikih ravnica, šuma i dolina. Jašući ga, Kosjenka se divila svemu što je vidjela, posebice selima i rijeci. Konj nije stao sve dok nisu stigli ispred ruševina grada Legena. Tu je Kosjenka sišla s konja, dok je on nastavio dalje svoj trk.
Razgledavaju srušeni grad, Kosjenka ugleda čovjeka kako spava ispod jednog srušenog zida. Taj čovjek se zvao Regoč, on je živio u Legenu tisuće godina i jedini mu je posao bio da zbraja kamenje u gradu. U Legenu je uvijek bilo hladno i padao je snijeg, stoga Kosjenka nagovori Regoča da potraže ljepše i toplije krajeve, imajući na umu dva sela koja je vidjela na putu prema Legenu. Regoč pristane, ipak je to bilo zanimljivije od neprestanog brojanja kamenja.
Putovali su kroz zemlju, a budući da je Regoč bio div, Kosjenka je od bisera stvorila mali koš i tako se objesila Regoču za uho. Na putu do dvaju sela nailazili su na brojne prepreke, no uspjeli su ih savladati.Kada su napokon izašli na površinu, našli su se na livadi između dvaju sela, na kojoj su se djeca igrala. Kosjenka se odmah priključila igri, dok je Regoč ostao razgovarati sa Liljom, najmudrijim i najljepšim dječakom dvaju sela. U tom razgovoru Regoč je saznao da su dva sela u svađi. Starješine sela su planirale srušiti nasip rijeke Zlovode i na taj način potopiti susjedno selo, no nisu razmišljali o tome kako bi i njihovo selo moglo biti poplavljeno.
U jednom trenutku se začuje buka, Regoč podigne Lilju na ramena i vide kako Zlovoda poplavljuje zlatna polja. Djeca i Lilja zamole Regoča da popravi nasip, budući da je jak i velik. On pristane, smjesti djecu na sigurno i popravi nasip. No, bilo je prekasno, voda je poplavila i ljude i polja. Kosjenka primjeti kako su u jednoj kući u selu preeživjeli baka i djed koji su se sakrili na tavan. Oni su naučili djecu kako da obrađuju polja, sagradili su novo selo, i to jedno kako ne bi došlo do ponovnih svađa. Kosjenki su sagradili kulu usred sela u kojoj je živjela, dok se Regoč vratio u svoj Legen i nastavio brojati kamenje.
Bilješka o piscu
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, jer joj je tamo otac Vladimir Mažuranić, sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića, bio na dužnosti državnog odvjetnika. Ivanina majka, Henrietta rođ. Bernath, bila je iz bogate varaždinske obitelji. Osobitom snagom na Ivanu je djelovao i njezin djed Ivan Mažuranić.
Poslije seli u Zagreb i pohađa privatnu školu, posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: Valjani i nezadovoljni, Škola i praznici, Slike, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz davnine, Knjiga omladini, i još neka poučna djela.
Počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike već jako rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Umrla je u Zagrebu, 21. rujna 1938.