Mažuranić - SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA

O KNJIZI:
IZDAVAČ: ''Sys Print'' d.o.o., ZAgreb
ZA IZDAVAČA: mr. sc. Zlatko Knezović
LEKTOR/KOREKTOR: Roman Habunek

ŽIVOTOPIS:
Ivan Mažuranić rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemačku pučku školu.
1873. je godine postao hrvatski ban, prvi ''ban pučanin''. Sišavši s banske stolice, ne bavi se više politikom. Posljednje je godine života proveo u miru baveći se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.
Autor je malog broja djela, ali po umjetničkoj je vrijednosti jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika. Mažuranić je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulićeva epa ''Osman''. Njegovo je životno djelo ''Smrt Smail-age Čengića'' objavljeno 1846. u almanahu ''Iskra''.

KNJIŽEVNI ROD: epika u stihu
VRSTA DJELA: povijesni ep

VRIJEME RADNJE: 16. stoljeće
MJESTO RADNJE: Hercegovina

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: lijepo, hladnoj, planinskog, ljući, gorski, sviloruna, malenoga
- personifikacija: ''zadrhtaše ta vješala tanka''
- kontrast:
''zadrhtaše ta vješala tanka,
al ne pisnu Crnogorčad mlada.''
''Sunce zađe, a mjesec izađe.''
- arhaizmi: dželate, arslan, harač
- onomatopeja:
''Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta''
''Ni tko šapće, ni tko zbori,
ni tko pjeva, niti se smije''
- usporedba: ko tajni glas duhova
- metafora: ''Studen kamen prima život''
- ponavljanje: ''Čije 'e ovo...''

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
SMAIL-AGA:
Smail-aga je silni turski vlastelin, koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude. Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama da bi ih zatražio i iz njih izvukao što veći harač. Međutim, on je u duši kukavica koja svoje slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi.

CRNOGORCI:
Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja ni?ta značajno, njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne ispuštajući ni jednog jauka, iako umiru u strašnim mukama. Vjeruju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati. Na bilo koji način...

KRATAK SADRŽAJ:
AGOVANJE
Silni je turski ratnik, Smail-aga Čengić, imao puno robova, Crnogoraca. Budući da je bio krvoločan, ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odlučio ubiti skupinu mladića. Starac Durak ga je molio da ih poštedi, što je aga odbio. Nakon što je ubio mladiće, starcu je odredio smrt vješanjem. To bi učinjeno naočigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajući tijela ubijenih, Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha.

NOĆNIK
Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age vođen željom da osveti oca.

ČETA
U Cetinju se skupila mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odlučili su se sukobiti s agom . Na putu ih je stari svećenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudu i svoj narod.

HARAČ
U međuvremenu, zli je aga odlučio kupiti od naroda harač, tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi kao zarobljenike. Jednog dana, aga je došao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmjehivanja među narodom. Budući da je zbog toga aga bio ljutit, odlučio se opustiti uz večeru. Iznenada je hrabra četa napala Turke. Zatečeni turci nisu pružili jak otpor. Hajduk je Mirko puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. Tako je Novica dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.

KOB
Zli je Smail-aga Čengić dočekao svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu je njegovu sjajnu opremu uzeo plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.

IDEJA:
''Turčin reći, al' mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.''

''Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamol' slijepit mješte raje Turke,
Kamol' da mu zlurad krst se smije.''