Edita Majić - razgovor o religijskim temama

Uspješna glumica koja je napustila svjetovni život i zaredila se ušavši u najstroži katolički red - večeras će biti emisija o njoj na 2. programu u 21.35h s ekskluzivnim snimkama samostana u koji navodno dosad još nijedna TV ekipa nije smjela ući.

Wikipedija

Citat :

Edita Majić (Split, 24. siječnja 1970.), hrvatska časna sestra karmelićanka, bivša hrvatska kazališna i filmska glumica.

Započela je studij slikarstva na Pedagoškoj akademiji u Splitu kojeg je prekinula i upisala studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Prvu veliku ulogu, imala je u kazališnoj predstavi "Salome", splitske redateljice Nenni Delmestre. Matično kazalište bilo joj je dramsko kazalište "Gavella" u Zagrebu. Dobivala je mnoge nagrade. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je 1999. Zlatnom arenom za sporednu ulogu darkerice Lili, u filmu "Da mi je biti morski pas", redatelja Ognjena Sviličića. Prestižnu nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu, dobila je za ulogu Rebecce u hit predstavi "Gorki, gorki mjesec" Teatra &TD. Za ulogu Susie Schwartz u kabareu "Črni maček" nagrađena je na Festivalu malih scena u Rijeci, te na Danima satire u zagrebačkom "Kerempuhu", dok je za pet uloga u predstavi "Odiseja 2001." dobila nagradu "Fabijan Šovagović" na Festivalu glumca u Vinkovcima 2002. Posljednji glumački zadatak imala je sinkronizirajući francuski ekološki crtić "Moj mali dragi planet".

Potkraj travnja 2004. povukla se iz svjetovnog života i otišla u samostan Sv. Josipa u španjolskom gradu Ávili, gdje je postala časna sestra karmelićanka. Samostan iz 16. stoljeća je utemeljila sv. Tereza Avilska, španjolska karmelićanka i mističarka, reformatorica reda i crkvena naučiteljica. Sestra Edita (zadržala je svoje ime) prošla je šest mjeseci postulature, a potom obukla smeđi redovnički habit i polagala privremene zavjete za tri godine. Potom polaže vječne zavjete "odnosno brak duše i Boga" i dobija crni redovnički veo.

Svaka joj čast, ali ja sam protivnik tih strogih redova i izolacije od svijeta.

Pa možda bismo mogli o tome više pričati nakon emisije. I vratiti se na temu o celibatu. Ljudi koji odlaze u tu vrstu izolacije imaju vrlo jake motive, a mnogi ih ne razumiju.

Goran je napisao/la:

Svaka joj čast, ali ja sam protivnik tih strogih redova i izolacije od svijeta.

moje mišljenje je isto, no svako ima pravo na odabir kako će dalje u životu

Lux je napisao/la:

Pa možda bismo mogli o tome više pričati nakon emisije. I vratiti se na temu o celibatu. Ljudi koji odlaze u tu vrstu izolacije imaju vrlo jake motive, a mnogi ih ne razumiju.

Opet se vračamo na onu moju tezu - pojedinci to mogu slobodno činiti, ali ako je to unutar Crkvenih redova, onda je to paradoksalno. Onaj tko ima određena znanja, a nije ih spreman podijeliti s bližnjima i primjeniti u praksi - kao da ih i nema. Nije dovoljno doči do određenih spoznaja i sebično ih držati za sebe, ne pretočivši ih u pomoč bližnjima. Ako se ne varam, čak i Biblija govori o nužnosti podjele svojih spoznaja sa bližnjima.

Vidim da ću morati otvoriti posebnu temu s dugačkim uvodnim postom. Onbda to nitko neće čitati i sve će se vrtjeti u krug :mlat:

Ja čitam sve tvoje postove Lux, koliko god dugi bili, a koliko sam primjetio i drugi uživaju u tvojim postovima, neovisno o njihovoj duljini. ::

Da, ali ja se na ovim temama osjećam :k&k:
iako sam već navikla. Kao i na onoj o samoubojstvima. Taman pomisliš da si nešto objasnio, i skužiš da zapravo i nisi.

Tvoje mišljenje ne mora biti i mišljenje drugih. Istina je negdje u sredini. znam što si željela poručiti s ovom temom. Pojedini ljudi se izoliraju zbog visokog stupnja duhovnosti koji žele postići i sve podređuju razvoju svoje duhovnosti. A ja sam samo rekao da to mogu činiti kao pojedinci, a ne biti na teret državnog proračuna i ne uzvračati ništa. Ili bi možda trebali čitav život nekome plačati njegov rad na duhovnosti, čine se i gore stvari u svijetu. Samo što se takav duhovni razvoj izolirano od svih kosi sa samom biti vjere i duhovnosti po mom mišljenju. Ne znam što tu kome nije jasno.

Moje mišljenje i ne mora biti mišljenje drugih, da tako mislim, već bih se davno negdje izolirala a ne bila aktivna na internetu i drugdje. Stvar je u tome da svijet nakon nekih stvari vidim drugačije nego dio ljudi koji su mi slični i do kojih mi je stalo. I ne kažem to zato što mislim da sam bolja ili zato što želim biti nešto posebno, jer to nisam ni u RL ni ovdje, samo bih željela da barem ti ljudi ostanu otvoreni prema stvarima prema kojima su se zatvorili iz pogrešnih razloga, odnosno razloga koje ja sad vidim kao pogrešne, a dobro ih poznajem jer su takvi bili i moji vlastiti razlozi prije određenog broja godina.

Počela sam i prije post i izbrisala pa mogu pokušati ponovo i izbrisati ako ne uspijem. Teško je objasniti kad ne znam točno u što netko tko ovo čita vjeruje, jer treba ponešto i vjerovati, budući da zasad nemamo aparate kojima bi se duhovni tokovi mogli snimiti, a percepcija nam je takva kakva već jest.

Kao što je Bog (ako vjerujemo u Njega, naravno) sveznajuć, tako je i naše biće na jednom višem nivou sveznajuće i povezano sa svakim stvorenjem na zemlji i u Svemiru, i s Bogom. Sve je dakle u nekom obliku zajednice. Ako je to neprihvatljivo, bit će neprihvatljivo i ono što dalje mislim reći. U takvoj jednoj zajednici postoje i ljudi koji doprinose duhovnom napretku svih nas, kao što i mi pomalo doprinosimo na tom posebnom području svojim naporima onoliko koliko možemo. Ljudi koji su u potpunosti predani duhovnom životu (da ne kažem Bogu, jer to danas mnogima djeluje kao mahanje crvenom krpom pred očima, nažalost) često tome posvećuju sav svoj život, svu svoju snagu. Neki od njih žive poput pustinjaka i puštaju da ih priroda na neki način fizički održi na životu, no većina ipak odlazi u neku vrstu zajednice, a u svakom slučaju, bili sami ili u skupinama, po viđenju mnogih, žive na teret društva. Tom imidžu su uvelike doprinijele pogreške institucionalizirane religije. No da se vratim tim pojedincima koji se na neki način izoliraju zbog duhovnog života - oni svojim razmišljanjem, molitvama, meditacijama, pokorama, ne zbog forme nego zbog toga što u to unose sadržaj, doprinose duhovnom uzdizanju cijele zajednice, pa i čovječanstva. Neka je od njih deset jedan pravi, ili od njih sto ili tisuću, jedan koji ima onu pravu duhovnu čistoću i usmjerenost, dovoljno je da se opravda život onih koji se trude, ali ne mogu tako dobro, i onih koji se furaju na lagodan i bezbrižan život ako im on uistinu jest takav. Malo tko se može uistinu posvetiti bilo kojoj duhovnoj disciplini dok je u vrevi svakodnevice, usred obiteljskog i društvenog života

To bi bilo moje šepavo i nepotpuno objašnjenje potrebe za celibatom i izolacijom zbog duhovnosti na koje se danas jako iskosa gleda, vjerojatno opravdano. No to ne znači da potreba ne postoji. Što se života na račun društva tiče, u krajnjoj liniji svi intelektualci i umjetnici naizgled parazitiraju na leđima onih koji privređuju. Recimo slikari koji žive od proračunskih sredstava - teško je procijeniti njihovu vrijednost, ali neka se među njima nađe samo jedan "pravi" isplatilo se ulaganje u sve ostale, koji, uostalom, i ne moraju biti jako loši... I sad neću više petljati.

Žao mi je ako sam nekoga ozlovoljila, nije mi to nikako bila namjera i neću više

Kao prvo Lux, nisi nikog ozlovoljila i ne znam od kud ti ta pomisao uopće.
Često se u ovom načinu komunikacije stekne pogrešan dojam o nekome ili nečijim riječima. Svatko uživa u tvojim riječima i potičeš nas na dublje promišljanje o svemu.
Sad si i mene potakla na razmišljanje i mijenjanje stava. Imaš pravo, zato se prilikom nekih večih duhovnih susreta u svijetu događaju pozitivne stvari češće nego inače...

Drago mi je da sam možda nešto uspjela objasniti

Ja pratim ovu vašu sapunicu ... pa me interesuje ... jeste li gledali tu emisiju? imate kakve nove spoznaje nakon toga? ... ja, nažalost, nisam gledala

Nisam ni ja gledao. Čudan mi je malo stav koji Lux ima, ponekad nema strpljenja, a ovdje je riječ o vrlo bitnim stvarima, pa i nije moguće da netko u trenu dođe do nekih novih spoznaja i promjeni dosadašnje mišljenje. Meni je osobno užitak pomoći nekome da spozna nešto što je bilo izvan dosega njegovog razmišljanja. Sama Biblija spominje radovanje povratku razmetnog sina, uspoređujući to sa povratkom pravom putu, istini i spoznaji nas ostalih. I da je Isus odustao nakon prvog neuspjeha, ne bi daleko stigao.
Hvala Lux što mi je pomogla da korigiram svoje stavove i nadam se da će ubuduće imati više strpljenja na sličnim temama.

Hoću

To su strahovito bitne teme, za život općenito, tako da je strpljenje u pojašnjavanju i diskusiji o ovakvim temama doista potreno.
Evo ti još jedno veliko hvala i pusa Lux!
I da, nisi nam na kraju napisala ništa o toj emisiji, a očito je nitko drugi nije ni gledao...

Pa više ili manje je bilo prikazano ono što sam u prvom postu kopipejstala s Wikipšedije. Bilo je tu i svjedočanstava nekih ljudi koji su je poznavali i koji su najprije gledali s čuđenjem, a zatim shvatili da ona to uistinu želi i da time doprinosi svekolikom dobru, osobito njihovom. Bila je tu i jedna meni jako draga osoba koju dugo poznajem. Taj film sam u biti već gledala, mislila sam da su u međuvremenu napravili novi. Žena se uporno i postojano držala svog uvjerenja i čekala da se želja iskristalizira, da bude potpuno sigurna. Nije se na to odlučila u trenutku mladenačkog zanosa. I ostala je ustrajna, eto. Sad su dvije naše djevojke dolje, obje rodom iz Splita, druga se zove Mihaela - bio je razgovor sa sestrom.

Danas nisam stigla na misu u 7h na koju obično idem nedjeljom, nego tek na onu u 12h koja je studentska. Toliko je ljudi bilo da sam morala stajati otraga naslonjena na stup, iako je naša crkva među najvećima u Zagrebu od ovih novijih. Pa sam malo gledala tu studentariju, sve ogromni, visoki i lijepi mladi ljudi i pitala se što se skriva iza njihovih lica. Edita Majić godinama je bila župljanka susjedne župe. Vjerojatno je također bila u skupini sebi sličnih, neupadljiva do samoga kraja. I čovjek se onda pita što se događa iza paravana koji nas nužno dijele jedne od drugih. I sebe jedva poznajem, kamoli druge.

Iza paravana je kod svih jednaka ona naša zajednička pozitivna bit i nit koja nas povezuje. Nekima je odlazak na misu doista duhovni događaj, neki je ne dožive na pravi način. Malo je truda dovoljno da prepoznaš tko se istinski moli iz duše, a tko recitira molitve i jedva čeka da misa završi. Nešto što se meni ne sviđa u mojoj župi je ponašanje svečenika koji je očito odabrao krivi posao. Živi raskalašeno, on jedva čeka da odradi misu i kad izgovara molitve imam osječaj da se natječe u brzini čitanja, a ne da se moli. Ali, opet je misa moj osobni kontakt s Bogom, nisam na misi zbog nikog i ničeg drugog već razvoja svoje duhovnosti i uvijek pronađem način kako da mi prisustvo na misi bude duhovni događaj koji me nosi neko vrijeme, tj. produbljuje moj kontakt s Bogom.

Budući da nisam odrasla u obitelji u kojoj se nedjeljom išlo na misu, dobar dio života sam se mučila s problemom, pomalo neobičnim. Trajalo je godinama dok nisam sama sebi priznala da ja stvarno jako želim sudjelovati u obredima. Nisam o tome s nikim pričala, to se odnosilo isključivo na mene. Tako sam prošla kroz razne faze, da ne pričam, između potpunog zanemarivanja izvanjskih oblika religioznosti do definitivnog prihvaćanja prije tek nekoliko godina, a gle koliko ih imam. Izvanjski razlog je bio taj što nisam željela da mi djeca žive u laži, pa sam tako postepeno do prve pričesti starijeg sina nekako uhodala da svi idemo u crkvu nedjeljom. Mislim da bi jedina alternativa tome bila da ih maknem s vjeronauka. Nije bilo razloga za takav zahvat jer smo i muž i ja u biti religiozni i iz religioznih obitelji, premda moji formalno nisu voljeli ići u crkvu za što su imali svoje razloge, ali su nas troje naučili svemu što je trebalo pa sad kao odrasli svi uglavnom živimo kao praktični vjernici s povremenim ispadima iz sistema, s tim da su moji završili mojom vlastitom svjesnom odlukom. Imam sreće što živimo u velikoj župi u novijem dijelu Zagreba pa možemo birati između pet nedjeljnih misa (i pet svećenika), a svećenici su ovdje uglavnom dobri - Salezijanci su red koji se bavi poučavanjem mladeži (i odraslih). A ako tu zapne, dovoljno blizu mi je još nekoliko crkava, pa bismo se snašli.

Žao mi je ljudi koji su izloženi teroru jednog jedinog lošeg svećenika, to je prava kazna i često uzrok što ljudi ne žele ni primirisati u crkvu ako baš nisu stvarno pobožni. U krajnjoj liniji, uvijek smatram da je važno, najvažnije ono što je u nama, ne nešto izvanjsko. Ne treba zaboraviti da su svećenici u socijalizmu mali negativnu selekciju - bolji učenici samo su iznimno birali taj poziv, a nije ni danas puno bolje - upravo zbog izbjegavanja celibata i niskog statusa koje i taj poziv kao i liječnički i prosvjetarski imaju u društvu.

Sad smo dotaknuli još jednu bitnu temu. Ovaj svećenik u mojoj župi ćesto propovjedaonicu koristi kao političku govornicu, pa je jednom izjavio Onaj tko na izborima ne glasa za HDZ više nema što tražiti u ovoj crkvi.
Nakon toga je drastično pao broj vjernika na misama, ljudi su izjavljivali da iz principa ne žele ići na misu koju održava takav svećenik.
Užasno je što takvi svećenici svojim negativnim postupcima odbijaju prvenstveno mlade, koji tek formiraju svoje stavove, od vjere i Boga i možda ćine trajne poremećaje njihovog poimanja vjere.

Fuuuuj

Nama su naši preporučili samo da izađemo (zbog odaziva), ali neka glasamo po savjesti. Moja savjest još nikad dosad nije bila za HDZ ::

U crkvi koju ja idem ne raspravlja se o politici i političkim strankama

Možda je to zato što nema mogućnosti utjecati na politiku, pa je ostavlja po strani - tamo gdje bi politika i trebala biti u bilo kojoj vjerskoj ustanovi.

Btw, korigirala sam naslov teme

Ne zbog utjecaja na politiku već toga u crkvu se ide zbog bogoštovlja a ne zbog toga da nam neko drži politče savjete. Osim toga i kad bi došao netko s takvim načinom propovjedanja više ne bi mu dozvolili propovjedanje u crkvi.

Pa normalno. Ali ovi naši to ponekad rade