Zašto se krije postojanje vitamina B17-Laetrila

Naučnici su otišli na Mjesec, poslali letjelice na Mars, klonirali mnoge životinje, napravili gensku kartu čoveka, ali lijek protiv raka nije pronađen...?! Kako je to moguće? Kome je cilj da ljudi širom svijeta umiru, ako im se može pomoći? Zar otkrivanje lijeka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donijelo svjetsku slavu i neviđeno bogatstvo? Ne, a evo i zašto...



Još prije pedeset godina vitamin B17 ustanovljen je pod imenom Laetril, odnosno Amigdalin. Učinio je to biohemičar Ernst. T. Krebs, koji se borio da se ovaj prirodni lijek i zvanično prihvati. Nažalost, multinacionalne kompanije koje preuzimaju kontrolu nad lijekovima i svjetskim medijima zapečatili su protok svih informacija koje mogu nanijeti štetu interesima svjetskih farmaceutskih profitera. Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog lijeka, od Administracije za ishranu i lijekove SAD-a nazvana je šarlatanstvom i prevarom. Građanima je rečeno da je lijek otrovan i opasan. Tako je priča o vitaminu B17 zapečaćena. Ali, pojavom interneta, koji je teško kontrolirati, ponovo je otvorena priča o ovom čudesnom vitaminu...

Ko zna, zna...

Dr. Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da tri naroda na Planeti nikada nisu oboljela od raka: Pleme Humzi, Eksimi i Hopi indijanci. Istražujući razlog tome, doktor je došao do spoznaje da redovito unose košpice kajsije i zrnevlja prosa, koje je bogato ovim vitaminom. U prosjeku, oni unesu od 50 do 75 miligrama vitamina B17 na dan - dok na Zapadu većina ljudi toku količinu ne unese tokom cijele godine!!!

Karcinom - posljedica nedostatka Laetrila?!

Ako se uzme u obzir da se danas troše stotine milijardi dolara na istraživanja uzroka nastanka raka, apoteke prodaju razne lijekove koji se mogu koristiti u terapiji ove bolesti, ispada da od ove opake bolesti mnogo više ljudi živi nego što od nje umire. Šta bi se dogodilo s unosnim farmaceutskim biznisom ako bi se otkrilo da je rak samo posljedica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17? Hemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi način...


Kontra kampanja

U nemogućnosti da patentiraju hemijski sastav Laetrila, jer ga ima svuda u prirodi, multinacionalne farmaceutske kompanije iznijele su tvrdnju da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid. Objavljena je i priča da se jedan bračni par u San Francisku otrovao kampujući u prirodi i jedući sirove košpice od kajsija. Ipak, nikad nije otkriven identitet tih ljudi. Tako se Laetril našao u prodaji s etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom svijeta od tada vjeruju da je jedenje košpica od kajsija samoubistveno. Nije pomoglo ni to što je dr. Krebs sam sebi, šezdesetih godina, pred brojnim novinarima ubrizgao veliku dozu Laetrila i ostao živ. Umro je tek u devedesetoj godini života ...

Gdje ga pronaći?

Vitamin B17 nalazi se u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, sjemenju jabuke, bademu, slatkom krompiru, salati, sjemenkama limuna, trešnje, šljive, kruške, breskve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminirane iz ishrane savremenog čoveka. Gotovo sve košpice iz familije ruža imaju B17. Koštice i semenke od voća imaju i druge hranjive materije: neke proteine, nezasićene masne kiseline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina nalazi se u košpicama kajsije.

Način djelovanja

U molekuli vitamina B17 nalaze se dvije jedinice šećera, jedna cijanida i jedna benzadelhida, koji se u ljudskom organizmu oslobađa samo na mjestu gdje se nalazi maligna ćelija. Malignoj ćeliji je šećer neophodan za rast i održavanje, a bogata je enzimom betaglikozidazom koji u spoju s cijanidom i benzadelhidom iz jezgra stvara vrlo otrovno jedinjenje hidrocijanid. Tako se ćelija raka truje i uništava. Enzim betaglikozidazon se u ostalim, zdravim ćelijama tijela nalazi u izuzetno malim količinama, pa praktično ne dolazi do trovanja zdravih ćelija organizma. Ukratko, rak voli šećer (cijanid u košpici kajsije je okružen šećerom), jede ga i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se ćelije raka navedu da jedu samo šećer s cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme liječenja treba eliminirati.

Kratki savjeti

- Ne smije se pretjerati u jedenju sjemenki. Badem iz košpice treba dobro sažvakati, ali ne gutati.
- Maksimalna dnevna doza može biti 70 košpica na dan. Doktor Krebs preporučuje od 30 do 35 košpica dnevno.
- Kada se jedu ove košpice, treba potpuno eliminirati unošenje šećera iz drugog izvora.
- Sjeme lana treba samljeti, jer se cijelo zrno u crijevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobađa. Laneno ulje ne sadrži B17.Azra